Razumije se da su brojni hrvatski novinari lijenčine koje ne zanimaju činjenice i nerijetko im je teško okrenuti par telefonskih brojeva kako bi saznali pravu istinu.

Razumije se i da se u posljednje vrijeme Predrag Matvejević ponašao potpuno iracionalno i danima je bio uvjeren kako će završiti u zatvoru, makar je bilo dovoljno da nazove bilo kojeg odvjetnika, i dobio bi pravu informaciju, a ona glasi da je već pune tri godine potpuno slobodan čovjek.

Razumije se, također, i da bi inozemni diplomati ili intelektualci kao što je Henri Bernard-Levy, prije nego publiciraju apele o navodnom "zatvaranju kritičara režima u Hrvatskoj", najprije trebali pokušati prikupiti istinite informacije, a tek potom reagirati.

Katastrofalni rezultati pravosuđa

Ali sva priča oko iskonstruirane Afere Matvejević u stvarnosti je još jedna storija o katastrofalnim rezultatima hrvatskog pravosuđa. Zato je apsolutno u pravu anonimni dužnosnik Predsjedničkog ureda koji je nazvao "svinjskom" sudsku presudu iz 2005. u kojoj je Matvejević zbog kritiziranja Mile Pešorde usuđen na zatvor od pet mjeseci, uz dvogodišnji rok kušnje.

To definitivno jest svinjska presuda, jer je Matvejević sankcioniran zbog delikta mišljenja, i malo je nedostajalo da doista završi iza rešetaka. Na slobodi su lopovi iz privatizacije, kriminalci koji vode nogometne klubove i ubojice na cestama, ali za hrvatsko pravosuđe u zatvoru je trebao završiti u to vrijeme 73-godišnji pisac i sveučilišni profesor. U državi koja želi postati dio Europske unije, pravosuđe je na Matvejevićevom slučaju postupilo onako kako to rade suci u Turskoj, Kini ili Iranu, u kojima se za krivo izgovorenu ili napisanu misao završava u ćeliji.

Gori i od najgluplje sudske odluke

Ali čak ni to nije najtragičnije u Aferi Matvejević. Gori i od najgluplje sudske odluke bio je istup Đure Sesse, predsjednika Udruge hrvatskih sudova. Sessa je, podsjetimo, od Josipovića zatražio da se ogradi od nečije teze o "svinjskoj presudi", a usput kritizirao i Gordana Jandrokovića zato što diplomacija nije djelovala i cijelom svijetu objasnila kako Matvejević neće u zatvor jer je istekao dvogodišnji rok kušnje.

Pojednostavljeno, predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Đuro Sessa još jednom je, po tko zna koji put svojim istupima potvrdio kako su u pravu svi oni koji, od Zagreba i Bruxellesa do Washingtona i Osijeka, ovdašnje pravosuđe doživljavaju kao dno dna ove države. Umjesto isprike zbog skandaloznog sudskog postupka koji je još jednom na Hrvatsku bacio ljagu, izgleda kako je diplomacija morala svijetu objasniti da je jedan pisac zbog novinskog teksta trebao završiti u zatvoru, ali spasila ga je procedura i sada je sve ok. Ne, nije ok.

Braneći presudu, Sessa de facto zagovara slanje ljudi u zatvor zbog delikta mišljenja (što je izmjenama Kaznenog zakona napokon ukinuto), i kada takvu bahatost iskaže predsjednik sudačke organizacije, tada ništa bolje nije moguće očekivati od običnog sudačkog osoblja.

Presuda Predragu Matvejeviću predstavljala je svinjski akt pravosuđa, međutim, u etičkom pogledu još uvijek je blaga u odnosu na pokušaje da se obrani i predstavi kao neupitni akt neupitne sudačke volje. A Đuro Sessa predstavlja vrh hrvatskog sudstva, i formalno i duhovno.