Objavljeno u Nacionalu br. 359, 2002-10-02

Autor: Mladen Pleše

Zvonko Ivanković Vonta o svom partizanskom suborcu

'Bobetko je tipični špekulant i prevarant koji je zbog karijere otišao u partizane kao što je 1992. postao katolik i priklonio se Tuđmanu'

Zvonko Ivanković Vonta, publicist i partizanski prvoborac, za Nacional komentira karijeru i manje poznate životne poteze svog suborca iz Drugog svjetskog rata Janka Bobetka

Zvonko Ivanković Vonta, publicist i partizanski prvoboracZvonko Ivanković Vonta, publicist i partizanski prvoboracU ponedjeljak, 16. rujna, na Općinskom sudu u Zagrebu vodio se nesvakidašnji razgovor između tužitelja Zvonka Ivankovića Vonte i sutkinje u parnici protiv generala Janka Bobetka, nakon što je odvjetnik generala Bobetka, Bosiljko Mišetić, donio medicinsku dokumentaciju u kojoj je stajalo da tuženik Bobetko “zbog zdravstvenih razloga ne može prisustvovati stresnim situacijama”. Zvonko Ivanković Vonta kazao je sutkinji da on zna da se Bobetko neće usuditi doći na sud, jer nema snage pogledati mu u oči. “Bobetko me”, rekao je Ivanković, “lažno optužio da sam protupravno ušao u stan njegova brata i sada nema hrabrosti stati pred mene i sud pravde. Bobetko je također svjestan da ja znam sve o njemu, da znam koji broj cipele nosi i koju krvnu grupu ima.” Zvonko Ivanković Vonta je zaključio kako unatoč svemu ipak traži da sutkinja izreče presudu Bobetku kako bi hrvatski sud preduhitrio Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu. Dva dana poslije, u srijedu 18. rujna, nakon što je iz Haaga doista stigla optužnica protiv generala Bobetka, Zvonko Ivanković Vonta uputio je sutkinji zamolbu da prekine proces protiv Bobetka budući da je on prešao u nadležnost drugog suda. Zvonko Ivanković Vonta objasnio je za Nacional zašto je tako postupio. – Nakon što je Haaški sud podignuo optužnicu protiv Bobetka, doista nema smisla da ga i ja sudskim progonim. Iznimno cijenim napore sutkinje koja je pokazala želju da poštuje zakone pravne države, ali koja je isto tako svjesna da to u nas ne ide baš tako lako. Njegov odvjetnik Bosiljko Mišetić, slavni partijski sekretar u Odvjetničkoj komori, kukavički je stalno donosio liječničke nalaze da je Bobetko bolestan. No nije bio bolestan kad me je lažno optužio i vrijeđao ili kad je bio glavna fora na Saboru HDZ-a. Sve je to, međutim, u stilu građanina Janka Bobetka. On je tipični špekulant i prevarant, po cijeloj konstituciji.

