GAS DO DASKE Edoardo Reja snimljen je na splitskom Poljudu na vespi, a kaže kako je došao u Split ne da bi pokupio novce, što je tvrdio Zdravko Mamić, jer je s '18 godina počeo zarađivati novac, a sad su mi 64 godine. Nešto sam i zaradio u tom razdoblju, ne moram više trčati za novcem"Nakon što je Hajduk ovu nogometnu sezonu počeo užasno loše, ispao je u kvalifikacijama za Europski kup, u prvenstvu je bio među posljednjima, a tri trenera su smijenjena, doveli su talijanskog 64-godišnjeg trenera Edoarda Reju s 30-godišnjim iskustvom.Vodio je brojne talijanske prvoligaše, a proljetos je dobio otkaz u Napoliju kojeg je iz treće lige uveo u prvu i čak s njim igrao Kup Uefe. Kako je bio bez angažmana, menadžer Marko Naletilić povezao ga je s Hajdukom i od tada Hajduk igra sve bolje. Za razliku od brojnih hrvatskih trenera, Reja ne dopušta da mu se itko petlja u posao, ni raznorazni menadžeri ni uprava kluba, a i Zdravku Mamiću je odbrusio kad je ovaj ustvrdio da je Reja došao u Hajduk samo pokupiti novce.
capellov zemljak i prijatelj

Lako je primijetiti da je Reja u izvrsnoj tjelesnoj i mentalnoj formi. Prije nego što je postao trener bio je profesionalni igrač, sredinom 60-ih igrao je za Spal zajedno s Fabiom Capellom, engleskim izbornikom, zajedno su igrali i za mladu talijansku reprezentaciju i jako su dobri prijatelji. I on i Capello potječu iz Furlanije, blizu granice sa Slovenijom, gdje su rođeni i mnogi drugi talijanski treneri kao što su Enzo Bearzot, Luigi Del Neri i Nereo Rocco.

NACIONAL: Kad ste u ožujku dobili otkaz u Napoliju, rekli ste: "Ili ću biti trener Napolija, ili idem u mirovinu." Zašto ste ipak došli u Split i postali trener Hajduka?
- To sam rekao zato što je pet godina vođenja Napolija jednako 20 godina vođenja bilo kojeg drugog talijanskog kluba. Kad sam završio s Napolijem, osjetio sam potrebu da se odmorim, čak su mi i prijatelji govorili da se nakon Napolija moram odmoriti. Međutim, kada mi je stigla ponuda od Hajduka, osjetio sam da je to posebna prilika za mene jer sam već dugo cijenio značaj i veličinu Hajduka i njegovu povijest. Ja sam prošle godine bio u Splitu kad je Napoli igrao prijateljsku utakmicu s Hajdukom, šetao sam gradom i u jednom trenutku rekao svom pomoćniku Luigiju Febbrariju: "Kako bi bilo lijepo jednoga dana doći ovamo živjeti i trenirati Hajduk." Godinu dana kasnije to se i dogodilo. Ja sam i prije dolazio u Split jer sam, dok sam krajem 80-ih radio kao trener omladinaca Pescare, bio zadužen da pratim igrače s područja bivše Jugoslavije.

'Zdravko Mamić treba oprati usta'

NACIONAL: Split je lijep, Hajduk je poznat klub, ali došli ste u trenutku kad klub ima puno problema. Što vam je to trebalo, kao iskusnom treneru koji ima 64 godine?
- Da klub nije imao problema, ne bi me zvali. Da je u Hajduku sve bilo kako treba, mene ne bi bilo ovdje. Ja sam u Italiji poznat kao trener kojeg zovu klubovi koji se nađu u problemima, tako da sam se već navikao na rješavanje problema. Rodom sam iz Furlanije, iz sela Lučnica, mi smo poznati po svojoj čvrstoći jer smo prošli dva svjetska rata, u našem kraju vođene su velike bitke u I. i II. svjetskom ratu. Mi smo karakterni ljudi i zato ja imam takav pristup da mogu mijenjati stvari. U karijeri mi nikad nije bilo lako, nikad nisam došao u klub u kojem je sve bilo dobro organizirano a ja sam samo trebao postaviti taktiku.

