Vlada je, na čelu s Ivom Sanaderom, pokleknula pritisku EPH-a i do kraja omogućila medijski monopol njemačkom izdavaču i Nini Paviću, članu kriminalnog medijskog kartela Grupo, koji je uspio izbjeći pravdi zahvaljujući kalkulanstvu Račanove vladeZa Ninoslava Pavića i njegovog njemačkog partnera WAZ otklonjena je i posljednja prepreka koja je njihovom Europa Press Holdingu stajala na putu preuzimanja Slobodne Dalmacije. Tim je potezom Vlada, na čelu s Ivom Sanaderom, pokleknula pritisku EPH-a i do kraja omogućila medijski monopol njemačkom izdavaču i Nini Paviću, članu kriminalnog medijskog kartela Grupo, koji je uspio izbjeći pravdi zahvaljujući kalkulanstvu Račanove vlade. Ta odluka Agencije je krajnje diskutabilna, zato jer je zasnovana na političkom diktatu, nategnutim podacima, a i sami uvjeti za prodaju, koji su zadani EPH-u, krajnje su smiješni i kod stručnjaka u izdavačkom poslu izazivaju smijeh. Gdje se krije ‘kvaka’, odnosno kako je bez ikakve kontrole omogućeno EPH-u da ostvari monopol na tržištu tiskanih medija u Hrvatskoj?

Nakon što je prije četiri mjeseca za kupnju splitske izdavačke kuće hrvatskoj Vladi ponudio od 535 milijuna kuna, ulazak EPH u Slobodnu moglo je zaustaviti samo rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja koja je istraživanjem tržišta jedina mogla osporiti ili potvrditi po mnogima neupitnu činjenicu da će preuzimanjem Slobodne Dalmacije EPH prekoračiti zakonski dozvoljenih 40 posto udjela na tržištu dnevnih novina. Takva potvrda spriječila bi ulazak Nine Pavića i njegovih njemačkih partnera u splitsku medijsku kuću i onemogućila ga u planu da zavlada Dalmatinskim tržištem dnevnih novina, na kojem trenutno gubi utrku s tradicijom kupovanja Slobodne. No, unatoč procjenama da se i bez Slobodne EPH opasno približio maksimalnom dopuštenom udjelu u dnevnim tiskovinama, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja prošlog je tjedna objavila odluku kojom tvrdi da monopola nema, čak štoviše – da ga neće ni biti ni kad EPH pod svoje uzme najprodavaniji dnevni list u Dalmaciji. Najblaže rečeno upitnu, da ne kažemo smiješnu, odluku javnosti je na novinskoj konferenciji 27. srpnja objavila predsjednica Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Olgica Spevec. Obrazložila je kako su, nakon mjesec dana ocjenjivanja koncentracije, podaci o broju prodanih primjeraka 11 opće informativnih dnevnih novina (Večernji list, Jutarnji list, Novi list, Slobodna Dalmacija, Glas Istre, Glas Slavonije, Vjesnik, Zadarski list, Osječki dom, La voce del popolo i Karlovački list). pokazali kako kupnjom splitskog lista EPH neće doći do nedopuštene koncentracije. Pritom nisu uzeti u obzir EPH-ova izdanja Dnevnik i Sportske novosti?! Ovakva odluka sporna je sama po sebi, no najskandalozniji dio priče krije se u uvjetu koji je Agencija postavila EPH-u.

Želi li Slobodnu, EPH će se morati riješiti 27 posto udjela u Tisku ili pak 50-postotnog udjela u Distri – Pressu. No ‘kvaka’ je u zadanom roku. Spomenute uvjete EPH mora ispuniti tek nakon što potpiše ugovore o kupnji Slobodne Dalmacije. Na taj je način Agencija de facto Paviću dala otvorene ruke i sasvim dovoljno vremena da veleprodaju svih svojih izdanja prebaci na Distri – Press. Tendencija preuzimanja Tiskove veleprodaje od strane Distri – Pressa je počela kao dio smišljenog plana odmah po ulasku EPH-a u Tisak. To je bio razlog međusobnog trvenja vlasnika Tiska, prvenstveno EPH-a i TDR-a. Taj problem je bio poznat javnosti pa je i Agencija o tome nešto sigurno znala. Tiskova Veleprodaja je već spremna za prelazak u Distri – Press, a time će se stvoriti odlučujući monopol u distribuciji tiskovina tim više što je dosadašnje rukovodstvo Slobodne Dalmacije, na čelu sa Srđanom Kovačićem, pripremilo i drugu pogodnost za stvaranje monopola u distribuciji Tiska – jednostrano je prisvojilo Tiskovu polovicu Slobodne dalmacije – Trgovina d.o.o. Tim jednostranim aktom Tisak, kojeg će EPH-a sada prodati, ostao je bez polovice drugog po jačini distributera za račun Slobodne Dalmacije, koju će sada uzeti EPH. Radi se o očiglednim namještanjima i malverzacijama koje će pomoći stvaranje neviđenog monopola. Na području Dalmacije 92 posto prodanih izdanja bit će pod kontrolom EPH-a.

