28.02.2008. / 08:38

Autor: Ivana Stipić-Lah

KABUL REPORT

Kako sam umalo poginula

Ivana Stipić - Lah, hrvatska novinarka koja živi i radi u Afganistanu u seriji blogova na Nacional.hr-u piše o životu u Kabulu, glavnom gradu te udaljene zemlje

Zbog ekstremnih hladnoća, ove zime je u provincijama Herat, Baghdis, Faryab i Ghor pomrlo više od 800 ljudi. Kada se oslobode putevi iz sniježnih nanosa, vlada očekuje da će se broj mrtvih naglo povećati, jer će se tada znati stanje i u sada zametenim planinskim naseljima. Desetine tisuća ljudi izgubilo je svoje domove, a zima je ubila i gotovo svu stoku.

Zima se bliži kraju, ali nevolje zapadnih provincija Afganistana neće se okončati. Za njih ce ovo proljeće donijeti ne samo jednu, nego nekoliko prirodnih nepogoda. Usljed proljetnog otapanja snijega, očekuje se klizanje tla, lavine i poplave u najmanje 25 provincija na sjeveru i zapadu zemlje.Prošle godine, zbog katastrofalnih poplava koje su zahvatile Afganistan početkom proljeća raseljeno je preko 30 tisuća ljudi.

Odgovorni tvrde da su ove godine poduzeli bolje mjere opreza. Preko 840.000 vreća pijeska postavljeno je uz nasipe kako bi se sprijecilo izlivanje vode iz korita. One bi trebale spasiti 75 tisuća zivota.Oni koji nisu među ovih 75 tisuća "sretnika" mogu se samo nadati najboljem.

Proljeće polako dolazi i u naš dom. S proljećem i u našdom dolaze poplave. Istina, nešto manjeg formata. Mi se nikako ne možemo riješiti poplava u zahodu. Te poplave ne narušavaju više samo estetiku naše kupaonice. Postale su prava prijetnja i za naše zdravlje.

Zahodi su uvijek problem u Afgasnistanu. Večina kućica u kojoj stanuju Afganistanci ima poljski wc. Poljski wc se obično sastoji od jedne blatne kućice sa rupom za zračenje na zidu, umjesto prozora, i rupom u drvenom podu. Rupa u drvenom podu služi za obavljanje nužde. Rupa na podu vodi direktno na ulicu u plitki kanalić koji s kišom, pranjem i polijevanjem odvodi fekalije pred vrata susjeda koji stanuje malo niže.

Nasa kuća ima pravi zahod. U prošloj kući sa zahodom smo imali puno problema. Pritisak vode nije bio dovoljno jak, vodokotlić se probušio, zahodska školjka se začepila. Naš vodoinstalater, Chi mega, obogatio se na naš racun toliko da si je priuštio novi bicikl i torbu za alat.

U našoj novoj kupaonici nemamo većih problema. Samo smo jednom razbili keramički vodokotlić dok smo postavljali metalne držače za zavjesu nad tuš kadom, a sada kako su nam se cijevi smrzle, pukla je i jedna cijev na bojleru. Ali samo malo. Ne kapa previše. Pomalo kapa i umivaonik, otkako ga je moj suprug očistio. Naime, zahvaljujući upornom kapanju vode, kamenac je zatvorio sitne rupice na cijevi, te je umivaonik radio. Kada je moj savjesni suprug kamenac odstranio, rupice su se ponovo otvorile. Nismo zvali vodoinstalatera. Imamo strategiju čekanja. Ukoliko budemo čekali dovoljno dugo, kamenac ce sitne rupice ponovo zacepiti.

Sve u svemu, bili smo zadovoljni našom novom kupaonicom, sve do jutros. Jutros sam jedva izvukla živu glavu. Ustala sam se i krenula na jutarnju toaletu u kupatilo. Kroz poluotvorene oci zamjetila sam nesto više vode na podu kupaonice nego inače. Po podu i inace imamo raspoređene posudice za hvatanje odbjeglih kapljica,. Po običaju posudice su suhe, a pod je mokar. Jutros je voda bila pomjesana i sa nekim pjeskom. Na podu su bile čudnovate bijele mrlje, ali sam ih uspješno ignorirala. Sjela sam na zahodsku školjku i kad sam se trznula zbog hladne kapljice vode, koja se slijevala niz moja leđa. "Ma to je samo jedna kapljica, ništa bitno", pomislih. Nedugo, osjetila sam još jednu kapljicu. Pa još jednu. Dinamika padanja kapljica brzo se povećavala. Sada je na dijelu zahodske daske iza mojih leđa nastajala i mala lokvica, koja mi je neugodno hladila stražnjicu.

I tada se dogodilo. BUM! Ostala sam sjediti na zahodskoj školjci u blagom šoku. Komadi bijele boje i stropa u mojoj kosi. Pijesak sa stropa i voda koja je sada lagano ali odlučno tekla iz nepoznate puknute cijevi preko mojih leđa, na podu kupatila je pravila blato. Oko mene neobično veliki komadi betona odlomljenih sa stropa upornom, tihom snagom otopljenog leda. Na stropu se kroz nastalu rupu nazirala puknuta cijev. Prvi znaci proljeća.

Ustala sam. Otresla sam glavu oslobađajući se boje i pijeska. Na zahodsku školjku sam stavila jednu posudu da skuplja vodu. Tu će pričekati vodoinstalatera. Kad završi s nama, vodoinstalater Chi Mega će si moći priuštiti i auto.

Vezane vijesti

Crk'o agregat

Jutros sam htjela pisati o zimskim radostima koje svakog stanovnika Afganistana neizbježno čekaju, prije ili kasnije, ovisno o mjestu boravka ili… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika