Abu Hamza Al Masri sudi se u Londonu za poticanje na terorizam i posjedovanje inkriminirajućih propagandnih materijala: on tvrdi da je nevina žrtva antimuslimanske histerijeU najslavnijoj londonskoj sudnici Old Bailey u tijeku je suđenje koje britanska javnost prati s iznimnom pozornošću, a neki britanski novinski komentatori tvrde da ono što se ondje može čuti jako dobro objašnjava pozadinu svega što se u Londonu događalo prošlog ljeta, kada su dvije skupine fanatiziranih mladih muslimana napale vlakove podzemne željeznice. Mnogi su se prošlog srpnja pitali kako je moguće da su ti mladi bombaši-samoubojice bili motivirani za takve zločine i kako im je to uopće palo na pamet. Sada se na suđenju otkrivaju motivi. Čovjek koji je na optuženičkoj klupi nije bio, čini se, izravno povezan s londonskim bombašima, ali njegovo suđenje jasno otkriva mehanizam indoktrinacije koji je doveo do londonskih terorističkih napada.
Na optuženičkoj klupi u Old Baileyju je Abu Hamza Al Masri, 47-godišnji fundamentalistički islamski propovjednik, koji je godinama bio svećenik u jednoj od najvažnijih londonskih džamija, u Finsbury Parku. Njegove propovjedi slušale su stotine islamskih vjernika nastanjenih u Velikoj Britaniji, od kojih su mnogi - kao i on - bili britanski državljani. Među njima je bilo mnogo mladih, rođenih u Velikoj Britaniji, koji su ondje slušali Hamzinu interpretaciju islama. Te su propovjedi bile iznimno ekstremne, u njima je Hamza pozivao na ubijanje kršćana i rušenje zapadnih država, hvalio je Hitlera i holokaust, propovijedao obnovu kalifata, što bi trebala biti islamska država koja će vladati svijetom, pa je čak tvrdio da će budući kalif stolovati u Bijeloj kući u Washingtonu.

Neke su njegove izjave bile osobito šokantne, bilo je sumnji da on potiče islamske vjernike na terorizam pa je britanska policija dulje držala Hamzu pod kontrolom, nekoliko puta ga je uhitila, ali dugo nije imala argumente za optužnicu. S tim se mučila pet godina iako nema nikakve sumnje da je Hamza uistinu poticao britanske muslimane na nasilje, a postoje i indicije da je čak imao veze s nekim teroristima kao što su Jamajčanin Richard Reid, koji je pomoću eksploziva u cipeli pokušao uništiti avion pun putnika nad Atlantikom, te sa Zakarijasom Musauijem, osumnjičenim da je bio povezan s grupom izvršitelja napada na New York i Washington 11. rujna 2001.

Abu Hamza uvijek je nijekao da ima bilo kakve veze s terorizmom, ali nije poricao da je držao radikalne propovjedi, tvrdeći da je samo iznosio svoje mišljenje što je njegovo ljudsko pravo. Smatrao je da je žrtva antimuslimanske histerije koja je izbila u Velikoj Britaniji nakon 11. rujna 2001., osobito nakon londonskih napada prošlog ljeta, što su potpirivali britanski tabloidi. Istina je da je Hamza posljednjih godina bio česta meta napada tabloida pa je na neki način postao simbolom islamskog ekstremizma u Velikoj Britaniji. A tabloidi su njegove fotografije rado objavljivali jer izgleda posebno - debeo je, ima dugu bradu, nedostaje mu jedno oko i obje šake, a umjesto desne šake ima kuku s kojom često prijeteći maše. Ruke i oko izgubio je u Afganistanu.
Hamzino pravo ime je Mustafa Kamel Mustafa, a rodio se 1958. u egipatskom gradu Aleksandriji, u obitelji srednje klase. Nakon srednje škole, 1979. doputovao je na studij u Veliku Britaniju sa željom da se školuje za inženjera. Studirao je u Brightonu, a neko vrijeme prehranjivao se radeći kao izbacivač u jednom noćnom klubu u londonskom West Endu. Godine 1981. vjenčao se s Britankom Valerie Fleming, s kojom je 1982. dobio sina Mohameda Mustafu Kamela. Na temelju tog braka dobio je britansko državljanstvo. Brak se raspao nakon pet godina dijelom i stoga - kako je tvrdila njegova supruga - što je on tijekom godina postajao sve veći vjerski fanatik pa je i njoj počeo nametati razna islamska pravila, što ona nije željela prihvatiti.

