Prije nekoliko dana Faridu se porodila žena. Trudovi su počeli kasno navečer, nakon što su se oboje odmarali od mukotrpne organizacije zaruka mlađeg brata Amina. Farid je svoju trudnu ženu nekako doveo do automobila, polegao je na zadnje sjedište i pojurio u bolnicu.

U bolnici su ih dočekali pustoš i mrak. Ni jedan jedini liječnik nije bio prisutan, a u bolnici nije bilo struje. Faridovu ženu su u bolnicu zaprimila dva domara. Polegli su je na tanki madrac u hodniku bolnice i počeli tražiti liječnike.

Kada je vidio da od dežurnog liječnika nema ni traga ni glasa, te da ga se ne može dobiti ni na telefon, Farid je pozvao svog kućnog liječnika opće prakse. Čovjek je reagirao onoliko brzo koliko to može iz sna probuđeni čovjek. U bolnici je bio za 45 minuta.

Faridova žena je još uvijek ležala na madracu u hodniku, bez ikakve pomoći liječnika ili babica. Čistačica joj je vlažila čelo nekom starom krpom. Prisutni liječnik opće prakse nije bas znao šta činiti sa trudnom ženom koja upravo rađa blizance. Iako je imao prilike prisustvovati porođajima, nije znao šta treba činiti u slučaju blizanaca te kako se riješiti možebitne komplikacije, a komplikacija je bilo.

U bolnici još uvijek nije bilo struje, te se sve odvijalo pod svjetlom jedne baterijske lampe i svijeće koja je polako dogorijevala. Jedan od domara se dosjetio te je negdje pronašao i upalio plinsku svjetiljku, ubrzo, nestalo je i plina, te je bolnički hodnik u kojem se upravo rađalo šesto i sedmo Faridovo dijete, opet obavio mrak.

Što se dalje događalo, Farid ne zna. Muškarcima je zabranjeno prisustvovati porodu žene. Nakon podužeg čekanja ispred vrata centralne bolnice u Kabulu, Farid je dobio novost. Žena je nakon

četiri sata rodila blizance. Dječak je umro pri porodu. Curica je živa i zdrava. Faridova žena, također je dobro. Otpustili su je kući samo sat vremena nakon poroda.

Dugo mi je trebalo dok sam iz presretnog Farida izvukla sve ove podatke. Ovaj put ne zbog jezične barijere. Nekoliko sati nakon poroda Farid me je s posla vozio kući. Bila sam prehlađena i nisam se osjećala dobro. Nekoliko puta došla sam u napast da se požalim na svoje trenutno stanje. Sada mi je drago da sam odustala. i dok smo se tako probijali kroz kabulsku prometnu guzvu, Farid me je jednostavno obavijestio: "Moja žena, duple, jučer bolnica." Shvatih da mu je žena rodila blizance.

Već sam ga obasula sa veselim čestitkama kad mi je rekao: "Samo jedno dijete je živo. Jedno živo. Curica."

Grlo mi se stislo. Trebalo mi je nekoliko sekundi da dođem sebi, a onda sam nekako promucala saučešće. Bilo mi je žao. Ne želim ni zamisliti koliko teško je izgubiti tek rođeno čedo. Dok sam se ja orila sa tugom, Farid me veselo obavijesti: "U redu je, miss Ivana, nismo tužni. Nitko ga nije znao, nitko ga nije vidio. Sretni smo zato što je curica dobro i što je moja žena jaka i zdrava."

Počeo je s ponosom pričati o svojoj supruzi koja je jako dobro podnijela porod i koja je već kući i kuha ručak te o obitelji koja će ih posjetiti kako bi se odlučilo ime za bebu.

Dijete koje je izgubio više nije ni spomenuo. Rekao je samo kako je tako nešto u Afganistanu normalno te kako se čudi da su mu sva djeca još uvijek živa.

Istražila sam statistike. Na deset novorođenih beba u Afganistanu ih 7 umre. Od 10 trudnica, najmanje će četiri majke umrijeti prilikom porođaja, tri će biti u kritičnom stanju, a tri će najvjerovatnije roditi bez problema.

Trenutno čekamo vijest o Ehsanovoj ženi. Prije nekoliko sati i ona je završila u bolnici pri kraju sedmog mjeseca trudnoće. Nešto nije bilo u redu. Sudbina i nje i njenog djeteta još je neizvjesna.