NACIONAL: Po ocu i majci ste Slovenac, a Slovenija vas je lani htjela za izbornika reprezentacije. Zašto ste odbili?
- U trenutku kada su me zvali ja sam još uvijek bio trener Napolija. Razgovarali smo o mogućem angažmanu u budućnosti, nije bilo moguće da istog trenutka prihvatim njihovu ponudu jer sam još uvijek bio trener Napolija.

NACIONAL: Nakon prvih nekoliko mjeseci rekli ste da je u Splitu ipak lakše raditi nego u Italiji jer je u Italiji pritisak medija i navijača veći nego u Splitu. Je li to doista tako?
TRENER NAPOLIJA Reja je bio pet godina i iz treće lige ga je doveo u prvu i igrao u Kup Uefa, a nakon toga prihvatio je poziv Hajduka iako su ga zvali Livorno i Bologna i nudili mu dvostruko više novca- Nije lako nigdje, ne samo u prvoj talijanskoj ligi nego ni u trećoj, ali nije lako ni u Hajduku. Problemi su svugdje isti. Jedino je Napoli poseban, doista je jako teško biti trener u Napulju. Teško je biti i trener Hajduka jer su navijači strastni i vrlo kritični i zato imam veliku odgovornost. No ja se ne bojim kritike, ja je očekujem, jer me kritika stimulira na bolji rad. Nemam problema s kritikom, ja imam potrebu za stalnom motivacijom tako da i ne mogu otići u neki klub u kojem bi mi sve bilo lako. Ja sam već 32 godine trener i više ne mogu raditi bez motivacije, takvog sam karaktera. U dobro organiziranom i kvalitetnom klubu vrlo bih se brzo umrtvio.

NACIONAL: Kako komentirate to što ste po dolasku u Split imali veću podršku medija nego prethodni treneri Hajduka?
- To ćemo tek vidjeti. Ja sam u Italiji napravio određene rezultate i normalno je da su me u Splitu dobro primili. Hajduk u svojoj povijesti nije imao tako loš početak sezone, mi smo počeli dobro igrati, ali tek treba vidjeti što će se dogoditi. Kad sam došao u klub, dobio sam 36 igrača među kojima je vladao kaos. Prva utakmica koju sam vodio bila je protiv Rijeke i moja prva reakcija tada je bila: "Majko mila, što je ovo." Tada su mi ispričali vic: "Znate li zašto Zagreb do sada nije osvojio ni jedan bod? Zato što još nije igrao s Hajdukom." Pokušajte, dakle, shvatiti kakva je tada bila situacija u Hajduku. Uspio sam kod igrača promijeniti pristup igri, oni su sada zadovoljni. Međutim, ja nisam došao samo da trenutačno pomognem Hajduku, došao sam raditi na dulje razdoblje.

NACIONAL: Najveći problem Hajduka bio je taj što momčad nije sastavljao trener nego razni menadžeri, predsjednik kluba i političari.
- Cjelokupni hrvatski nogomet mora se očistiti od svega toga, ne samo Hajduk, kako bi nogomet dobio na vrijednosti. Jedino je nogomet važan, momčad se sastavlja prema nogometnom znanju. Ja imam 64 godine i nemam potrebe da nekome podilazim, kao što nemam potrebe da se upoznajem s menadžerima i družim s njima. Jedan menadžer, nije važno koji, tražio je razgovor sa mnom. Rekao sam da nikada u karijeri nisam imao potrebu razgovarati s menadžerima te sam mu poručio da se javi šefu struke Ivici Šurjaku. I time je priča završila.

NACIONAL: Jeste li došavši u Hajduk bili upozoreni na odnos Dinama i Hajduka i na mogućnost da vas Zdravko Mamić uvredljivo napadne, kao što je i učinio?
- Normalno je da postoji rivalitet Hajduka i Dinama, kao što u Italiji postoji rivalitet između Intera i Milana i taj rivalitet smatram normalnim. Ja ne poznajem Zdravka Mamića i ne volim komentirati ljude koje nisam dobro upoznao. Međutim, nisam mogao ostati po strani nakon što me napao. Nije problem u tome hvali li mene netko ili kritizira, sve je to dio života, ali ne mogu šutjeti ako me napada netko tko me ne pozna. Dok sam bio trener Napolija, često sam se sukobljavao sa predsjednikom kluba Aureliom de Laurentisom i ja sam mu na njegove napade uvijek uzvraćao. Uvijek ću uzvratiti onome koji prigovara mojoj profesionalnosti i moralu. Ja sam tako 1996. kao trener uveo Bresciu u prvu ligu i rekao predsjedniku da trebam dva nova igrača. On me odbio i rekao da je to dobra momčad i bez dva nova igrača, a ja sam mu rekao "goni se" i napustio klub. Slično se dogodilo i u Cagliariju.