U međuvremenu je napustio studij i sve se više angažirao u raznim društvenim i vjerskim aktivnostima među muslimanima koji su živjeli u Velikoj Britaniji. Proučavao je islam, a počeli su ga zanimati i događaji u širem islamskom svijetu. Postao je članom nekih islamskih organizacija koje su se bavile humanitarnim radom, pomaganjem muslimanima diljem svijeta, ali i vjerskom i političkom propagandom. Bio je vrlo aktivan i u pomoći bosanskim muslimanima nakon izbijanja rata u Bosni i Hercegovini, a isto tako nastojao je pomoći i mudžahedinima u Afganistanu. Ondje je ostao bez obiju ruku i oka, kako je rekao, u nesreći do koje je došlo kada je sudjelovao u čišćenju mina. Taj njegov angažman dizao mu je ugled u muslimanskoj zajednici u Londonu pa je postao propovjednik u džamiji u Finsbury Parku i osoba koja je imala velik utjecaj među britanskim muslimanima.

O njemu se prvi put počelo više govoriti 1999., i to zbog nekih događaja u Jemenu. Ondje je bio uhićen njegov tada 17-godišnji sin Mohamed, pod sumnjom da je sudjelovao u nizu bombaških napada, a Jemen je od Velike Britanije zatražio izručenje Hamze, navodno stoga što je stajao iza tih atentata. Britanska policija tada ga je uhitila, ali ga je nakon nekoliko dana oslobodila, bez ikakve prijave. Nije bio izručen Jemenu jer je bio britanski državljanin, ali je njegov sin ondje osuđen na tri godine zatvora pa se u Veliku Britaniju vratio tek 2002.

O Hamzi se ponovno pisalo nakon 11. rujna 2001. kao o jednom od britanskih islamskih propovjednika koji su podržali Al Qaidu i Osamu Bin Ladena. U središtu pozornosti bio je i 2003., nakon katastrofe američke svemirske letjelice Columbia, koja je na povratku iz svemira izgorjela pri čemu je svih sedam astronauta poginulo. Hamza je bio oduševljen kad je čuo za tu nesreću, a to je i javno iskazivao. U jednoj propovjedi članove posade Columbije nazvao je "svemirskim nasilnicima koji su zaslužili da umru". Rekao je da je ta posada predstavljala zapravo "trojstvo zla" jer su u njoj, uz pet astronauta iz Sjedinjenih Država, bili jedan Židov i jedna Indijka hindske vjere. To "trojstvo zla", kako je rekao, kaznio je sam Alah; to su kriminalci koji su radili na razvoju američke satelitske tehnologije kako bi Sjedinjene Države mogle dominirati svijetom; to je znak božje volje, kao i činjenica da su ostaci letjelice pali na gradić u Teksasu koji se zove Palestine. "Bio je to božanski čin, poruka cijelom čovječanstvu."

Čim je čuo za te Hamzine riječi, javio se najčitaniji britanski tabloid Sun, koji zbog svoje goleme naklade i velikog broja čitatelja, ponajviše među slabije obrazovanom pučanstvu, ima velik medijski i politički utjecaj u Velikoj Britaniji. List je zatražio od vlasti da preispita Hamzin status u Velikoj Britaniji te - uzevši njegov slučaj kao primjer - kritizirao opću britansku politiku davanja azila strancima. Podsjetio je da je Hamza svojedobno već izazvao ogorčenje u Velikoj Britaniji jer je pozdravio i teroristički napad u SAD-u.

