NOVO U STAROM Zagrebačke arhitektice Alenka Gačić-Pojatina i Morana Vlahović s kustosicom Vanjom Žankom, voditeljicom Udruge Lauba koja će upravljati zbirkom samozatajnog kolekcionara Tomislava KličkaNa Črnomercu, u nekadašnjoj hali Tekstilnog kombinata Zagreb, u svibnju se otvara Kuća za ljude i umjetnost Lauba, novi izložbeni prostor, koji je nakon Martonovog muzeja prvi privatni izlagački projekt u Hrvatskoj. Projekt je inicirao Tomislav Kličko, strastveni kolekcionar i vlasnik vodeće hrvatske tvrtke za prodaju i distribuciju zubnih pasti i dječje opreme Filip Trade, kako bi udomio svoju impozantnu zbirku suvremene umjetnosti s više od 500 radova. Veličanstvenu adaptaciju stare derutne građevine, nekadašanje jahaonice, a kasnije tvornice tekstila, osmislile su, svaka u svom segmentu, zagrebačke arhitektice Alenka Gačić-Pojatina sa suradnicima, te Morana Vlahović, koje su se rukovodile krilaticom “back to basic”. Lauba se prostire na gotovo 1500 četvornih metara, zrači nevjerojatno pozitivnom energijom, “jer su se odlično zabavljali dok su radili”, a nalazi se u sklopu Centra Črnomerec, nove stambene i poslovne četvrti što upravo niče u Ulici baruna Filipovića, koja će prema svim očekivanjima, zajedno s novom izložbenom građevnom, revitalizirati taj kvart.

LAUBA NEĆE BITI klasična galerija, a ni muzej klasičnog tipa, nego živi izložbeni prostor, “nova umjetnička pozornica Zagreba”, čiji će program voditi Udruga za unapređenje hrvatske suvremene umjetnosti Lauba. Udrugu će voditi kustosica Vanja Žanko, koja je i do sada vodila zbirku Filip Trade, a u Laubin tim bilo je uključeno više od 30 ljudi, od tekstopisaca za katalog i audio vodiče do istraživača, fotografa i prevoditelja. Lauba je pripremila mnogo inovacija, a jedna od njih je tzv. “nestalni postav” što znači da će se postav iz Zbirke Filip Trade mijenjati svakog mjeseca, a paralelno će se organizirati i druge izložbe i različita događanja. Lauba bi trebala postati, kako je zamišljeno, “svojevrsni laboratorij za umjetničke eksperimente”, “mjesto kulturne inovacije” i “susreta umjetnika, kustosa i publike”, a kako bi bila pristupačna što većem broju posjetitelja, bit će otvorena od 14 do kasnih noćnih sati čime se pomiču muzejski standardi u Hrvatskoj. Smisao i svrhu Kuće za ljude i umjetnost Lauba najbolje otkriva njezin tajnovit naziv – Lauba. Naime, djeca iz Vrbovca gdje je Kličko odrastao, tako su nazivala kružni drvored, čije su se krošnje jedva doticale. Cilj je bio s drva na drvo pretrčati cijelu laubu, a da se ne dotakne tlo, a “kad bi se to postiglo, postavljala se nemoguća misija - napraviti cijeli krug što brže, sa što manje posjekotina”. Zato bi Lauba mogla biti metafora za igru, mjesto doživljaja, učenja, zabave i društvene interakcije, svojevrsni poziv “da se ispriča priča o suvremenoj umjetnosti na naš način”.

KAKO JE RIJEČ O privatnom projektu, u kompletnu obnovu i rekonstrukciju dotrajale građevine, koja je zbog svoje specifične gradnje i vrijednih arhitektonskih detalja, zaštićeno kulturno dobro, nije uložena ni kuna iz gradskog i državnog budžeta nego je adaptacija financirana uz pomoć kredita VABA-e. Također, napravljen je ozbiljan i inovativan plan za samofinanciranaje financijski zahtjevnog programa Laube, pa su zato u Filip Trade pozvali poslovne partnere da im se priključe u “njihovoj novoj društveno odgovornoj djelatnosti”. Naime, odlučili su preuzeti odgovornost za svoj utjecaj na vizualnu kulturu čime se zapravo kao tvrtka već bave 20 godina. To znači da partnerima nude niz pogodnosti, ali i najam umjetnina i umjetničko savjetovanje što je potpuna novost u Hrvatskoj.

