Eliot Spitzer (Wikipedia)Dok se primiče kraj godine, američka politika još zapinje u glibu desničarskog programa. Predstavnički dom, barem zasad, odbija proširiti smanjenje poreza na plaće i povlastice za nezaposlene - dvije političke odluke koje bi istinski koristile srednjoj klasi. Dotle predsjedničkom kampanjom na putu za predizbore u Iowi dominira libertarijanizam Rona Paula i zapanjujuće, grozomorne ideje - primjerice, o ukidanju zakona o dječjem radu - Newta Gingricha.

Da, Occupy Wall Street je nakratko promijenio političku raspravu i da, predsjednik Obama je svojim govorom u Kansasu podsjetio na slavne dane progresivizma. Ali američka je politika, općenito govoreći, izgubila iz vida najvažniju krizu naše generacije: sve malobrojniju srednju klasu.

Strašna presuda

Dopustite mi da ponudim pokoji savjet demokratima i naprednjacima koji žele zadržati pažnju američkog naroda. Dugo sam vjerovao da vlasništvo ima prednost nad regulativom. Pod time mislim sljedeće: iako zakoni i pravila mogu postaviti granice ponašanja, stvarnost je, kao što smo vidjeli nakon donošenja mnogih novih zakona - Sarbanes-Oxley, Dodd-Frank - takva da čak i dobri zakoni odstupaju pred lošim odlukama koje rezultiraju kataklizmom. Premda su tužitelji trebali podići optužnice protiv daleko većeg broja loših glumaca s Wall Streeta, do krize nije dovela samo očita nezakonitost, već i strašna presuda koju su u djelo sproveli izvršni direktori i njihovi nadzornici.

Novi zakoni i drugačija pravila možda su mogli umanjiti katastrofu, ali najbolji je lijek, i korak na koji se trebamo usredotočiti, davanje građanima većeg prava na donošenje odluka unutar privatnog sektora. „Mi posjedujemo Wall Street" bi od siječnja trebao biti bojni poklič bivšeg Occupy Wall Streeta.

Malo vodstva

Mi posjedujemo Wall Street je istina. Stvarno vlasništvo nad velikim bankama, proizvođačima i maloprodajnim divovima leži u golemim skladištima kapitala koja posjeduje i nadzire javnost: uzajamnim fondovima, javnim mirovinskim fondovima i zakladama javnih ustanova. Kada bi javnost iskoristila svoj ogroman vlasnički kapacitet utjecanjem na izbor članova odbora, naknade i političke donacije, ove bi tvrtke bile iz temelja promijenjene.

Kako to postići? Zapravo, prilično lako. Sve što trebamo je malo vodstva. Trenutni Occupy Wall Street mogao bi angažirati nekolicinu pametnih i hrabrih državnih i javnih nadzornika. Prvi bi koraci trebali biti lagani, gotovo neideološki, kako bi se demonstrirala moć vlasništva.

Što se stvarno dogodilo

Vođe novoosmišljenog Mi posjedujemo Wall Street trebali bi najaviti sljedeće: Sastavljaju koaliciju koja posjeduje više od 5% svake od velikih tvrtki na Wall Streetu koja je primila sredstva iz fonda za spas ili zajmovna jamstva. (Ovih 5% bi mogli skupiti udruživanjem sa sindikalnim i državnim mirovinskim fondovima.)

Prvo, treba obznaniti sadržaje svih sastanaka između viših službenika tvrtke i bilo kojeg regulatora u posljednjih pet godina, kao i sve zapise koje se na njih odnose. U ime javnosti i dioničara, moramo shvatiti što se dogodilo u procesu regulacije i zašto; moramo se uvjeriti da su tvrtkini i vladini dužnosnici bili iskreni s javnošću glede prirode rasprava koje su dovele do masovnog priljeva javnih sredstava u tvrtku.

Pravo vlasništvo

Drugo, prestanimo sa svim davanjima korporativnih sredstava u bilo koju svrhu - profitnu, neprofitnu, otvoreno političku ili ne - koja uključuje pokušaje skretanja tijeka donošenja zakona ili pravila u Washingtonu ili glavnom gradu bilo koje savezne države. Ovo bi obuhvatilo jednako Američku trgovačku komoru kao i ekološku organizaciju Sierra Club. Svrha toga bila bi usporiti slijevanje novca i utjecaja iz korporacija u politiku. Kao vlasnici zahtijevamo: Prestanite pokušavati promijeniti pravila po kojima igrate. Samo igrajte po pravilima i usredotočite se na stvaranje boljeg proizvoda.

Ima još mnogo značajnih područja političkog djelovanja u kojima bi manjinska grupa dioničara mogla izmijeniti korporativno ponašanje u korist kako kompanije tako i javnosti, ali čini se najlakšim započeti s navedenim koracima vezanima uz financijsku pomoć i lobiranje. Trud da se ponovo utvrdi pravo vlasništvo ne mora biti argument ni s lijeve ni s desne strane. To je naprosto trud da se odgovornost i moć premjeste natrag kamo pripadaju.

Autor: Eliot Spitzer

Preneseno s portala magazina Slate

Prevela Diana Robaš