U listu se tvrdilo da je Hamza džamiju u Finsbury Parku koristio i kao bazu za ilegalna djelovanja, da je ona postala sjedište tajnih terorističkih organizacija koje u Velikoj Britaniji pomažu teroristima i da je sve to Hamzino djelo. Njegova je aktivnost zasmetala umjerenijim muslimanskim svećenicima pa je 2002. bio suspendiran na osam mjeseci i nije smio voditi molitve, no potom je zabrana ukinuta. Britanska policija tada je u džamiji napravila raciju jer su se ondje okupljali alžirski imigranti, za koje je ustanovljeno da su u jednom stanu u sjevernom Londonu proizvodili otrov ricin, očito se spremajući na neku terorističku akciju u Velikoj Britaniji. Navodno je tijekom racije pronađeno oružje, ilegalna teroristička literatura i dokazi o povezanosti sa sumnjivim organizacijama. Tada je džamija zatvorena, a Hamza je održavao molitve u susjednoj ulici.
Nakon tog članka, javili su se neki političari koji su poduprli Sunov zahtjev da se Hamza protjera, čemu se prepriječila jedna pravna činjenica - Hamzino britansko državljanstvo. U britanskom tisku tada se spekuliralo o mogućnosti da se Hamzi oduzme britanska putovnica. No trebalo je naći pravni temelj za takav postupak, a to nije bilo lako.

To se pokušalo dokazivanjem da njegov brak iz 1981., na temelju kojeg je dobio državljanstvo, nije bio valjan jer je njegova supruga tada još formalno bila u svojem prethodnom braku pa je stupanjem u novi brak prije vremena počinila bigamiju.
Pokrenute su i druge akcije protiv Hamze pa je tako državna komisija za humanitarne organizacije, koja nadgleda i djelovanje džamija u Velikoj Britaniji, objavila da je Hamza smijenjen s položaja jednog od voditelja džamije Finsbury Park, čime mu je ujedno zabranjeno da vodi molitve. Dopušteno mu je, međutim, da ulazi u džamiju i u njoj se moli, što su neki Hamzini kritičari također smatrali nedopustivim, jer - tvrdili su - on će tako i dalje imati velik utjecaj na djelovanje te džamije, pa i na njezine eventualne ilegalne aktivnosti.

Tada su se i vođe vodećih organizacija muslimana Velike Britanije ogradili od Hamze kako se kritike ne njegov račun ne bi proširile na cijelu britansku muslimansku zajednicu. Predstavnik britanskog muslimanskog vijeća Inajat Bunglavala izjavio je da Hamza "ne posjeduje ni mrvicu ljudske pristojnosti", a dr. Gajasudin Sidiki, predsjednik muslimanskog parlamenta Velike Britanije, ocijenio je: "On zadaje udarac muslimanskoj stvari u Velikoj Britaniji."
Britanska policija dalje je radila na Hamzinu slučaju, skupljala dokazni materijal protiv njega, a za to je imala i dodatni razlog. Naime, i Sjedinjene Države zatražile su Hamzino izručenje jer je tijekom jedne istrage u SAD-u ustanovljeno da je imao veze s pripadnicima jedne tajne ćelije Al Qaide, koja je 1999. na jednoj osamljenoj farmi u mjestu Bly, u američkoj saveznoj državi Oregon, željela osnovati tajni logor za trening terorista. Hamza je zbog toga uhićen u svibnju 2004., ali su njegovi odvjetnici prvo isposlovali njegovo oslobađanje, a potom se oštro usprotivili izručenju SAD-u, pozivajući se na odredbu Europske unije da se nitko ne izručuje zemljama gdje bi za krivično djelo za koje je optužen mogao biti osuđen na smrtnu kaznu, tako da Hamza nije izručen u SAD-u jer bi mu ondje zbog terorizma prijetila smrtna kazna.
