'Zdravo, ja sam Al Gore i svojedobno sam bio budući predsjednik SAD-a” "Zdravo, ja sam Al Gore i svojedobno sam bio budući predsjednik SAD-a.” Tako počinje film “An Inconvenient Truth” koji je zapravo snimka predavanja bivšeg američkog potpredsjednika Ala Gorea koji se, nakon što ga je 2000. na kontroverznim izborima za predsjednika Amerike porazio George W. Bush, potpuno posvetio brizi za okoliš i borbi protiv globalnog zatopljenja. Nakon što je, putujući Amerikom i ostatkom svijeta, održao više od tisuću predavanja na temu globalnog zatopljenja, odlučio je o tome snimiti film koji je režirao Davis Guggenheim. Film je premijerno prikazan na festivalu u Sundanceu a prošlog tjedna i na filmskom festivalu u Cannesu. Publika ga je oduševljeno prihvatila, ali prihvatila je i Gorea kojeg su nekada smatrali neautentičnim pred masom ljudi, “drvenim” u nastupima u medijima te krivcem za nepotrebno priznavanje poraza na izborima. Snimka njegova predavanja koje je prikazano na filmu a ispresijecano je detaljima iz njegove političke karijere i obiteljskog života, prikazuje 58-godišnjeg Gorea u drukčijem, ležernijem svjetlu, što je mnoge iznenadilo. Kritiziranje Georgea W. Busha S obzirom na to da je Al Gore Sr. bio senator, ne začuđuje zanimanje njegova sina za politiku. Al Gore mlađi bio je u Vijetnamskom ratu gdje je radio kao novinar i žestoko se protivio tom ratu. Studirao je pravo, ali je napustio studij kako bi se 1976. kandidirao za Kongres, u čemu je i uspio. Do 1984. bio je kongresmen, nakon čega se kandidirao za Senat, u čemu je također uspio. Senator je bio sve do 1993., kada je postao potpredsjednik SAD-a u vrijeme kada je predsjednik, sljedećih osam godina, bio Bill Clinton. Nakon što 2000. nije uspio u utrci za predsjednika Amerike, potpuno se posvetio istraživanju problema globalnog zatopljenja. Istodobno je nekoliko puta žestoko kritizirao Georgea W. Busha zbog rata u Iraku. S Alom Goreom razgovarali smo u hotelu Noga Hilton u Cannesu. Gore je nešto deblji nego što je bio dok smo ga gledali na televiziji prije šest i više godina. Iako sebe opisuje kao političara koji se još uvijek oporavlja, očito je da ne može bez politike jer je njegovo prvo pitanje koje nam je uputio bilo “kakvo je trenutačno stanje u Crnoj Gori”.

NACIONAL: Borba za okoliš i protiv globalnog zatopljenja odvija se posljednjih dvadesetak godina. Zašto je te probleme tako teško predstaviti u Americi?

- Kada sam prije 14 godina napisao knjigu “Earth in the Balance”, ona je svuda bila bolje prihvaćena nego u SAD-u. Mislim da je trenutačna administracija omogućila da se taj problem rješava na potpuno pogrešan način, te da se to očitovalo i na javno mišljenje. No nije samo u tome problem. Primjerice, američki način života mnogo više ovisi o automobilima nego europski zbog čega naftne kompanije imaju velik utjecaj na političke procese. Osim toga, svi mi koji se borimo za zaštitu okoliša kao da nismo uspjeli u svojim pokušajima zaštite onoliko koliko smo trebali. Zato sam snimio film kako bih pokušao na uspješniji način komunicirati s javnošću ne samo u Americi nego i u čitavom svijetu. Svi mi moramo učiniti više, pa i vi koji dolazite iz europskih zemalja. Kao što sam rekao u filmu, ovu priču pokušavam ispričati već 30 godina i osjećam da nisam ostvario najbolju komunikaciju s javnošću. No optimističan sam i mislim da će se moja poruka probiti te da će Amerika i cijeli svijet reagirati na ovu krizu prije nego što bude prekasno. Razumna rješenja za zaštitu okoliša

NACIONAL: Znači li to da smatrate kako još nije kasno da se okoliš zaštiti?

- Ne, nije kasno. Postoji suglasnost među znanstvenicima iz cijelog svijeta oko pet točaka. Prva je da globalno zatopljenje postoji te da su, kao drugo, ljudi u najvećem dijelu odgovorni za to zatopljenje. Treće, rezultat zatopljenja je nešto jako loše i vodi prema katastrofi. Četvrto, moramo reagirati hitno i čvrsto. I peto, još nije kasno. Znanstvenici kažu da nam je preostalo najviše 10 godina prije nego što prijeđemo točku s koje nema povratka. U tih 10 godina nije nužno da učinimo sve potrebno za zaštitu okoliša nego trebamo započeti velike promjene. Prvo moramo smanjiti razinu onečišćenja u globalnoj atmosferi.

