Ivo PukanićKao novinara bilo me je sram gledati predstavu mojih kolega prilikom izlaska Ane Magaš iz zatvora. Vrhunac novinarske hipokrizije dogodio se u središnjem Dnevniku HTV-a, kada je osunčani Petar Vlahov napravio intervju s tek puštenom udovicom Magaš, koja je provela tri godine i tri mjeseca u zatvoru zato što je ubila svoga supruga Lucijana. Kao novinar, nemam apsolutno ništa protiv toga da se piše o Ani Magaš i njenom prijevremenom izlasku iz zatvora, ali imam kao čovjek, otac jedne prekrasne djevojke, da se o jednoj hladnokrvnoj ubojici piše kao o heroini. Kamo je otišlo ovo društvo kada ni jedan medij u protekla četiri dana nije postavio ovo pitanje? O čemu je tu riječ? Zar ni jedan novinar ili urednik ne vidi ovo o čemu ja pišem ili jednostavno ne žele pisati na takav način i postavljati cijeli “slučaj Magaš” u te okvire jer to nije popularno u ovome trenutku? Odnosno, to bi išlo protiv generalnog raspoloženja javnosti koja je upravo pod utjecajem instruiranih medija stekla sliku o Ani Magaš kao žrtvi obiteljskog zlostavljanja.

A pisati protiv stvorene percepcije javnosti nije baš popularno zbog tiraža i postotaka gledanosti. I ne samo to. Ako netko u javnosti pokuša dati drukčiju sliku o Ani Magaš, potpisao si je profesionalno smrtnu presudu, jer će se istog trenutka naći pod baražnom vatrom kolega koji poput teledirigiranih projektila sotoniziraju svakoga tko ne dijeli njihovo mišljenje, odnosno mišljenje onih koji njima upravljaju.

U usporedbi s terorom koji danas provode mediji u Hrvatskoj onaj u vrijeme Franje Tuđmana i Josipa Broza Tita bio je šala. Nažalost, to smo moje dijete i ja osjetili na vlastitoj koži, kada su nas ti isti ljudi, koji upravljaju ovom medijskom sramotom oko Ane Magaš, prikucali preko istih tih novinara na stup srama. Nitko se od tih novinara tada nije zapitao kako se osjeća moja kći i kako ona nakon svih napisanih gadosti može normalno živjeti među svojim vršnjacima. Isto se tako u slučaju Magaš nitko od tih novinara nije zapitao kako se osećaju roditelji ubijenog Lucijana. Njegov je krimen bio taj što je potjecao iz ugledne i utjecajne zadarske obitelji, što je bio školovan, perspektivan, a još k tome zgodan i visok. Idealan tip zlostavljača kako su ga u javnosti, preko svojih novinarskih potrčaka, prikazale pojedine ženske udruge na čelu s opskurnom udrugom B.a.B.e. koju vodi Sanja Sarnavka.

Znam pouzdano da je riječ o njoj jer smo upravo njene prljave metode medijskog rata na svojim leđima osjetili kći i ja. Ako meni ne vjeruju tko kolo vodi u “slučaju Magaš”, neka se zapitaju tko je organizirao i tko je točno odredio kome će i kada tek izišla zatvorenica dati intervjue. Mislite li vi, poštovane kolege, da su tek izišla zatvorenica i njena obitelj, koja o medijima nema pojma, točno odredili medije i skrovito mjesto za intervju kao i njegove okvire? Znam da je činjenicu da je riječ o manipulaciji jednom tragedijom teško objasniti širem čitateljstvu, no kolege novinari bi trebali istražiti o čemu se radi i imati bar malo kritičnosti prema cijelome slučaju. Znam da će me sada opet Sarnavka i njeni novinarski janjičari optužiti da sve ovo pišem zato što imam nešto protiv nje zbog svoje obiteljske tragedije.