'Bobetko nije shvatio da optužujući svoje podređene Agotića i Stipetića zapravo optužuje sebe da je prikrivao zločine' NACIONAL: Vi ste se družili s generalom Bobetkom gotovo cijeli život, išli ste skupa u gimnaziju, zajedno ste bili u partizanima, na istoj strani za Hrvatskog proljeća 1971. – Bobetko je cijeli život samo računao što mu ide u korist pa je tako izračunao da će samo uz pomoć Franje Tuđmana postati “prvi partizan”, da će postati nešto što nikad nije bio. Zato se priključio Tuđmanu, ali tek 1992., kad se uvjerio da je čvrsto zasjeo na vlast. Jednako se tako ponio i 1941. Njegov brat Mijo pozvao ga je 1941. da se pridruži partizanima, ali mu je Janko odgovorio da to neće učiniti jer želi biti gospodin i studirati veterinu. Poslije je Vjekoslav Janić Capo, koji je bio komesar u posebnom partizanskom odredu, ispričao Milanu Čačiću i meni kako je Mijo bio zbog toga strašno bijesan pa je doslovno eksplodirao s najtežim psovkama na Jankov račun.
Janko Bobetko došao je u partizane tek 1942. i to zbog toga što su ustaše hvatali, odvodili u logore i ubijali obitelji onih koji su bili u partizanima. Kako je cijela njegova obitelj bila u partizanima, Janku je, premda je bio u domobranima, prijetila opasnost da i njega uhapse. Stoga je pobjegao u srpsko selo Moštanica koje je bilo na partizanskom teritoriju. Tamo su ga Srbi štitili jer su njegov otac i braća bili časni ljudi i hrabri partizani. Nakon toga Bobetko se prebacio u Baniju gdje su prvi put ugroženi Srbi vidjeli Hrvate kako se tuku protiv ustaša. Stvoren je zajednički odred, a Bobetko koji se kasnije priključio, doletio je tamo i dobio, kao student veterine, funkciju sanitetskog referenta u nekoj jedinici. Janka Bobetka spasili su dakle Srbi, a on danas ne razlikuje Srbe od velikosrba.

NACIONAL: Ne stoji dakle ni da je Bobetko bio u partizanima ni da je član KPH od 1941., kako piše u njegovoj biografiji? – O tome nema govora. On je sve do 1942. bio kvislinški vojnik u Pavelićevu domobranstvu. Pa kako je onda mogao postati član KPH, zar u domobranstvu? To je, naravno, bilo nemoguće. U polemici koju je vodio sa mnom u Novom listu na moju konstataciju da je bio kvislinški vojnik, Bobetko je izjavio: “Da sam bio domobran, time bih se ponosio.” Dakle, on kao “prvi antifašist” ponosio bi se time da je bio kvislinški vojnik. Takvu besmislicu nije lako iskonstruirati. Bobetko nema ni ratnu, zasluženu Spomenicu 1941., njegovo ime nećete naći ni na tisuću stranica knjige o Prvom partizanskom odredu ni u knjizi “Sisak i Banija 1941.” Bobetko nije bio ni na zasjedanju ZAVNOH-a, Andriji Hebrangu nije palo na pamet da ga pozove tamo, uzeo je mnoge druge prave prvoborce. Pokazalo se da je bio u pravu jer je Bobetko izdao našu antifašističku borbu dezertiravši iz karijerističkih razloga k “Juri i Bobanu”, simbolu najtežih fašističkih, odnosno ustaških zločina, protiv kojih se svojedobno borio zajedno sa mnom.

NACIONAL: Vi ste pronašli izvod iz govora predsjednika Franje Tuđmana u kojemu je spomenuo da se Bobetko pridružio Domovinskom ratu tek 1992.? – Točno. Predsjednik Tuđman na jednom je skupu generala rekao: “Slušajte, gospodo generali, onda da i to znate. General Bobetko se sada vlada, mislim, dobro, ali general Bobetko je nama došao 1992., dotle, 1991., nigdje ga nije bilo.” Kao što vidite, Bobetko je pedeset godina poslije opet na isti način kalkulirao. A znate li zašto?

