Ljiljana Botteri, pomoćnica zapovjednika za pravne poslove Zbornog područja Split u vrijeme operacije Oluja, danas je, u nastavku davanja iskaza na suđenju generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču, svjedočila o načinima na koje su se provodili stegovni postupci i mjere u HV-u, o ulozi i ustroju VP i drugih struktura unutar Hrvatske vojske te o sustavu nadležnosti.

Zastupnica tužiteljstva ICTY-ja sudu je predočila popis od 84 stegovna postupka koji su u kolovozu i rujnu 1995. vođeni protiv vojnika iz postrojbi koje su djelovale u splitskom Zbornom području. Većina stegovnih postupaka odnosi se na samovoljno napuštanje postrojbi, a tek nekoliko se odnosi na pljačke i paljevine, pri čemu je jedan pokrenut protiv vojnika koji je zapalio tri stoga sijena u jednom selu čije ime nije navedeno.  Drugi se spor vodi protiv njegovog narednika koji ga u tome nije spriječio.

"Po Propisniku o vojnoj stezi u HV-u, stegovnu mjeru protiv počinitelja težeg stegovnog prekršaja podnosio je zapovjednik samostalne bojne ili brigade, a njezinu je utemeljenost ocjenjivao isključivo izravno nadređeni časnik i nitko drugi, što znači da je zapovjednik zbornog područja o tome imao samo zbirna statistička izvješća", kazala je svjedokinja tužiteljstva.

Tužiteljica je svjedokinju Ljiljanu Botteri pitala je li bilo uobičajeno da se stegovni postupci pokreću protiv nepoznatih počinitelja, kao kad su u Splitu pripadnici HV-a protupravno zauzeli neke stanove u Splitu. "Stegovni se postupci nisu provodili protiv nepoznatih počinitelja, a u spomenutom je slučaju osnovano radno povjerenstvo koje je trebalo ispitati slučaj kako bi se došlo do konkretnog imena ili više njih. Otkrili su počinitelje i tek tada je pokrenut stegovni postupak, dakle ponovno kad se znalo o kome je riječ", odgovorila je svjedokinja.

Ljiljana Botteri tvrdi da Zborno područje Split nije moglo provoditi stegovne postupke prema privremeno pridodanim postrojbama, osim u iznimnim slučajevima na temelju Propisnika o vojnoj stezi i pravnih akata koji su točno određivali zborna područja i njihove nadležnosti.

Svjedokinja tvrdi i da kompleksnost Pravilnika o vojnoj stezi i pojedninačni pravni akti nisu omogućavali da se u djelo provede izuzetak pravila prema kojem nadređeni časnik ima pravo provesti stegovni postupak protiv podređenih iz pripojene postrojbe.

"To je u praksi, zbog neprilagođenosti sustava, bilo neprovedivo", dodala je.

Velik dio iskaza odnosio se na pokušaj utvrđivanja nadležnosti za kažnjavanje pripadnika postrojbi HV koje su u operaciji Oluja bile operativno pridodane Anti Gotovini, no prema pravilima HV-a, za njih su bila nadležna zborna područja s kojih su dolazili.

Propisnik o vojnoj stezi HV-a jednako se odnosio i na aktivne vojnike i na pričuvu, a Botteri je istaknula veliku razliku u pokretanju stegovnih postupaka protiv jednih u odnosu na druge u smislu da su zapovjednici pričuvnih postrojbi problematične vojnike mnogo radije razvojačivali nego im pokušavali izreći stegovne mjere.

"Te neslužbene stegovne mjere bile su mnogo učinkovitije od službenih  poput pritvora, oduzimanja od plaće i sl.", izrazila je svoje subjektivno mišljenje Botteri koja je dodala da su se tako uspijevali riješiti problematičnih vojnika bez pokretanja administrativno vrlo kompliciranog postupka za izricanje stegovne mjere.

U petak će svjedokinju tužiteljstva ispitati odvjetnik generala Gotovine Luka Mišetić.