Iako policija još uvijek ne želi imenovati generala Ivana Koradea osumnjičenikom za okrutna ubojstva koja su se jučer dogodila u Zagorju, sudeći prema svemu što se do sada čulo iz policijskih krugova, upravo bi Korade mogao biti osumnjičen za te zločine.

Ukoliko se u istrazi utvrdi da je Korade uistinu sudjelovao u ubojstvima, krivnju za to će snositi i hrvatske institucije pravne države koje u proteklom desetljeću nisu na adekvatan način sankcionirale brojne generalove nasilničke ispade.

O nasilničkoj prošlosti nekadašnjeg generala Ivana Koradea, Nacional je pisao neposredno nakon završetka Domovinskog rata. Na naslovnici iz 1996. godine, Koradu je za brutalno fizičko zlostavljanje optužio Josip Marčelan, tadašnji umirovljeni bojnik Hrvatske vojske i načelnik SIS-a. Sadističko petosatno iživljavanje odvijalo se u varaždinskom restoranu Bijeli konj, a Marčelan je tada kazao kako mu je general Korade zajedno sa svojim prijateljima gurao pištolj u usta prijetivši mu bludnim radnjama. "Bilo je tijekom te noći verbalnih prijetnji bludnim radnjama i seksualnim zlostavljanjem, ali se to nije, na moju sreću ostvarilo" kazao je u tadašnjoj potresnoj ispovijesti za Nacional Marčelan.

Nakon ovog nemilog događaja, vojno tužiteljstvo u Bjelovaru pokrenulo je istragu protiv Koradea, ali i njegovih kolega, također tada djelatnih vojnih osoba HV-a: Mile Katića, Branka Žeželja, Stjepana Fadige i Emila Crnčeca. Cjelokupni slučaj izašao je na vidjelo nakon što je iz saborske klupe u travnju 1996. godine, Marko Veselica kazao kako je Korade sa grupom časnika pretukao Marčelana.

Marčelana je prije fizičke torture vidno pripit Korade optužio za suradnju s KOS-om i veleizdaju domovine. "General-bojnik Ivan Korade prislanjao mi je pištolj na čelo, na sljepočnicu, gurao mi je cijev u usta i pritom je imao metak u cijevi i napeti obarač. Prijetio mi je da će me ubiti, a zatim je Katiću naredio da donese nož iz kuhinje, koji mi je potom stavio pod grlo. Mučenje je trajalo najmanje pet sati. Znam da Korade uvijek ima metak u cijevi, budući da bez lijeve ruke ne može repetirati pištolj, i stalno sam imao na umu da trenutak njegove bahatosti i nepažnje može stajati života. Ponižavan sam bestijalno, a ništa nisam mogao učiniti. Tražio sam očima ostalih prisutnih barem iskru sućuti, milosti, očekivao sam da će se netko barem verbalno suprostaviti Koradi, ali moja su nadanja bila uzaludna.", ispričao je Marčelan.

Nakon što je vijest izašla u medije i postala predmetom pravosudne istrage, Korade je govorio kako je Marčelan poznat kao alkoholičar. Štoviše, kazao je tada Korada, Marčelan je te večeri potpuno alkoholiziran upao u "Bijelog konja", povraćajući i padajući po lokalu. Ustvrdio je kako su mu on i njegovi prijatelji samo pomogli da dođe do automobila i odveze se kući. "Te sam večeri popio, u vrijeme dok su me maltretirali, svega tri-četiri nekakva 'oštra' alkoholna pića. Na to su me natjerali oružjem i udarcima, jer nisam želio s njima piti. Tko normalan želi piti s onima koji ga maltretiraju. Vjerojatno sam se na kraju onesvjestio, ali sigurno ne od pića, već od maltretiranja kakvo se, uvjeren sam, moglo dogoditi samo u četničkim logorima.", ispričao je Marčelan.

Iako je Korade u više navrata demantirao Marčelanove tvrdnje, nazvavši iz "čistim izmišljotinama kojim ga se želi oblatiti pred hrvatskom javnošću", istraga je utvrdila kako je Marčelanov iskaz bio istinit, nakon čega je Korade zbog ovog brutalnog čina dobio uvjetnu kaznu od osam mjeseci zatvora. Vojni put generala započeo je 1991. godine u 1. brigadi Tigrovima. Godinu poslije izgubio je ruku na dubrovačkom ratištu da bi 1993. postao zapovijednik netom osnovane VII. gardijske brigade Pume. Korade će najviše ostati u pamćenju nakon što je 5. kolovoza 1995. kao zapovjednik VII. gardijske brigade “Pume” prvi ušao u tek oslobođeni Knin i podigao hrvatski stijeg na kninskoj tvrđavi. Prvi poznati incident sa bivšim generalom u glavnoj ulozi odvijao se 1994. godine u zadarskom zaleđu, nakon čega je i uhićen. Umirovljen je 1997. godine, nakon ponovnog uhićenja zbog odbijanja zapovijedi o smjeni.

Korade je bio povezivan i sa demoliranjem sportske dvorane u Varaždinu, kao i sudjelovanjem u premlaćivanju nekoliko vlasnika kafića. Osim brojnih ekscesa u lokalnim ugostiteljskim obrtima na tome području, Korade je bio poznat kao nesavjesni vozač koji je skrivio nekoliko prometnih nesreća. Posljednja se dogodila 2001. godine, kad je pobjegao sa poprišta nesreće u Sesvetama.

2002. godine primio je i poziv haškog tužiteljstva kao osumnjičenik za ratne zločine za vrijeme Domovinskog rata. Bio je poznat kao ljubitelj čistokrvnih pasmina, pa je zabilježeno da je na policajce puštao svoje pse. Sinoć je tako prilikom pokušaja ulaska u obiteljsku kuću Korade, policija bila primorana ustrijeliti dva nasilna psa u dvorištu.

Posljednji incident u kojem je Korade zajedno sa svojim 19- godišnjim sinom sudjelovao, bila je masovna prošlogodišnja tučnjava u varaždinskom lokalu Mabis. Tučnjava je uzrokovana svađom njegovog sina sa konobarom, nakon čega se priključio umirovljeni general. Korade je u lokal došao naoružan, nakon čega su mu uspjeli oteti pištolj i slomiti mu čeljust i nos.