No njegove pravne nevolje su se umnožavale. On je ponovno uhićen u kolovozu 2004., ovaj put prema britanskom zakonu o terorizmu iz 2000.. pod optužbom da je poticao na terorizam. Optužnica je podignuta u listopadu 2004., a proces je počeo u srpnju 2005., no odmah je odgođen te je nastavljen tek prije nekoliko dana. Već prvih dana nastavka suđenja porota je mogla čuti prilično šokantne stvari.
Na samom početku državni tužitelj David Perry obznanio je da protiv Hamze ima iznimno mnogo materijala, kojim je on optužio sam sebe. Rekao je da je pretresom Hamzina stana pronađeno 2700 audiokaseta i 570 videokaseta na kojima je Hamza snimao svoje govore i propovjedi održane na engleskom ili arapskom jeziku. Sve su te vrpce preslušane i pregledane te je otkriven velik broj slučajeva u kojima je Hamza poticao na nasilje pa se i optužnica protiv njega sada ne temelji više na zakonu o terorizmu iz 2000., nego na odredbama starog zakona o kaznenim djelima protiv osoba iz 1861., i to stoga jer je poticao na ubijanje nemuslimana, prije svega Židova. Uz mnoštvo kaseta, kod Hamze su pronađeni i drugi zanimljivi dokumenti. Tužitelj je porotu osobito upozorio na "Priručnik terorizma", koji je Hamza kao autor posvetio Osami Bin Ladenu jer je on "potaknuo džihad, a i sada ga potiče". U tom priručniku preporučuju se razni ciljevi za terorističke akcije, među ostalim, londonski Big Ben. Osobito se preporuča da se napadnu neboderi, zatim Kip slobode u New Yorku i Eiffelov toranj u Parizu te pojedini muzeji i arheološka nalazišta, aerodromi i luke, nuklearne centrale i sportski stadioni, ali i bordeli. Taj "Priručnik terorizma" u kojem se Hamza poziva na svoja iskustva iz Afganistana prilično je opširan - ima čak deset tomova. U njemu se detaljno opisuje kako se izrađuju pakleni strojevi, kako treba izvršiti atentat i kako se terorističke ćelije trebaju organizirati da bi bile što efikasnije.
Tužiteljstvo je odlučilo da će u sudnici preko zvučnika i na ekranu pustiti devet Hamzinih govora i propovjedi kako bi se moglo vidjeti što je govorio i da njegove riječi nisu izvučene iz konteksta. Već prvog dana emitirana je jedna audiosnimka propovjedi u kojoj je Hamza rekao sljedbenicima da "svaki vjernik ima vjersku dužnost da se bori za Alaha, a dio njegove vjerske dužnosti je i da za to i ubija". Na drugim snimkama poziva islamske vjernike da ubijaju nevjernike, a Hamza u svemu tome ne vidi ništa neprilično pa je nakon podizanja optužnice izjavio: "Ja sam propovjednik i govorio sam samo o pitanjima vjere. Nije u redu što se moje riječi sada vade iz konteksta."