NACIONAL: Nemam pojma. – Ovaj put da ne izgubi jugogeneralsku mirovinu, pa i onu vilu koju ima na Tuškancu. Tek kad se uvjerio da neće izgubiti jugogeneralske privilegije priključio se Tuđmanu. Prije toga nije imao nikakve veze sa sisačkim prvoborcima koji su digli glas protiv agresije na Hrvatsku. Bobetko nije imao osnovne pretpostavke da potpiše proglas od 1. rujna 1991., kojim smo mi sisački prvoborci, Milan Čačić, otac sadašnjeg ministra, Zlatko Frid, Vjekoslav Janić Capo mlađi, ing. Franjo Knebl i ja uputili javnosti i u kojemu smo osudili velikosrpsku agresiju i veleizdaju antifašističke borbe što ju je počinila tadašnja JNA.
Prije izbora 1990. pozvao sam ga na sastanak kod čvrste antifašističke i prvoboračke obitelji Petrinović, koja stanuje blizu Bobetka. Pitao sam Bobetka kako to da se njegov sin toliko “slijepio” uz Tuđmana. Odgovorio je: Tuđman hoće njegovo ime radi reklame. Janko Bobetko bio je tada potpuno na našoj liniji opreza prema Tuđmanovoj politici, budući da je bila evidentna navala fašističkog i klerofašističkog elementa. Uvijek sam govorio da to nisu nikakvi neofašisti, to su zaostale konzerve kojima je vrijeme prošlo, nemaju moć, ali imaju silnu želju za njom. Da su mogli, počinili bi još veće pogrome.
No da nastavim. Ispričat ću vam jednu zgodu o intelektualnoj snazi Janka Bobetka. Desetak dana nakon sastanka kod obitelji Petrinović, poslije izbora, Bobetko je Anti Petrinoviću u prolazu dobacio: “Pobijedili smo!” Petrinović mu je na to rekao da je “promijenio kaput”. Bobetko je odmah počeo opipavati i gledati kaput, zaključio je da je doista zamijenio kaput, pa se vratio na sjedjeljku s koje je otišao da potraži svoj kaput. Eto, uopće nije razumio što mu je Petrinović želio poručiti. Dakle, Bobetko je zaostao i njegove su mogućnosti daleko ispod njegovih ambicija. On je, po karakteru i ambicijama, vrlo sličan Radi Bulatu, no zanimljivo je da su obojica počeli djelovati sa suprotstavljenih pozicija, ali i s politički suprotnim idejama za koje su se borili u NOB-u. Bobetkove metode svode se na to da umjesto na argument udara na čovjeka. Da ilustriram. On je svojom rukom napisao pamflet protiv mene u Novom listu, da bi, nakon što sam ga tužio, tražio “da predočim sudu autoriziranost pisma i navoda”. Kao iznenadni “pobožni katolik” neka Bobetko objasni zašto nije krstio svoju djecu, zašto je progonio u JNA svakoga tko bi na Dan mrtvih nosio cvijeće na groblje. Zašto se nije crkveno vjenčao kao ja ( 8. rujna 1943.), zašto je prije tjerao ljude od crkve, a poslije ih je tjerao da ih grade. On sada kao ratne zločince prokazuje generale Stipetića i Agotića koji imaju neusporedivo veće stručne kvalifikacije kao stratezi i operativci. Pritom uopće ne razumije da time zapravo sam sebe optužuje jer ispada da je prikrivao njihove zločine. Tek kad se sam našao “na tapetu”, Bobetko se kukavički sjetio “tuđih zločina”, pa se sada pokušava spasiti tako da prebacuje odgovornost na druge. To najbolje pokazuje bit njegova karaktera privilegiranog častohlepnika. Bobetko bi išao pred sud samo ako bi mogao odabrati “porotnike” i “suce” da im može zapovijedati. No on priznaje samo sudove za privilegirane, on ne poštuje ni domaće sudove, pa kako će uvažavati međunarodne.

NACIONAL: Smatrate li da je haaška optužnica protiv generala Bobetka opravdana i utemeljena na zakonu? – Sada su najglasniji kojekakvi stručnjaci koji ne razumiju elementarne stvari, odnosno preskaču ih. Valja prije svega upozoriti da nijedna optužnica nije osuda, nego je posrijedi samo osnovana sumnja. Dakle, kad je osnovana sumnja, a vi bježite, tu sumnju pretvarate u činjenicu. Ako pak dođete na sud, uvijek postoji mogućnost da sud odbaci ili korigira tužbu. Pravi čovjek, čovjek od formata, došao bi na Haaški sud i učinio sve da sa sebe, svog naroda i države skine etiketu zločina. Umjesto toga Bobetko optužuje svoje ratne drugove. Time se srozao na dno moralne bijede. Kad bi taj čovjek imao imalo dostojanstva, branio bi se na sudu zauzimajući se za istinu. Budući da već duže vrijeme inzistiram da se utvrde počinitelji zločina u Domovinskom ratu i u Sisku, zatražiti ću da Bobetka ispitaju i o tim događajima u Sisku.