NACIONAL: Jeste li se tako postavili i pred upravom kluba, jeste li im na početku pregovora rekli da s vama nema zafrkancije?
U kolovozu 2009. na konferenciji za tisak u povodu dolaska u Hajduk s predsjednikom kluba Joškom Svagušom i menadžerom Markom Naletilićem- Nije bilo potrebe za takvim načinom razgovora jer sam u razgovore krenuo u dobroj vjeri. Razgovarao sam s predsjednikom Svagušom, s Ivicom Šurjakom, znao sam da je Hajduk ušao u privatizaciju kluba, u novi projekt, te sam im rekao "oženiti ću se za vas i vaš novi projekt". Vjerovao sam im jer su me i Svaguša i gradonačelnik Kerum impresionirali. Znam da svi očekuju da 2011., na 100 godina osnutka Hajduka, klub osvoji prvenstvo Hrvatske, a ako napravimo momčad koja će moći konkurirati Dinamu, svi će biti zadovoljni. To će biti moja najveća satisfakcija, moj uspjeh kao trenera. Morate znati da sam ja mogao ostati u Italiji, zvali su me Livorno i Bologna, dobio bih dvostruko više novaca nego što sam dobio od Hajduka, i nije istina ono što je Mamić rekao da sam došao u Hajduk kako bih pokupio novce. Međutim, ja sam s 18 godina počeo zarađivati novac kao nogometaš, igrao sam za klub Spal i dijelio sobu s Fabiom Capellom, a sada su mi 64 godine. Nešto sam i zaradio, ne moram više trčati za novcem. Evo zašto Mamić, prije nego što me spomene, treba oprati usta.

NACIONAL: Poznajete dobro Capella. Mislite li da je bilo naivno očekivati da će ga Slaven Bilić taktički zavarati kao engleskog izbornika?
- Capello ima izvrsnu momčad, čime ne želim reći da hrvatska reprezentacija nije kvalitetna. Želim reći da Bilića ne poznajem dobro, ali jako dobro poznajem Capella, on je nogometna životinja. Capello ima fantastično iskustvo, zna vrednovati igrače. Bio je televizijski komentator i završio je trenersku školu. Berlusoni mu je ponudio da postane menadžer Milana. Dok sam radio u Pescari i tražio nove igrače, znao sam otići do Capella da mi preporuči nekog igrača iz Europe. Capello je pratio sve lige, imao je iznimno oko za igrače, a sve je počelo tako što je pratio utakmice kao TV komentator. Rekao sam mu: "Ti ne možeš biti komentator, ti si nogometna životinja koja treba biti na terenu. Imaš karakter i inteligenciju i takva se vrijednost ne može trošiti na komentiranje." Još dok je bio igrač, razumio je i čitao igru, dok je igrao za Juventus, trener Heriberto Herrera znao je pitati Capella za savjet. Capello je rođeni trener.

NACIONAL: Mijenjali ste klubove i gradove, kako je sve to izdržala vaša supruga?
- Teško. Moja supruga Livija uvijek me podržavala, ali je patila u teškim trenucima. Odgovornost trenera je velika, trener je uvijek sam, a ona je uvijek bila uz mene. Ona sada jedan tjedan provede u Splitu, a jedan u Gorici. Imamo kćer Elizabetu koja radi za Europsku uniju i pokriva ovu regiju pa će uskoro doći i u Split. Elizabeta nije u braku i nema djecu. Trenerski posao nije bio moja prva opcija. Nakon što sam s 33 godine okončao igračku karijeru, htio sam otvoriti lanac dućana sa sportskom opremom. Otvorio sam prvi, a supruga mi je rekla: "Ma kakvi dućani, ti moraš ostati u nogometu." Da nije bilo moje supruge, ne bih postao trener.