OKVIR

ŠOKANTNE TVRDNJE RADIKALNOG IMAMA

Hamzine sulude izjave

Na prvoj vrpci koja je puštena u sudnici je Hamzin govor iz 1997. na engleskom jeziku, u kojem ističe potrebu stvaranja kalifata, islamske države koja će vladati svijetom. Kaže da se ta borba treba voditi u tri faze, a prva je "iskrvariti neprijatelja". Objašnjavajući tu fazu, tvrdi da nema smisla da mladi islamski vjernici vježbaju da neprijatelja unište tenkovima i avionima jer "odakle nama tenkovi i avioni". "Treba se protiv njih boriti onim što nam je na raspolaganju, a ako je to nož, neka to bude običan nož", kaže Hamza. Tvrdi da se i time može pobijediti neprijatelj te objašnjava: "Možete zamisliti situaciju u kojoj vi imate samo maleni nož, a pred vama je golema životinja. S tim malim nožem nećete je moći zaklati. Morat ćete je udariti ovdje, pa ondje, raniti je tu i tamo dok ne iskrvari do smrti. Tada je možete razrezati i uzeti njezino meso ili je ostaviti crvima." Tu prvu fazu naziva "fazom igle".
U drugoj fazi treba neprijatelju zadavati mnogo gore udarce te ga natjerati ili da propadne ili da se preda. Treća faza je uspostava svjetskog kalifata, u kojem će kalif kontrolirati svijet iz washingtonske Bijele kuće. "Kada se to ostvari, oni koji su vas do tada zvali teroristima, zvat će vas kalifima, oni koji su vas zvali odmetnicima, skladat će pjesme o vama."
Na drugoj vrpci je njegov govor iz 1999., u kojem je Veliku Britaniju opisao kao zemlju nevjernika jer tu nije na snazi šerijatsko pravo. U tom govoru Hamza je rekao da se treba boriti protiv te zemlje i svih koji je podržavaju. "Ubiti bezbožnika iz bilo kojeg razloga sasvim je opravdano. Opravdano ga je ubiti i ako nema nikakva razloga za to."
U jednoj od prikazanih snimaka Hamza za muslimane u Velikoj Britaniji kaže da se osjećaju kao da žive u zahodu i da bi se trebalo osloboditi tog zahoda: "Ne može se baš osobito dobro moliti u zahodu. Tamo smrdi, ljudi ondje obavljaju svoje fiziološke funkcije pa od tamo treba pobjeći što prije. No postoje muslimani u ovoj zemlji koji ne razumiju islam i ne znaju gdje žive, nego se ponašaju kao mačkice i umiljavaju se svojim gospodarima. Kakvog smisla ima da musliman uđe u britanski parlament? Ondje jedino može glumiti majmuna."
O Velikoj Britaniji ima najgore moguće mišljenje: "Najveći izvori prihoda ove zemlje su kamatarenje, prostitucija, alkohol, porezi, izrabljivanje Trećeg svijeta i ucjene. Anglikansku crkvu osvojili su homoseksualci, koji su prijetnja djeci. Crkve su postale mjesto za plesanje, sklapanje poslova i crnu magiju."
Ljuti se što ljudi njegove vjere ne poštuju islam i ne pridržavaju ga se strogo koliko treba: "Gledaju na televiziji sve one strahote koje se događaju njihovoj subraći u Iraku, Afganistanu, Bosni, Čečeniji, a potom ugase televizor, ispeku pile i pojedu ga. Britanke koje prijeđu na islam misle da je to pomodna stvar pa pokriju glavu velom, a sljedeći dan odu na kupanje u bikiniju."
O Židovima je rekao: "Hitlera je Bog poslao na zemlju da kazni Židove za njihovo bogohuljenje i izdaju. Židovi su islamu najveći neprijatelji. Njih ne treba potjerati iz Palestine, nego ih u Palestini sve pobiti pa da to bude najveće židovsko groblje na svijetu."
O bombašima teroristima je izjavio: "Pogrešno ih je nazivati samoubojicama, oni su mučenici. Ako je jedini način kako možemo udariti na našeg neprijatelja da damo i svoj život, onda je to dopustivo. Ako se nećemo služiti terorizmom i torturom, čime ćemo se služiti?"
O nemuslimanima kaže: "Alahu nema draže kapljice tekućine nego kad se prolijeva krv nevjernika, kao što su Srbi ili Židovi."
Vrlo je nezadovoljan s tim kako se danas ponašaju muslimanke: "Odeš do neke muslimanske djevojke i kažeš joj: 'Poznajem jednog dobrog islamskog borca koji će ti biti dobar muž.' Ona se vidi s momkom te ga odbije rekavši: 'Pogledala sam mu samo čelo i vidjela da je crno. To znači da se prečesto moli i udara čelom o pod.' Njoj je draži John Travolta, koji pleše i okreće trbuh brže od ikoga. A da tog Travoltu odjenete u propisnu islamsku odjeću, nijedna ga ne bi pogledala. Opasno je ono novo što one uče po školama. Tamo čuju svašta, a kada dođu kući pa im otac nešto kaže, one mu odbruse: 'Tko te šiša.' Žene svašta loše čuju na televiziji pa su počele odgovarati svojim muževima. Mi puštamo preko televizije nevjernicima da uče naše žene."
O odgoju djece kaže: "Kada vam sin navrši desetu godinu, treba ga naučiti kakav je život pa neka spava na podu, tjerajte ga da vježba, neka radi, neka se muči i znoji. Udarite ga koji put po licu. Neka vidi da je život grub, neka postane dobar borac za islam."
O djeci je rekao i ovo: "Nitko ne može zaustaviti čovjeka koji želi umrijeti za Alaha, a ne može zaustaviti ni dijete. Kada dijete stane pred tenk s kamenom, a ako ima kod sebe i bombu, neka dođe do tenka, poljubi ga, a potom raznese bombom i sebe i tenk. Dijete u svojoj dobi nije veliki gubitak ako pogine kao mučenik za Alaha ili za neko sveto mjesto. A tim činom i dijete pokazuje da nam je draža smrt od života."