Predsjednik NCL Media Grupe Ivo PukanićManijak koji je poslao pismo-bombu u britansku ambasadu jako je dobro znao da s tako malom napravom ne može napraviti znatnu štetu Velikoj Britaniji, ali može učiniti golemu štetu Hrvatskoj. Taj je napad izveden prije svega na Hrvatsku i njezino približavanje Europi. Veleposlanstvo Velike Britanije očito je namjerno izabrano kako bi svijet pomislio da Hrvatska nije spremna za EU jer se osvećuje zemlji koja ju je najviše kočila u početku pregovora. Nadam se samo da će svijet prozreti tu prozirnu logiku političko-terorističkog perverznjaka ili skupine perverznjaka koji stoje iza toga i da se put kojim je Hrvatska krenula u EU neće zaustaviti. Kome je bilo u interesu da pošalje takav signal koji je nedužnog čovjeka mogao stajati života ili teških ozljeda?

To je poslao netko kome se nije svidjelo što je Velika Britanija počela mijenjati stajalište o Hrvatskoj, nakon dvije-tri godine vrlo negativnog odnosa Foreign Officea prema Zagrebu. U Londonu su počeli shvaćati da su ih njihovi agenti pogrešno informirali o slučaju generala Gotovine. Vidjeli su da njega hrvatska vlast doista ne štiti i da se ne nalazi na području Hrvatske, kako su ih pogrešno informirali njihovi "povjerljivi" ljudi na terenu i dio hrvatskih medija. Isto tako od svojih najbližih saveznika London je dobio informacije da su bili obmanuti pričama da odbjegli general stoji iza krijumčarenja oružja IRA-i. Da su se razočarali u rad svog glavnog agenta na terenu Garetha Geoffreya Lungleya, koji je obasipao London pogrešnim informacijama, svjedoči i njegovo povlačenje iz Zagreba prije dva mjeseca. Promjena stajališta i veće povjerenje u Hrvatsku i njezine vlasti moglo se primijetiti u izjavama britanskih dužnosnika, koje su postajale sve umjerenije i više prijateljske prema Hrvatskoj. Isto tako London je uvidio da se i samo pitanje generala Gotovine može riješiti na miran i civiliziran način, bez buke i na zadovoljstvo svih strana, a prije svega pravde. Takvo sveopće poboljšanje odnosa, a samim time i najava početka pregovora Hrvatske i EU, kao i rješavanje slučaja generala Gotovine, nekome očito smeta.

Taj psihopat koji je poslao bombu indiferentan je prema Velikoj Britaniji a mrzi Hrvatsku. Mi možemo voljeti ili mrziti Ivu Sanadera, ne trebamo se slagati s njegovim načinom rješavanja problema koje nekome izgleda sluganski, no nitko mu ne može osporiti da se maksimalno bori i trudi da uvede zemlju kojoj je na čelu u Europu. On ima mnogo političkih neprijatelja koji ne bi željeli da pod njegovom vlašću Hrvatska postane dio EU-a, što bi njemu produljilo politički život na vrhu. Ako iz te skupine dolazi lunatik koji stoji iza slanja bombe, taj nema u glavi nimalo mozga. Ta bomba mogla bi mnogo manje štetiti Ivi Sanaderu nego Hrvatskoj.

Nadam se da će ista ta Europa shvatiti da iza ove bombe ne stoji ni antieuropsko ni antihaaško raspoloženje u Hrvatskoj, jer takvo što ne postoji kod većine hrvatskih ljudi. Iza ove bombe stoje politički gubitnici koji su za svoje sitne političke interese spremni žrtvovati sudbinu cijele zemlje.

Da ovaj napad nije usmjeren protiv Velike Britanije već protiv Hrvatske, govori i zdrava logika. Nakon što su teroristi napravili pokolj u središtu Londona, što im još treba neko upozorenje nekom malom pismo-bombom u nekom Zagrebu. To je kao da muha ugrize već nokautiranoga slona. Pri tome se mora postaviti i pitanje rada i djelovanja hrvatskih tajnih službi i policije, koji su boljim radom morali preventivno djelovati i spriječiti grupu ili pojedinca da učini takvu glupost. Kad već nisu bili sposobni preventivno djelovati, tada imaju priliku da se barem sada pokažu u reaktivnom dijelu cijeloga slučaja, nađu počinitelje i napokon riješe jedan slučaj. A ne da se bave kojekakvim glupostima i nabavom luksuznih vozila za svoje šefove. To je važno ne samo zbog domaće javnosti nego i zbog Londona jer je bomba pukla na njihovu terenu, ali u hrvatskom okruženju. I stoga Hrvatska neka pokaže svoju ozbiljnost i odlučnost za čvrsto partnerstvo ne samo s Velikom Britanijom nego i s ostalim zemljama EU-a. Tu je naša budućnost koju nikakav bolesnik ili skupina bolesnika s pismo-bombom ne smiju uništiti.