KOLEKCIONAR TOMISLAV KLIČKO je po struci ekonomist i u javnosti je poznat kao biznismen novoga kova. Njegova impozantna zbirka do sada se nalazila u šarenoj zgradi tvrtke na Savici, HIGH TECH UREDI u obnovljenoj industrijskoj arhitekturikoju je projektirao arhitekt Nikola Filipović. Nije imao depoa, pa su brojna djela bila izložena po zidovima ureda i hodnika, a neka od njih, kao “Uzlet” Ivana Kožarića, bila su postavljena u dvorištu. Osim što je radove iz zbirke pokazao na izložbama u Dubrovniku, Berlinu, Pragu, Labinu i Motovunu, prije nekoliko godina organizirao je izložbu umjetniku Lovri Artukoviću, koji živi u Berlinu, u jednoj od hala nekadašnje tvornice TKZ-a. Također, producirao je i dva dokumentarna filma Igora Mirkovića “Sretno dijete” i “L.A. Nedovršeno” o nastanku Artukovićeve slike “Potpisivanje deklaracije o pripajanju zapadne Hercegovine i Popovog polja Republici Hrvatskoj” na kojoj je umjetnik oslikao izmišljenu povijesnu temu – potpisivanje mirovnog sporazuma između Hrvatske, Srbije i BIH, a zatim je među likove ubacio svoje prijetelje. Zbirka Filip Trade počela je nastajati početkom devedesetih, u ratnim godinama kada je Kličko na preporuku galerista Radovana Becka kupio na tri rate grafiku “Gromače” Otona Glihe za tadašnjih 300 njemačkih maraka. Taj je umjetnik ujedno i najstariji u cijeloj zbirci. Kako je Beck zanimljivo pričao o umjetnosti, Kličko ga je pažljivo slušao i upijao informacije, a kada je upoznao i njegovog oca Božidara Becka, legendarnog ravnatelja nekadašnje Galerije suvremene umjetnosti, definitivno je ušao u svijet umjetnosti. Kolekcija danas broji više od 500 radova suvremenih hrvatskih umjetnika, nastalih od pedesetih godina prošlog stoljeća do danas. U zbirci se nalazi i nekoliko remek-djela predstavnika Exata 51, Novih tendencija i Grupe Gorgona, zatim radovi Mangelosa, Aleksandra Srneca, Vlade Kristla, Ivana Picelja i Brace Dimitrijevića, a s 30 radova je najzastupljeniji Ivan Kožarić. Također, tu su i radovi nekih od najboljih suvremenih hrvatskih slikara i kipara od Lovre Artukovića, Davida Maljkovića i Kristijana Kožula do Matka Vekića i Ivana Fiolića. U zbirci su i provokativna slika Kličkovog prijatelja Lovre Artukovića, inače najveća u zbirci, “Potpisivanje deklaracije o pripajanju zapadne Hercegovine i Popovog polja Republici Hrvatskoj”, te “K 9 Compassion” Zlatka Kopljara što je ujedno i najizlaganiji rad u zbirci. Tokom prošle godine započeta je suradnja i s Andrejom Kulunčić i Igorom Rufom, najmlađim umjetnikom u zbirci.

