Osnivači i predsjednik Miro Jurić, Dario Šimić, Mario Jurić i Ivica Landeka odlučni su u svojoj namjeri da promijene stanje u hrvatskom nogometu i ponovo mu vrate vrijednosti koje mu pripadajuHrvatska udruga “Nogometni sindikat” osnovana je 1. prosinca 2010. Iako je od njenog osnutka prošlo više od šest mjeseci, tek je prije nekoliko dana novinarskom konferencijom ta udruga hrvatskoj javnosti, novinarima, ali i mnogim igračima dala jasne upute koji su joj ciljevi, ideje i kakav je program pripremila za spas hrvatskog nogometa. Možda je riječ spas pomalo preteška, ali vodeći ljudi udruge vjeruju da u suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom, Hrvatskom udrugom prvoligaša, ali i svim relevantnim sudionicima u hrvatskom nogometu mogu stvari promijeniti na bolje. Predsjednik udruge je nekadašnji hrvatski nogometni reprezentativac Dario Šimić, koji vjeruje da svojim iskustvom, poznanstvima, ali i izrazito pozitivnom karizmom može pomoći u rješavanju problematike plaćanja igrača u hrvatskom nogometu, odnosno boljoj suradnji na relaciji klub i igrač.

Uz njega u projekt su ušli i Mario Jurić, nekadašnji igrač Dinama i Slaven Belupa, njegov brat Miro Jurić te još jedan bivši nogometaš Ivica Landeka. Svi oni imaju nekoliko ciljeva koje žele ostvariti kroz rad udruge. Primarni je želja da se promijeni percepcija javnosti i opće mišljenje da nogometaši žive u izobilju. Za to su “krivi” pojedini mediji koji na svojim stranicama nogometaše predstavljaju kao pijane milijardere, a i u svojim rubrikama u kojima dominira luksuz uglavnom predstavljaju poznate igrače iz Europe. U Hrvatskoj je situacija prilično drugačija i moglo bi se reći da u tom “luksuzu” uživa možda 7-8 posto igrača, a ostalih 92 posto živi na razini, pa čak i ispod prosjeka hrvatskih građana. Nema sumnje da su nogometaši dobro plaćeni te da za hrvatske uvjete zarađuju natprosječne, neki i enormne svote, ali problem se javlja kada klubovi u Hrvatskoj po nekoliko mjeseci ne ispunjavaju svoje obaveze te tako igrače dovode u tešku situaciju. Premda nema službene potvrde, u Hrvatskoj od 16 klubova u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi samo njih šest redovito ispunjava svoje obaveze, a ostalih 10 ne plaća svoje igrače na vrijeme i ne poštuje svoje obaveze iz ugovora. Hrvatska udruga “Nogometni sindikat” upravo želi iskorijeniti takve stvari, želi da se klubovima nametnu nova pravila te da se kroz razne mjere kazne svi oni koji se ne drže ugovornih obaveza.

