Prometna neprilika razjedinila je Trio američkog klavirista Geralda Claytona (r. 1984) nametnuvši posljednjem koncertu Jazz Ciklusa Lisinski/HDS dvodjelni koncept. Tako je prvi, nedvojbeno prekratki dio nedjeljnog koncerta odsvirao duet klavira i kontrabasa (Joe Sanders), dok se u drugom, nakon predugačke pauze, pridružio u europskom zračnom prometu zagubljeni udaraljkaš Jeremy Clemons.

Stilski pomak u glazbi Geralda Claytona, posebno u odnosu na stil Oscara Petersona kojeg je oduvijek cijenio, obilježile su uglavnom skupne, jasno konstruirane improvizacije dvojice (ili trojice) školskih prijatelja, koje su prikazale visoko estetiziranu koegzistenciju džez tradicije i inovacije. Strog temelj takvom pristupu klavirska je dionica koju Clayton kreira ¨sviranjem onoga što unaprijed zamisli, doživi, odnosno u sebi otpjeva¨, što je aktualni pedagoški trend koji se uvodi u sve više kvalitetnih svjetskih i europskih glazbenih škola i visokih učilišta. Blagi dojam nepotpunog zvuka s početka nastupa, sjajno je u nastavku potisnuo pristigli Jeremy Clemons čiji se melodijsko-ritamski doživljaj bubnjeva nametnuo kao bitna glazbena i aranžerska podrška Geraldu Claytonu.

Clayton, poznat i kao vrsni sideman ponajprije u kvintetu i orkestru Roya Hargrovea, na zagrebačkom se nastupu pokazao kao umjetnik koji glavninu vlastite preokupacije vidi u strogoj formi trija, shvaćajući ga proširenjem izražajnih mogućnosti klavira i čvrstom osnovom, po potrebi dopunjenom solistom izvana. Njegov se klavirski jezik pokazao čistim i muzikalnim, klasično gledajući, na razmeđi minimalističkih fraza Erika Satiea i iznenadnih Chopinovih harmonijskih obrata i citata, a iz perspektive jazza, improvizacijskom logikom oslonjen na tradicionalnu školu Oscara Petersona, te Keitha Jarretta, Kennyja Barrona, Mulgrewa Millera, Hanka Jonesa, Bennyja Greena i Tamira Hendelmana. Autorskim se skladbama ¨Scrimmage¨, ¨Sunny Day Go¨, ili ¨Bond: The Cast¨ predstavio i kao sve kvalitetniji skladatelj, dok je koncert započeo sjajnom obradom standarda ¨If I Were A Bell¨ s posljednjeg albuma ¨Bond¨.

Ovo je bio prvi zagrebački nastup Geralda Claytona kao i vatreno krštenje njegovog darovitog bubnjara. Siguran sam ne i posljednji, jer će čvrste veze Antuna Tomislava Šabana, prema pohvalnom običaju, iznova omogućiti svjetski priznatom jazz klaviristu nastup u jednom od budućih, uobičajeno kvalitetnih Jazz Ciklusa Lisinski/HDS.