NACIONAL: Što ljudi moraju učiniti da bi ostvarili taj cilj?

- Za početak, neka odu u kino i pogledaju ovaj film. Zatim neka kupe knjige s tom temom kako bi se naoružali znanjem. Mnogo mogu saznati i na internet stranici www.climatecrisis.net gdje će, ovisno o životnom stilu, naći preporuke kako da se prilagode novom načinu života. Mnogi ljudi ustanovili su da je ušteda energije prvi korak koji moraju poduzeti. Treba biti svjestan potrošač i razmišljati o utjecaju na okoliš svakog proizvoda koji kupite. Treća je politička aktivnost, bez obzira na to koja vam je stranka bliska, jer treba zahtijevati od vođa svojih političkih stranaka da prioritetno ponude razumna rješenja za zaštitu okoliša. Utjecaj korporacija na politiku SAD-a

NACIONAL: Što da rade nerazvijene zemlje kojima je prioritet borba protiv siromaštva i nezaposlenosti? One o globalnom zatopljenju znaju samo iz filmova poput “Day After Tomorrow” koje i onako smatraju znanstvenom fantastikom

- Mislim da su i u razvijenim i u nerazvijenim zemljama ljudi u tim razmišljanjima ispred političara. Rezultati globalnog zatopljenja opasniji su za razvijene zemlje jer one teže mogu mijenjati svoju infrastrukturu, teže se mogu nositi s utjecajem globalnog zatopljenja, a Svjetska banka i druge svjetske institucije već su jasno rekle koliko globalno zatopljenje šteti razvijenim zemljama. Što se tiče nerazvijenih zemalja, planovi za njihov ekonomski oporavak su beznačajni sve dok ne uzmu za ozbiljno utjecaj globalnog zatopljenja. Postoje očiti primjeri poput Hondurasa. Postojale su projekcije ekonomskog razvoja sve dok 1998. tu zemlju nije pogodio uragan pete kategorije Mitch. Nakon tog uragana koji je ubio deset tisuća ljudi projekcije razvoja naglo su pale, ekonomija je bila uništena. Činjenica je da oluje postaju sve jače i razornije. Južnu Ameriku prvi je uragan u povijesti pogodio u proljeće 2004. A ti uragani rezultat su globalnog zatopljenja.

NACIONAL: Nema sumnje da postoji snažan utjecaj korporacija na američku politiku, ali one utječu podjednako na republikance i na demokrate.

- Tako je, obje stranke nisu reagirale primjereno na problem globalnog zatopljenja. Demokratska stranka, čiji sam član, bila je uspješnija što se toga tiče od Republikanske stranke, ali, općenito gledajući, ni to nije bilo dovoljno. Slažem se da su korporacije i njihov novac utjecali na propast političkog procesa kojim se pokušalo reagirati na globalno zatopljenje. U vrijeme Clintonove administracije, dok sam bio potpredsjednik, napravljen je velik napredak. Protokol iz Kyota velikim je dijelom zasluga administracije Billa Clintona i Ala Gorea. Bio sam u Kyotu kako bih pomogao da se napravi ključan pomak u stvaranju protokola. Taj se sporazum sada primjenjuje kao zakon u većini zemalja koje su ga potpisale, osim u Americi i Australiji koje ga nisu potpisale. U vrijeme naše administracije prošao je zakon o porezu na povećano ispuštanje ugljičnog dioksida, uveli smo još neke mjere, ali dvije godine nakon naše vladavine republikanci su dobili većinu u Kongresu a potom smo počeli nailaziti na sve veći otpor. Ugljično neutralni materijali Vjerujem da tržišni kapitalizam može biti naš najjači saveznik u rješavanju te krize. Ako odredimo pravilne mjere zaštite, riješit ćemo dio problema. Ne vjerujem da je tržišni kapitalizam nužno dio problema, on samo treba biti reformiran kako bi postao naš saveznik u potrazi za rješenjima.

NACIONAL: Čini se da svuda oko sebe vidimo koliko je okoliš ugrožen. Primjerice, trenutačno se u Cannesu koriste tone papira kako bi se reklamirali filmovi.