Jedan od njihovih temeljnih ciljeva je i neovisnost arbitražnog suda, jer smatraju da on može bitno utjecati na klubove i njihove obaveze. Također žele da igrači imaju mogućnost potpisivanja ugovora o radu, a ne da kao danas budu samostalni djelatnici. Udruga je i svojevrstan odgovor na nedavnu aferu “Offside” u kojoj je uhićeno nekoliko nogometnih djelatnika, ali i veliki broj nogometaša za namještanje i dogovaranje utakmica Prve hrvatske nogometne lige. Vodeći ljudi Nogometnog sindikata upravo svojim radom i programom žele spriječiti da se uz hrvatski nogomet vežu afere, žele zaštititi igrače, oštro osuđujući sve one koji su svojim djelovanjem uvukli kriminal u hrvatski nogomet. “Kada god se osnuje neka organizacija koja za cilj ima pomoć pojedincu ili nekom kolektivu, javljaju se negativne konotacije i potenciraju sukobi između nekih stranaka. Primarni cilj udruge nije sukob s nogometnim klubovima nego doprinos suradnji klubova i Hrvatskog nogometnog saveza s igračima i kao nezavisno tijelo želi odigrati ključnu ulogu u ‘buđenju’ hrvatskog nogometa. Želimo biti neka vrsta partnera svim nogometnim klubovima u hrvatskom nogometu koji im u određenim trenucima može pomoći i zajedno s njima uskladiti neke stavove i pronaći rješenja, a sve za dobrobit igrača, nogometnih djelatnika i samih klubova”, rekao je Šimić. U suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom i Udrugom prvoligaša žele pronaći rješenje kako pomoći nogometašima koji zbog nemara i loše organizacije unutar svojih klubova, ali i zbog nedovoljno razvijene pravne infrastrukture vezane uz profesionalne sportske odnose, mjesecima ne ostvaruju svoja prava unatoč potpisanim ugovorima. “Uz suradnju s Hrvatskim nogometnim savezom očekujem i zaštitu FIFA-e, UEFA-e, ali i HNS-a kao krovne organizacije hrvatskog nogometa u kojem u budućnosti vidimo partnera u rješavanju postojećih problema na relaciji igrači - klubovi ili igrači - agenti. Na žalost, situacija je daleko od idealne i stanje u Hrvatskoj nogometnoj ligi je izrazito teško. Promjene su nužne i samo zajedničkim naporima možemo pridonijeti boljitku u hrvatskom nogometu i zaštiti igrača”, rekao je Šimić.

Malo je poznato da je Hrvatsku udrugu “Nogometni sindikat” odlično prihvatila organizacija FIFPro koja je svojevrsni europski sindikat za zaštitu prava igrača iz cijele Europe te koja pod okriljem FIFA-e ima svoju vjerodostojnost i izrazito jak utjecaj na nogometnim tržištima. “Vrijeme je da iskorijenimo loše stvari iz hrvatskog nogometa, da se nikada više ne dogode afere poput ‘Offsidea’ jer kriminalu nije mjesto uz nogometnu igru, a igrači bi trebali govoriti na nogometnim igralištima, a ne u sportskim kladionicama”, zaključio je Dario Šimić. Sličnog razmišljanja, ali pomalo oštriji bio je Mario Jurić, danas glavni tajnik udruge, ali i jedan od osnivača Hrvatske udruge “Nogometni sindikat”. Prema Jurićevim riječima cilj udruge nisu revolucije nego da se u HNS-u i svim klubovima provode isti principi i način rada kao i u FIFA-i jer tako mogu profitirati i savez i klubovi, ali i igrači. On želi da HNS, ali i HNL prepoznaju namjeru i dobru volju udruge te im omogući sudjelovanje u raspravama prilikom donošenja odluka koje se odnose na sudionike hrvatskog nogometa kako bi u vremenima koja dolaze razvili konstruktivnu i uspješnu suradnju. “Želimo nogometašima omogućiti prelazak iz statusa samostalne djelatnosti u radno pravni status, odnosno prelazak na ugovor o radu. Nogometaši se u Hrvatskoj zapošljavaju kao samostalni djelatnici, što nije slučaj u najjačim europskim ligama, kamo mi težimo. Privilegij sklapanja ugovora o radu imaju igrači koji nisu državljani Republike Hrvatske, što smatramo svojevrsnom diskriminacijom domaćih igrača. Mnogi hrvatski klubovi neredovito isplaćuju mjesečne naknade svojim igračima. Zbog takve prakse, igrači koji nastupaju kao samostalni djelatnici lako se nađu u velikim problemima. Svoje obveze prema državi u obliku doprinosa, poreza i prireza moraju ispunjavati redovito uz neredovita primanja”, rekao je Mario Jurić. Naglasio je da, osim toga, udruga želi integraciju FIFA-inih pravilnika u sustav Hrvatskog nogometnog saveza. To se prije svega odnosi na ustroj arbitražnog suda. Prema njegovim riječima svake godine u Hrvatskoj ima 100 novih arbitražnih postupaka, a mnogi od njih traju i po nekoliko godina. “Zamislite što to znači za karijeru nogometaša koji u prosjeku igra desetak godina. FIFA je svojom okružnicom iz 2005. naredila svim nacionalnim savezima da se moraju poštovati minimalni zahtjevi, kako bi arbitraža uistinu bila neovisno tijelo. Minimalni zahtjevi uključuju princip neovisnog sastava arbitražnog vijeća, pravo na pravedno saslušanje te princip ravnopravnosti pred arbitražnom komisijom. Možda je najbolji primjer Slovenija koja je 2005. imala 36 arbitražnih postupaka, a poslije provedenih mjera sveli su ih na dva arbitražna postupka u godini dana. Sporovi u Sloveniji traju 2-3 mjeseca, a u Hvatskoj značajno dulje”, rekao je Mario Jurić.

