Zoran FerićHobi jednog mog prijatelja su ružni snovi. Ali ne tumačenje, ne teorija dostupna psihoanalizom ili sanjaricama, nego samo sanjanje. Praksa. Često sam bio svjedok kad ga žena pita zašto toliko ždere navečer, a on kaže da to čini zato što, kad se prejede, redovito ružno sanja. A kad sanja ružno, onda se budi u lijepo. Mrzi, naime, kad sanja lijepo, a budi se u obično, koje se onda čini puno ružnije nego što jest. "Od jednog lijepog sna oporavljam se danima", često je govorio. Bolje onda da su mu snovi ružni, a stvarnost lijepa, nego obrnuto. Ovih dana često ga se sjetim. Ova tmurna jesenska jugovina i pojačan apitet čine da sanjam izuzetno ružno.

Međutim, tu se događa i jedna zanimljiva stvar: ma kako ružno sanjao, stvarnost u koju se budim biva nekako još ružnija. Stvarnost nam je postala noćna mora. Ujutro, kad mi svijest otvori kapke poslije ružnih snova, a u oči se ušulja siva svjetlost oblačnog jesenskog dana, na trenutak pomislim kako je dobro što nisam živ zazidan, što mi ogroman zec nije pojeo spolne organe i što ruka čovjeka kojeg sam nehotice ubio više ne probija zemlju iznad svakog mjesta gdje ga zakopam. Međutim, ta sreća kratko traje. Dok ne ustanem i ne uzmem novine. Onda počinje jedna drugačija, ali ne manje strašna mora. Dočekaju me Kerum, hapšenja menadžera iz Podravke, nacionalistički prostakluci šefa televizije i osjećaj da veliki zec koji se hrani spolnim organima i nije najgora stvar na svijetu. Umjesto glodavca mudojeda, na javi vidim lice Darka Marinca u policijskom automobilu, lice koje je ovih godina izgledalo tako pošteno. Međutim, kako vidimo, poštena lica su u velikom biznisu i politici kod nas gotovo nemoguća. Razmjeri korupcije u ovoj zemlji su upravo fantastični. Količina afera i javne sramote koja se dogodila nakon misterioznog odlaska premijera Sanadera iznenadila je i najveće skeptike. I postaje nam jasno da ovo što se događa u velikim kompanijama, kao i u državnim poduzećima nije proizvod osobne ljudske pohlepe koja je odjednom našla mogućnost da se namiruje tuđim novcem. Ne. Ovako raširena korupcija upućuje na nešto puno opasnije: plan. Pa kao što je devedesetih Hrvatsku trajno unesrećio plan pokojnog predsjednika Tuđmana da vlada zemljom pomoću 200 bogatih obitelji, tako ju početkom stoljeća upravo gazi jedan zapravo primitivan mafijaški plan da se općim korumpiranjem i kupovanjem onoga što se inače u poštenim zemljama i kod poštenih ljudi ne kupuje, što duže zadrži vlast jedne stranke koja je ovu zemlju učinila trajno nesretnom, a njene ljude pretvorila u siromašnu nezadovoljnu masu smrknutih lica. Korupcija ovdje nije samo mažnjavanje love, to je oblik puča. Politika je odavno stavila podređene u neprincipijelan ovisnički odnos i onda ih koristi za različite prljave poslove. Raširenost tog tipa ponašanja, koje je u svojoj biti korupcionaško i u slučajevima kad nema direktne koristi, pruža ljudima koji služe kao kotačići jednog takvog mehanizma iluziju da nisu ništa krivi, da tako rade svi i da je društvo prema takvim ponašanjima u biti tolerantno.

Direktori, članovi nadzornih odbora, menadžeri, svi koji, dakle, o nečemu odlučuju na svom putu prema napredovanju pored vidljivih škola i diploma, ako ih uopće imaju, moraju proći i onu najvažniju, nevidljivu, školu u kojoj se polako postaje korumpiran. Spreman za ustupke i fleksibilan za ponude. Čovjek se, ako u ovakvoj atmosferi uopće nešto želi postići u politici i s njom povezanom biznisu, najprije mora oštro obračunati s vlastitom kičmom i vlastitom savješću jer su i savjest i kičma otegotni elementi za svako napredovanje. Mnogim ljudskim bićima u ovoj zemlji upravljaju krajnje nezdrava klima i izopačene vrijednosti. Te smo izopačene vrijednosti naslijedili još iz ranih devedesetih i na njima gradimo ono što se kao građevina ne može zadržati i što se, kako vidimo, svakim trenutkom opasno urušava i javu nam pretvara u ružan san.

Jasno je da novac treba kako bi se zadržala dominacija u određenim segmentima uprave i eventualno kupilo stan nekom iz druge stranke da digne ruku za neki važan prijedlog. Pitamo se, međutim, što na izborima pokreće veliku glasačku mašinu običnih ljudi koja i dalje uporno daje svoj glas za stranku koja ih evidentno pljačka? To je naizgled misterij. Nije moguće da imamo milijun retardiranih glasača.

Međutim, kad vidimo na čemu Thompson temelji svoju popularnost, kad čujemo Keruma, kad pročitamo da direktor televizije proglašava novinarku četničkom kurvom, kad vidimo hiljade klinaca po stadionima kako podižu ruke i histerično viču, kad ugledamo ustašku zastavu na kući poznate urednice, kad na ulici čujemo kako su parole o ubijanju pripadnika susjednog naroda samo malo jača zezancija, e pa onda sve postaje jasno: HDZ na vlasti još uvijek drži mržnja prema Srbima. Ekstremni nacionalizam povukao se, istina, s malih ekrana i iz javnosti, ali se nije povukao iz svijesti. Oni koji gaje izrazitu nesimpatiju prema Srbima naučili su s vremenom o tome šutjeti, ali im iz uma ta mržnja neće vjerojatno izaći nikada. HDZ je svoju veliku popularnost ranih devedesetih postigao upravo zahvaljujući ekstremno nacionalističkim stavovima i povezivanjem s ustaškom emigracijom. Ustašluk je onda bio javan i otvoren, a danas postaje jasno kako je to izrazito nepopularno u razvijenim državama Europe s kojima bismo se rado uspoređivali. Zato je i ekstremni nacionalizam reterirao i povukao se u privatne sfere, u razgovore, komentiranje i djelovanje među povjerljivima. I tako sada imamo tajni klub mrzitelja Srba koji predstavljaju znatan dio glasačkoga tijela, i onog na državnoj i onog na lokalnoj razini. Upravo zato Željko Kerum zna što može reći na televiziji, da stav kako nam Srbi nisu ništa dobro donijeli i da ne želi zeta Srbina itekako prolazi u javnosti. Zna to zato što je između ostaloga i na tome dobio izbore. Komentari kako Kerum samo kaže što većina misli mogu liberalnima i umjerenima biti krajnje neugodni, ali to je činjenica. Država se raspada od korupcije, najbolja poduzeća propadaju, zemlja grca u dugovima, na vlasti su kič i površnost, ali sve dok nisu Srbi, dobro je. Korupcija i ekstremni nacionalizam dva su aspekta istoga problema i pouzdan recept za dugogodišnju nesreću.