Mustafa ef. CerićFobija je opasna riječ. Opasna jer se od nje kuju riječi koje u dnevnom društveno-političkom kontekstu djeluju opasno i važno. Trenutno najpopularnija složenica koju tvori riječ fobija je islamofobija. Znamo kako u našim maternjim jezicima riječi imaju rječnička i stvarna značenja. Rječnička značenja su ona iz knjiga, a stvarna ona koja te riječi zaista imaju u životnom kontekstu. Islamofobija kao i slične religijske kovanice u kojima se pominje korijen „fobija“ označavaju, bolje rečeno koriste se u svrhu straha čelnika religijskih zajednica od pravne države, poštivanja zakona, ustavnog poretka i težnji da naše društvo postane sekularno.

Istup poglavnika Islamske zajednice prošlog vikenda u Blagaju važan je momenat za naučno tretiranje pojma islamofobije, te determinisanje motiva s kojima se isti pojam koristi. Nešto manje od sat vremena trajao je istup reisa Mustafe ef. Cerića koji se u samo sebi svojstvenom monologu doticao svega, od nuklearne katastrofe u Japanu, do sarajevskog kantonalnog ministra Suljagića, od vjeronauke u školama do nezaobilaznog Milorada Dodika, od postupaka predstavnika međunarodne zajednice do rada Helsinškog komiteta za ljudska prava. Uvaženi reis je između ostalog zaprijetio i kantonalnim udarom, aludirajući na paralelu Egipatsko proljeće - Sarajevsko ljeto. (Kantonalni udar je uži pojam od pojma državni udar, jer je meta jedan kantonalni ministar, a zveckanje oružjem i paralela sa nedavnim dešavanjima u Egiptu ipak ograničena samo na Kanton Sarajevo).

Sigurno je vrlo islamofobno tražiti od čelnika vjerskih zajednica da svoje istupe ograniče na domen organizacije koju vode, te da u svom radu i javnim istupima poštuju zakone države u kojoj djeluju, te izbornu volju naroda. Vjerske zajednice kod nas djeluju potpuno izvan pravnog sistema, sa jakim vlastitim uticajem na sam sistem, a u samom djelovanju jako podsjećaju na status vojske u Republici Turskoj, koji se narodskim rječnikom opisuje kao „država u državi". Kao što vidimo pojam islamofobije u ovom slučaju ima tendenciju da preraste u pojam ustavofobije. Ustavofobija je složenica nastala za potrebe pisanja ovog teksta, a označava prekomjerni strah od države, poštivanja zakona i ustavnog poretka, te želje da se isti promjeni nasilnim metodama.

Reis naravno da nije propustio iskoristiti pojam Srebrenice u vlastite svrhe, te povezati jednu odluku, jednog kantonalnog ministra sa pretvaranjem Sarajeva u Srebrenicu. Sigurno je vrlo islamofobno tražiti od nekog čelnika da tragediju Srebrenice ne koristi u vlastite dnevno političku svrhe. Isto vrijedi naravno i za ostale učesnike u javnom dijalogu.

Provjerena forma političkog uspjeha kod nas obuhvata zapaljivu retoriku, nacionalno prepucavanje, zveckanje oružjem, vječni položaj žrtve, stalnu kritiku međunarodne zajednice, odsustvo bilo kakve lične odgovornosti za trenutno stanje, korištenje ratnih motiva i manipulisanje nedužnim žrtvama. U bošnjačkom političkom kontekstu preduslov političkog uspjeha je i verbalni rat s Miloradom Dodikom. Kako sve ovo nalazimo u rečenicama Mustafe Cerića, logično je pretpostaviti da će kad okači ahmediju o klin, uspješnu karijeru nastaviti u formalnom političkom ringu.

Napisao: Rijad Durkić

Preneseno s portala Tačno.net