Ivica Landeka također je bivši nogometaš koji je u svojoj karijeri spoznao surovost hrvatskog nogometa i suočio se s nizom problema prilikom arbitraže i svojih potraživanja prema bivšem klubu. “U projekt osnivanja udruge ušao sam jer sam primijetio, ali i na vlastitoj koži osjetio probleme s kojima se igrači susreću. Danas je situacija toliko apsurdna da se igrače kažnjava bez razloga te se protiv njih koriste svakakve restriktivne mjere, a zapravo bi odgovornost trebalo prebaciti na klubove koji ne ispunjavaju svoje obaveze. Siguran sam da ova udruga može svojim radom pomoći mladim igračima i svima onima koji se osjećaju ugroženo, a ako igrači prepoznaju naš rad i postanu članovi udruge, onda ni HNS neće moći ignorirati njihove, odnosno naše zahtjeve”, rekao je Landeka. On baš poput Šimića i Marija Jurića želi da se uz hrvatski nogomet vežu lijepe stvari jer afere nanose hrvatskom nogometu veliku štetu. “Nismo mi izmislili ništa novo, svaka vrhunska liga ima sindikat, a igrači i nogometni djelatnici su jako dobro zaštićeni. Uspijemo li u svojoj namjeri, siguran sam da će i hrvatski nogomet postati bolji, ali da će i gledatelji prepoznati tu kvalitetu i vratiti se na hrvatske stadione”, rekao je Landeka. Miro Jurić, poput svoga brata Marija jedan od osnivača udruge, smatra da igrači nisu dovoljno zaštićeni ta da su njihova prava ugrožena, a da nitko od mjerodavnih ne reagira. “Osnovna ideja vodilja za uključivanje u ovaj projekt je solidarnost. Uključio sam se na nagovor brata Marija koji nas je sve zarazio svojom upornošću i entuzijazmom. S obzirom na to da sam procijenio da se radi o zdravom projektu s plemenitim ciljevima, nisam dvojio. Osim što sam osnivač ovog sindikata, na osnivačkoj skupštini sam izabran u Nadzorni odbor, a Nadzorni odbor nadzire upravljanje imovinom i odgovoran je skupštini za financijsko poslovanje HUNS-a. Iz statuta je poznato da HUNS stječe imovinu od članarina, dobrovoljnih priloga i darova te drugih izvora u skladu sa zakonom, a danas je teško od nekoga dobiti novac, pogotovo zato što se ne radi o poduzetničkom pothvatu, dakle posla je napretek a vremena je malo”, rekao je Miro Jurić. U smislu osobne “koristi” Miro Jurić od udruge ne očekuje ništa niti mu je ideja da dobiva bilo kakvu naknadu od sindikata.

Cilj mu je formirati organizacijsku strukturu kako bi udruga već od jeseni pružala konkretnu pomoć članovima. “Da mislim da se neke stvari ne mogu promijeniti nabolje, a neke promijeniti iz korijena, ne bih ni sudjelovao jer svaki menadžer želi biti dio uspješnih projekata. Mislim da svojim znanjem, energijom, iskustvom i poznavanjem materije u suradnji s Ivanom, Dariom i Mariom mogu napraviti zaokret te promijeniti percepciju hrvatskih građanki i građana da je hrvatski nogomet leglo kriminala”, zaključio je Miro Jurić.