- Ne sumnjam u to. Međutim, ponosan sam na kompaniju Paramount Classics, distributera filma “An Inconvenient Truth”, koja je odlučila da se sve promotivne aktivnosti vezane za film rade na ugljično neutralnim materijalima ili da se ugljični dioksid maksimalno smanji tamo gdje ne može biti uklonjen. Moj životni stil i stil moje obitelji također je oslobođen ugljika i to nije teško sprovesti. Na internet stranici koju sam spomenuo svatko može koristiti kalkulator kako bi izračunao kako se može smanjiti korištenje ugljika. Ovog tjedna će u Americi biti objavljena knjiga “An Inconvenient Truth” koja će se u ostatku svijeta pojaviti do kraja godine i koja će biti prva ikada objavljena knjiga u Americi koja neće sadržavati ugljik. Znači, i te kako sam svjestan svega što se događa oko mene. Ne mogu reći sa sigurnošću, ali se nadam da je crveni tepih u Cannesu napravljen od reciklirajućeg materijala.

NACIONAL: Možete li detaljnije opisati svoj životni stil koji je oslobođen ugljika?

- Kod kuće imamo hibridni termostat koji nam omogućava uštedu energije. Uključeni smo u nekoliko projekata, od kojih je jedan u Indiji, u sklopu kojeg solarne jedinice zamjenjuju motore koje pokreće kerozin, a sličan projekt imamo i u nekim zemljama istočne Europe. To su dva glavna projekta iako ih ima još. Kritički intonirani filmovi

NACIONAL: Kako gledate na promjene u američkoj kinematografiji posljednjih godina u kojoj se sve više pojavljuju kritički intonirani filmovi poput vašeg?

- U dijelu publike u cijelom svijetu očito raste apetit za dokumentarcima koji predstavljaju ideje u zabavnom smislu. To nisu politički filmovi, to je nešto drugo. Publika koja je vidjela “An Inconvenient Truth” rekla nam je da ne vidi taj film kao politički. Za mene je bilo normalno da prikažem tko sam i što sam u životu radio te to prokomentiram. I republikanci i konzervativci su reagirali na isti način kao i demokrati i liberali.

NACIONAL: Mislite li da vam ljudi sada više vjeruju nego dok ste bili potpredsjednik SAD-a?

Mislite li da su ljudi tada smatrali da govorite nešto iz političkih pobuda? - Mislim da ste u pravu. Svaki predsjednički kandidat gleda se na taj način. Uostalom, protivnici predsjedničkoga kandidata nastoje ga prikazati u negativnom svjetlu. To je neminovno. Istina je da svi odrastamo i učimo iz vlastitog iskustva. U Americi postoji fraza “ono što te ne ubije, čini te jačim”, što je, u stvari, istina. Televizija kao dominantan medij

NACIONAL: Što mislite o Michaelu Mooreu čiji su filmovi o Americi mnogo agresivniji nego što je vaš?

- Poznajem Michaela Moorea i volim ga kao čovjeka. U većini slučajeva slažem se s njegovim pogledima na probleme. No razlika između mojeg i njegovih filmova je u tome što se u njegovim filmovima ljudi idejno konfrontiraju, a u mom većinom slažu. Vezano za ovo, ali i prethodno pitanje moram reći da je televizija u Americi dominantna. Iako je internet vrlo popularan i nudi brojne nove ideje, televizija ima hipnotičku snagu i ona određuje publici na što će se usredotočiti. Samo se u Japanu TV-program gleda više nego u Americi a Argentina je na trećem mjestu. Amerikanci u prosjeku dnevno gledaju televiziju četiri sata i 39 minuta a Japanci pet sati dnevno. U tim zemljama, uključujući Argentinu, postoji ozbiljan problem kod javnosti koja donosi loše političke procjene i odluke, a sve to uzrokuje međunarodne incidente s mojom zemljom. Zato sam kod svojih predavanja o globalnom zatopljenju počeo koristiti slajdove jer slika vrijedi tisuću riječi. A sada znam da film vrijedi 10 tisuća fotografija.

NACIONAL: Mislite li da bi vam popularnost ovog filma mogla dati još jednu priliku da se ponovo kandidirate za američkog predsjednika?

- Nemam namjeru ponovo se kandidirati za predsjednika Amerike. Razmišljanje o ratu

NACIONAL: Na koji način se zemlje mogu boriti za zaštitu okoliša ako zbog ratova, u koje je uključena i vaša zemlja, ima toliko izbačenih bombi od kojih mnoge sadrže osiromašeni uran, mnoga su naftna polja zapaljena?

- Mnogi od tih problema su međusobno povezani. Na primjer, Amerika posuđuje novac od Kine kako bi kupila naftu na tržištu Bliskog istoka, a onda tu istu naftu koristi u razne svrhe od kojih mnoge pomažu uništavanju planeta. Znači, to moramo promijeniti. Moj film potiče na razmišljanje o ratu i o tome kako moramo reagirati na svaku eksploataciju prirode. Vidjeli ste da u filmu postoji formula “stare navike plus stara tehnologija daju predvidljive rezultate”. Međutim, kada stare navike, koje se teško mijenjaju i koje nam govore da trebamo reagirati na prijetnje, spojimo s novom tehnologijom, rezultati su radikalno drukčiji. Isto se odnosi na eksploataciju prirode i na vođenje rata. Neke stare navike oko rata se mijenjaju, dolazi do napretka. Pogledajte situaciju u Srbiji i Hrvatskoj.

NACIONAL: Po vama, kakva je sada situacija?

- Rata više nema, nasilja je mnogo manje. Izbori u Italiji

NACIONAL: Mislite li da Bushova administracija koristi događaje od 11. rujna 2001. kako bi manipulirala i situacijom oko globalnog zatopljenja?

- Izbjeći ću komentar na to pitanje. Sve se može iščitati iz mog filma. Ne želim davati nikakve provokativne izjave o toj temi izvan Ujedinjenih naroda. Dovoljno sam u Americi napadao administraciju predsjednika Busha, mogu vam poslati svoje govore.

NACIONAL: Nedavno su u Italiji završeni izbori u kojima je, kao i u Americi prije šest godina na predsjedničkim izborima, tijesno pobijedila jedna strana. Međutim, dok ste vi 2000. korektno priznali poraz, premijer Berlusconi tome se dugo opirao.

- Cijeli svijet pratio je te izbore, kako ne bih i ja. Prije godinu dana održao sam predavanje u Toskani i Prodi je bio u publici. Politička tradicija u Italiji drukčija je od one u Americi zato ne bi bilo pametno da ja komentiram zbog čega Berlusconi nije želio priznati poraz. Prodi mi se jako sviđa iako to ne znači da sam kritičan prema Berlusconiju. Prodi je inteligentan političar i želim mu sve najbolje kao talijanskom premijeru.

NACIONAL: Kada vas mediji danas opisuju, kažu da ste mnogo opušteniji i spremniji na šalu nego dok ste bili aktivan političar. Kako su događaji od prije šest godina utjecali na vas?

- Izvukao sam korist iz toga što se od mene nije mnogo očekivalo. Kad ste predsjednički kandidat, ljudi vas gledaju drukčijim očima. Mislim da se kod mene primjećuje životno iskustvo, naučio sam kako bolje komunicirati s ljudima nego što sam to činio dok sam bio mlađi. Nadam se da sam u pravu. Nikada nisam mislio da bi me moji slajdovi na temu globalnog zatopljenja mogli dovesti na crveni tepih festivala u Cannesu, ali i to se dogodilo. Važnost obrazovanja

NACIONAL: Stalno ističete značenje svog filma, ali nije li obrazovanje bolji odgovor na probleme globalnog zatopljenja?

- Vjerujem da je opće obrazovanje bitno za budućnost ljudske vrste i za budućnost svake nacije. H. G. Wells je prije mnogo godina napisao kako je povijest utrka između obrazovanja i katastrofa, s čime se slažem. Međutim, mislim da obrazovanje samo po sebi nije dovoljno da riješi krizu u demokratskim razgovorima. U virtualnom svijetu u kojem razgovaramo o javnim idejama sve se radikalno mijenja dominacijom televizije. Nekada se javno mišljenje mijenjalo pod utjecajem novina i novinara, ali prije 40 godina televizija je preuzela to mjesto i utjecaj. No televizija nas na način na koji funkcionira vraća u srednji vijek jer nekoliko ljudi i kompanija kontrolira većinu medija. Pojedinci sa svojim svježim idejama, knjigama i esejima ne mogu prodrijeti na televiziju. Dakle, obrazovanje je bitno, ali ako obrazovani ljudi ne mogu predstaviti svoje ideje i sudjelovati u razgovorima, onda demokracija trpi. Filmovi su utjecajna snaga uz pomoć koje se može poticati demokratski razgovor, osobito ako u 90 minuta elaborirate svoje ideje, uključujući u to poneku šalu da zabavite publiku.

NACIONAL: Koliko su saznanja koja predstavljate u filmu rezultat rada vaših asistenata? - Informacije koje sam izložio u filmu osobno sam skupljao 30 godina. Tih 30 godina sam učio kako bih sve informacije povezao u jednu priču te objasnio što je to kriza, što ju je prouzročilo i kako može biti zaustavljena. Karijera i obitelj Poslovno, pokrenuo je TV-program pod nazivom Current, ima mjesto u upravi kompanije Apple, neslužbeni je savjetnik u internet kompaniji Google te je nedavno sa svojim prijateljem Davidom Bloodom pokrenuo investicijsku kompaniju Generation. Od 1970. u braku je s Mary Elizabeth “Tipper” Gore s kojom ima četvero djece, Karennu, Kristin, Sarah i sina Ala III.