Moram ih razočarati. To bih isto pisao da nisam golgotu, koju su mi priredile B.a.b.e i Sarnavka, osjetio na sebi i svojoj obitelji. Ipak, svako zlo za neko dobro, jer upravo mi je ta golgota pomogla da mi se do kraja otvore oči i da jasno vidim kakve se sve prljave stvari događaju ispod površine mnogih javno eksponiranih slučajeva “zlostavljanja”. Budući da je nedavno upravo Sanja Sarnavka javno prozvala institucije da otežu s istragom o mojem slučaju kojim se dobra dva mjeseca zabavljala cijela zemlja, ja ovim putem pozivam iste te institucije da što prije objave sve rezultate istrage, pa da hrvatska javnost vidi tko je lagao upravo toj javnosti - Sanja Sarnavka ili ja. Kao i da se odgovori javno na pitanje tko je bio zlostavljan u mojem slučaju, tko je njime manipulirao i u čijem interesu. Za nekoliko dana proći će tri mjeseca od kada je pucano na mene. Možda je vrijeme da i o tome događaju institucije javno kažu što se dogodilo, kao i o svim ostalim okolnostima. Meni i mojem djetetu jedino odgovara da cjelokupna istina, koju mjerodavne institucije nakon sprovedene opsežne, tromjesečne istrage u kojoj sam bio izvrgnut krajnjim poniženjima znaju, iziđe u javnost. O svemu tome sam dosta šutio u interesu istrage. Trpio sam medijska cipelarenja od raznih novinarskih kriminalaca, mediokriteta, narkomana i pijanica koji su pod plaštem opskurnih novinarskih udruga i falš organizacija za ljudska prava izravnavali osobne račune sa mnom. Smatram da je sada dosta. Svi krediti su potrošeni i vrijeme je da se stvari raščiste a dug plati.

Na to me je potaknula beskrupulozna manipulacija “slučajem Magaš” u kojem sam vidio da se po istoj šabloni, upotrebljavajući čak i iste rečenice, iskrivljuje istina i manipulira javnošću. Žao mi je što je u cijelom slučaju zloupotrijebljena i funkcija predsjednika države, kome je preko Komisije za pomilovanje Sanja Sarnavka prodala priču o Ani Magaš kao samohranoj majci. A naš predsjednik čim čuje sintagmu “samohrana majka” samo što ne počne plakati. Brižne majke ne ostavljaju svoju nejaku djecu u gluho doba noći samu i odlaze u diskoteke očijukati s prvim koji naiđe na šanku. Brižne majke ne potežu nož i zabijaju ga do kraja ocu vlastitoga djeteta u leđa. Brižne majke razmišljaju o tome da će njihova djeca zbog toga cijeli život biti emocionalni invalidi. Brižne majke, ako k tome imaju i zrno pameti u glavi, tjeraju od sebe takve beskrupulozne osobe kao što je Sanja Sarnavka. Brižne majke ne lažu na sudu i javnosti jer uvijek razmišljaju o tome što će biti najbolje za njihovo dijete.

Stoga i Stipi Mesiću postavljam pitanje - kakvu je to poruku poslao javnosti kada je tri puta išao smanjivati kaznu, a na kraju i pomilovao osobu koja je hladnokrvno, sleđa, ubila drugu osobu? Nema veze što je ubojica žena od metar i šezdeset a ubijeni muškarac od gotovo dva metra. Ili ima veze, ako se uzimaju stereotipi udruge B.a.b.e. da je svaki muškarac po pravilu zlostavljač a svaka žena žrtva. Isto tako postavljam pitanje svima onima iz Grada, države i Crkve koji takvoj organizaciji kao što su B.a.b.e i osobi kao što je Sanja Sarnavka daju novac za rad. Hoće li Sarnavka i njoj slične babe primiti u zaštitu običnu, medijski neatraktivnu osobu koja im ne može služiti za ostvarenje vlastitih interesa i manipulaciju javnosti? Na kraju, postavio bih još jedno pitanje. Smatrate li da je ovim preranim izlaskom iz zatvora napravljena usluga Ani Magaš? Ja sam siguran da nije. Napravljena joj je golema šteta. Nadam se da će me vrijeme demantirati.