NACIONAL: Ne mislite valjda još i vi proširivati optužnicu protiv generala Bobetka? – Ne, ali želim dokazati da HDZ namjerno nije htio zaštititi čistoću Domovinskog rata. Da je htio, tada bi smeće koje ostane iza svakog rata vrlo brzo i jednostavno počistio. No HDZ je namjerno izazivao kaos, uništavao je čak i evidenciju, što je najgori zločin. Išli su tako daleko da su uništili čak i karte s minama koje su i sami postavili pa zbog toga još i danas ginu mnogi ljudi. Danas nitko ne zna koliko je oružja pokradeno, gdje je oružje koje se koristilo u ratu, o svemu tome ne postoji nikakva evidencija. Dobro se sjećam da smo mi već u partizanima vodili cijelu tu dokumentaciju, a da poslije rata i ne govorim. Bobetko se u cijelom tom kaosu, gdje si mogao sve falsificirati, odlično snalazio. Umislio si je čak da je vrhunski vojskovođa, premda do 1992. nikada nije bio general u zapovjednom smislu. No sve ga to ne priječi da prijeti demokratski izabranoj vlasti, da huška policajce protiv Vlade, da proglašava Haaški sud agresorom na Hrvatsku i slično.

NACIONAL: Podržavate li napore Vlade da ne izruči generala Bobetka Sudu u Haagu? – Valja jasno reći da snage koje su upropastile Hrvatsku u deset crnih godina HDZ-a nisu samo vrlo snažne nego i iznimno bogate, da imaju na raspolaganju golem novac, da su dobro organizirane i da iskorištavaju svaku priliku kako bi zaustavile Vladine reformske zahvate. Ta pučistička alijansa želi spriječiti procesuiranje svih zala koja su počinili. Predsjednik Mesić potpuno je samostalan u svom djelovanju, što mu omogućava da širi povjerenje i štiti ugled Hrvatske u svijetu. Pozicija koalicijske Vlade bitno je drukčija jer Račan ne vodi politiku SDP-a, jer mora usklađivati stajališta svih koalicijskih partnera. U takvim okolnostima mora taktizirati, mora voditi računa da učini što manje štete. Stoga ja kao umirovljenik podržavam napore Vlade, spreman sam podnijeti i nove žrtve kako bi se ostvarili neki prioriteti, kao što su, primjerice, autoceste od Zagreba do Rijeke i od Zagreba do Splita. Zadovoljan sam da se, makar i sporo, stvari ipak kreću u pozitivnom smjeru.

Svojedobno su slikar Edo Murtić, kipar Belizar Bahorić i Milan Ljahicki ispričali zanimljiv detalj iz života generala Janka Bobetka. On je 1970. zatražio od njih da ispred ulaza u partizanski spomen-dom u Čazmi postave dva kipa: s jedne strane njegov, a s druge generala Ivana Mutaka. Umjetnici su bili zgranuti takvim prijedlogom pa su odmah odbili sudjelovati u tom projektu. No nakon desetak dana Vladimir Bakarić iznenada je pozvao u svoj kabinet u Centralnom komitetu SKH slikara Edu Murtića. Upitao ga je je li istina da je general Bobetko zatražio da se napravi Mutakov i njegov spomenik. Kada je Murtić to potvrdio, Bakarić nije mogao vjerovati. Kazao je da od toga neće biti ništa te da će Bobetko odgovarati za takav postupak. To je bio, tvrde upućeni, pravi razlog njegove smjene, a ne sudjelovanje u Hrvatskom proljeću.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika