Slavica KneževićGlumica Slavica Knežević u 30 godina karijere glumila je najrazličitije uloge. U predstavama se pojavljivala kao krastavac, kobila, zavodnica, starica, muškarac, novorođenče i još mnogo toga. Nedavno je snimljena četvrta sezona serije "Bibin svijet" u kojoj glumi trgovkinju Đurđu, a aktualne su i predstave "Sumnja" i "Zečja rupa" u produkciji Planet Arta, privatnog kazališta koje vodi njen bivši suprug Marko Torjanac. Slavica Knežević uvijek je dobro raspoložena, voli dobro društvo, a posebno je zanima astrologija, pa mnoge svoje postupke tumači kao utjecaj svog horoskopskog znaka lava jer je rođena na isti dan kao i njen uzor, holivudski glumac Robert De Niro.

EXTRA: Vaša najnovija predstava "Zečja rupa", u kojoj ste, osim što glumite, potpisani i kao asistentica redatelja, napravljena je prema istoimenoj najgledanijoj predstavi u Americi. Kakve su reakcije publike i kritike?
- Puno gledalište jedini je uspjeh koji mogu navesti da bi ljudi čuli da se radi o dobroj predstavi. Smeta me jedino što se to ne može saznati od kritičara za koje se pitam samo jedno - tko dopušta tim ljudima da pišu. Kritičari uglavnom ne mogu prepoznati vrijednosti, prepisuju jedni od drugih a jedini cilj im je ispasti pametan. Ako ne mogu ispasti pametni, a predstava je dobra, neće je dovoljno ni pohvaliti. Jedan je, naprimjer, za predstavu "Zečja rupa" napisao da "podilazi dramskom tekstu". Pa naravno da podilazi dramskom tekstu, a čemu bi drugom trebao podilaziti!? Pročitala sam i drugu kritiku koja glasi otprilike ovako: "Tekst je jako dobar i publika ga prihvaća i voli, nije ni čudo da je dobio tolike nagrade. I glumci to jako dobro rade, ali nažalost - to je sve". Što reći na to? Ne mogu nas "nagaziti", ali ne žele nas uzdići. Osobno me kritike ne pogađaju i ne utjeću na mene jer već 30 godina vjerujem u vlastite doživljaje i vrijednosti, ali je žalosno da kad negdje treba pokazati recenzije za odličnu i uspješnu predstavu nemamo što pokazati.

EXTRA: Planet Art imao je i radionice za stand-up komedije?
- Tako je. Jedno vrijeme smo imali ideju razviti tu vrstu glumačkog izraza, ali nedostajalo je vremena i novca. Ne možete ostvariti dobre i pametne zamisli u kulturi ovoga grada ako nemate financijsku potporu koja nažalost ne ovisi o kvaliteti projekta nego o mnogočemu drugom. Zbog takvog se mentaliteta Planet Art održao zahvaljujući samo entuzijazmu Marka Torjanca na čemu smo mu mi glumci, a vjerujem i publika, zahvalni. No, humor je dio mog života i ja sam svoj humor uvijek unosila kroz komedije. Trideset posto štoseva u seriji "Bibin svijet" su naši glumački, to je timski rad i stvar inspiracije.

EXTRA: Očito to radite uspješno jer je snimljena i četvrta sezona "Bibina svijeta".
- Čula sam ljude da se zagrcnu od smijeha i zato znam da dobro radimo. RTL planira i petu sezonu koju će u potpunosti raditi hrvatski kreativni tim.

EXTRA: Koliko je Đurđa, trgovkinja iz serije, slična vama? Jeste li i vi tako naivni?
- Jesam, a kroz lik Đurđe ismijavam tu svoju naivnost. Ja sam taj lik prilagodila sebi jer je po licenci lik Đurđe bio pisan kao "promiskuitetna žderačica muškaraca". U dogovoru s redateljem i scenaristicama koje pišu dijaloge pretvorila sam je u ženu koja traga za ljubavi i zato joj se događa promiskuitetnost, a ne zato što hoće seks. Jer, iskreno, jurcati za seksom nije smiješna stvar. Seks je prirodan, lijep, normalan i ne vidim kako se iz toga može nešto činiti smiješnim. To je intimna stvar, nešto kao jesti, spavati i buditi se pa ne vidim dobro mjesto za smijeh. Više je smiješna nespretnost u poimanju muško-ženskih odnosa, pa smo zato razvili i lik Đurđine mame koja je gnječi i pretvara u izgubljenu djevojčicu.

EXTRA: Na kraju četvrte sezone Đurđa se i udala.
- Ta je scena za mene bila veliki događaj jer se privatno nisam vjenčala u bijelom. Naime, kad smo se Marko i ja vjenčavali, to nije bilo u crkvi jer ja nisam imala potrebne sakramente i taj smo događaj, s pravom bijelom vjenčanicom, planirali naknadno, ali na kraju smo ga preskočili. Vjenčali smo se samo u vijećnici i prema zamisli naše kume, koja je kostimografkinja, uskladili smo odjeću u zelenim tonovima kroz koju se prožimaju elementi grimizne. Zato je ovo vjenčanje pred kamerama za mene bila prilika da kažem "da" u bijelom, pa sam htjela da bude bajkovito kao iz filma. Bila sam drska pa sam još tražila i veo, toliko me to zabavljalo.

EXTRA: Kako to da u Planet Artu surađujete s bivšim suprugom, redateljem Markom Torjancem?
- Kad se s nekim razvedete ne znači da je čovjek izgubio svoje kvalitete zato što niste s njim u ljubavnom odnosu. Marko me poznaje i cijeni i pozvao me da glumim u "Sumnji" jer je tvrdio da je uloga sestre Alojzije Beauvier za mene. U "Zečjoj rupi" sam imala manju ulogu i zato sam s njim sudjelovala u redateljskom dijelu, što samo govori da ima povjerenja u moj sud. Uvijek su nam se etika i estetika poklapale.

EXTRA: Jeste li se tijekom pripremanja predstava vas dvoje koji put i posvađali?
- Da, na "Sumnji" dvaput a na "Zečjoj rupi" nijednom. Znači da napredujemo, stvorili smo novi odnos. A kako to obično biva u svađama, nije kriv sadržaj nego način. Rijetko inzistiram na nečem, ali tada reagiram burno i jako, i što je najgore - pred svima. Moram se riješiti te mane.

EXTRA: Je li teško nakon ljubavnog razočarenja izgraditi s tom osobom uspješan prijateljski i poslovni odnos?
- Treba proći vremena. U početku postoji povrijeđenost, bijes, treba razaznati gdje smo pogriješili, u čemu je štos, od čega smo sazdani, tko je on, tko sam ja... Postoji masa pitanja, a vremenom se nađu odgovori i novi smisao svega.

EXTRA: Je li teže biti razvedena žena nego razvedeni muškarac?
- Mislim da je jednako. Teže je jedino onome koji ostane u istom prostoru jer hoda "po ranama". U našem slučaju to sam bila ja. Tada sam skoro promijenila stan, već sam dala i oglase, međutim sad mi je drago da nisam pronašla ništa ljepše. Jednako je teško biti sama žena kad se pokvari auto. Tada osjetim da mi netko nedostaje, ali tu su zato rodbina i prijatelji. Koliko sam ih samo izljubila, trčala za njima i darivala ih od zahvalnosti što mi promijene gume ili dođu po mene.

EXTRA: Čini mi se da kad ne bi imali auto, ne biste ni trebali muškarca.
- Ma nije, ima i kvarova u kući, a treba i prtljagu nositi. Šalim se. Mislim da je muškarcima općenito lakše u životu. Oni mogu dulje ostati slobodni, a mi imamo rok trajanja.

EXTRA: Kako to mislite?
- Pa recimo, Ranko Marinković je postao otac s 51 godinom, a do tada je upoznao sebe, svoju umjetnost, sebičnost i slobodu. Žena već s 42 godine konzultira konzilij je li dobro da ima dijete ili ne. Ja sam jedna od rijetkih koja je rodila u 36-oj i dopustila si ono što si druge žene ne dopuštaju. Mi žene smo uskraćene i seksualni smo objekti. (Fotografije: Krasnodar Peršun)

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Extre