U KUĆI ZA LJUDE i umjetnost Lauba nekad se nalazila jahaonica Konjaničke vojarne austrougarske vojske, koju je 1910. izgradilo tada vodeće građevinsko poduzeće Emil Eisner i Adolf Ehrich, ali nikad nije do kraja završena. U kasnijim godinama u toj je hali bila tkaonica tekstila bečke tvrtke Hermann Pollack i sinovi, u kojoj se proizvodio vrhunski damast. Tvornica je u socijalizmu preimenovana u Tekstilni kombinat Zagreb – TKZ postavši jedan od najvećih industrijskih divova bivše zemlje. Zatim je prije nekoliko godina cijeli kompleks otkupio bivši premijer i poduzetnik Nikica Valentić i sada na toj parceli od 45 tisuća četvornih metara niče jedan od najvećih stambeno-poslovnih projekata – Centar Črnomerec. Vizurom će dominirati neboder visok 26 katova, a već se gradi 600 stanova i dvije poslovne zgrade, a zamišljen je i hotel za umirovljenike. Uz Valentićevu Nivu inženjering, kao manjinski partner uključen je i IGH Jure Radića, a govori se da je to trenutačno jedna od najvećih investicija u Hrvatskoj. Kako je jedino bivša jahaonica zaštićeno kulturno dobro, zgrada se nije smjela srušiti i zato je trebalo napraviti projekt adaptacije, koji bi zaštitio i oplemenio izvornu građevinu. Filip Trade je raspisao natječaj, a najprihvatljiviji projekt je bio od biroa AGP Dizajn arhitektice Alenke Gačić–Pojatine, najpoznatiji po nagrađivanoj zgradi DHLa u Novom Zagrebu. Ona je u suradnji s Brankom Petković i Anom Krstulović najbolje osmislila zadanu ideju natječaja – skladni suživot poslovnog dijela s uredima i umjetničkim djelatnostima. Projekt je temeljila na ideji otvorenog izložbenog prostora dimenzija 60 x 22 metra, u koji je interpolirala manji, elegantno izduljeni, osam metra širok kubus u high-tech stilu, podignut na stupove i presvučen crnim staklima, gdje je smjestila urede. Takvim projektom uspjela je stvoriti jedinstveni izložbeni prostor i izdvojenu cjelinu ureda, koja sa sjeverne strane ima šetnicu odakle puca pogled na izložbe u prizemlju i eksponate. Istodobno, taj projekt predstavlja primjer uspješne rekonstrukcije kulturne baštine u zapadnom dijelu Zagreba, odnosno, primjer kako se nekadašanja vojna i industrijska arhitektura može prenamjeniti i osuvremeniti za novu svrhu. Naime, građevina je sada, stotinu godina nakon početka gradnje po prvi puta izvedena po originalnim nacrtima što znači da su svi zaštićeni elementi vraćeni u izvorno stanje – arhitektonska plastika u eksterijeru, format prozora, prozorske rešetke, krovna konstrukcija i drugo.

Radovi suvremenih umjetnika Lovre ArtukovićaINTERIJER JE DIZAJNIRALA arhitektica Morana Vlahović, koja je s bivšom partnericom Ivom Letilović za njihov zajednički stambeni projekt POS Krapinske toplice 2003. godine dobila godišnje nagrade Vladimir Nazor i Drago Galić, a zatim je ta zgrada kao primjer nove stambene arhitekture uvrštena u talijanski časopis Casabella. Ona je zapravo dala završni ‘touch’ cijelom projektu, od vanjske crne boje i ulaznih kokos tepiha pa do svjetiljski u obliku konja i inovativnih aluminijskih panela, širokih pet, a visokih 3,5 metara, koji će zamjenjivati izlagačke zidove. Naime, kako je kuća zaštićeni spomenik kulture, pod se nije smio izdubiti i trebalo je osmisliti način kako pregraditi prostor i omogućiti izlaganje. Tako će se svaki panel polagati uz sjeverni zid, uz Ulicu baruna Filipovića, koji je zbog velikih prozora i klimatizacijskih uređaja neiskoristiv za izlaganje, ili “ugrađivati” u pod u specijalno dizajnirane otvore te tako stvarati “pokretnu i promjenjivu šumu” izlagačkih panela. Morana Vlahović je napravila odličan dizajn u kojem je uspjela sačuvati sve vrijedne povijesne slojeve kuće, od nekadašnje jahaonice do tvornice tekstila, a u isto vrijeme Laubi je podarila i krajnje suvremeni ‘štih’. Riječju, dizajn u skladu sa svjetskim trendovima obnove vojne ili industrijske arhitekture. Primjerice, zidovi u interijeru su očišćeni do opeke i zaštićeni bezbojnim premazom tako da je u izboru materijala ili boje moguće iščitati svaku fazu života građevine. Tako je ostao vidljiv položaj nekadašnje etaže tkaonice, zakrpe nekadašnjih industrijskih ventilacija, krovna konstrukcija obojana samo temeljnom bojom, originalni prozori nisu mijenjani i slično te se stječe dojam “zamrznutog gradilišta”. Po njezinu mišljenju Lauba se poigrava sa striptizom – izvana je sjajna, a iznutra se neprestano presvlači bacajući odjeću svuda oko sebe, a ponekad skine i svoju novu svečanu odjeću do kraja, do gole kože.