Ostvari li se taj scenarij, Pavić neće morati pretjerano žaliti za udjelom u Tisku, jer će u rukama imati druge i treće najtiražnije dnevne novine u zemlji, ali i, što je mnogo opasnije, neslućenu moć Distri – Pressa u simbiozi s distribucijom Slobodne dalmacije te će ovim manevrom EPH-a postati najjači hrvatski distributer novina, a Tisku bi ostali samo veliki problemi s pregolemim maloprodajnim lancem.

Po sistemu ‘nije šija nego vrat’, EPH tada možda neće imati vlasništvo u dvama najmoćnijim distributerskim lancima u zemlji, već samo u jednome, koji će u sebi imati koncentriranu svu moć. Sramotno je da se sve to događa uz blagoslov Vlade Ive Sanadera, koja se toliko očajnički želi riješiti gubitaške Slobodne Dalmacije da ostaje slijepa na opasnost koja prijeti iz odluke da Pavić i WAZ smiju prvo kupiti Slobodnu, a tek onda prodavati svoj udio u jednom od distributera. Ako je Vlada već odlučila splitsku izdavačku kuću prepustiti Ninoslavu Paviću, jedina ispravna odluka bila bi da se EPH-u naredi da prvo rasproda svoje udjele u Tisku ili Distri – Pressu, pa da mu se tek onda proda 34,73 posto dionica Slobodne Dalmacije. No to se neće dogoditi, jer je rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja konačno. Zato, želi li Sanaderova Vlada spriječiti potpuno monopolizaciju EPH-a na području tržišta, distribucije i oglašavanja u tiskanim medijima morala bi poništiti natječaj za kupnju Slobodne Dalmacije.

Ipak, najčudnija je odluka da se prvo Paviću dopusti da uđe u Slobodnu, a tek onda da proda svoje udjele u distribuciji novina. Uđu li EPH i WAZ u Slobodnu, a ne proda udio u Tisku ili Distri – Pressu, suludo je vjerovati da će se odluka o prodaji moći poništiti i da će itko Paviću i WAZ-u oduzeti stečeno te popraviti nastalu štetu. A šteta bi mogla biti nesaglediva. Jer onaj tko ima novinska izdanja, tiskare i distribuciju ima ono najvrednije – oglasni prostor vrijedan stotine milijuna kuna na godišnjoj razini. Tim stotinama milijuna kuna EPH i WAZ ubrzo bi stekli golemu financijsku, medijsku i političku moć da preuzmu manje izdavače i tako vrlo jednostavno preuzmu kontrolu nad ukupnim medijskim tržištem.

Gotovo je smiješno da bi kontrolu prodaje Slobodne trebala provoditi Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, ista koja je Paviću dopustila da se za dlaku izvuče od presude koja bi osujetila njegove planove. Uz blagoslov agencije i malu pomoć nedorečenog Zakona o medijima, EPH je ocjenu o monopolističkoj poziciji izbjegao jer pri ocjenjivanju koncentracije uz 11 dnevnih novina u obzir nisu uzeti podaci prodaje EPH-ova Dnevnika i Sportskih novosti. No, očito to nekome nije odgovaralo da se uzme u obzir. Tako je u ocjenu ušao samo Jutarnji list, iako je potpuno jasno da svako dnevno izdanje utječe na javno mišljenje i politiku općenito, te uzima udio kod oglašivača. Zatvaranje očiju pred činjenicom da postoje Dnevnik i Sportske samo je dodatni dokaz kako je prodaja Slobodne politička odluka. Da su u obzir uzeta i druga dva Pavićeva dnevna izdanja, finalni rezultat udjela znatno bi prešao 40 posto i Vlada ne bi mogla ostvariti svoj naum.

Istina, ukoliko EPH ne udovolji uvjetima koje je naložila Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, ta institucija može reagirati. “U slučaju da se naša odluka ne poštuje, Agencija može izmijeniti rješenje i narediti bilo koju mjeru, primjerice naložiti da se proda dio Slobodne Dalmacije ili Distri – pressa. Može se izreći i kazna u iznosu do 10 posto ukupnog prihoda poduzetnika ostvarenog u godini koja prethodi godini u kojoj je prekršaj počinjen”, uvjerava predsjednica Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Olgica Spevec. No, usprkos njenim navodima, nemoguće je povjerovati da Agencija može spriječiti malverzacije. Evo i zašto. U ocjenjivanju koncentracije na tržištu dnevnih novina trebalo je, naravno, u obzir uzeti podatke o prodanim primjercima samih nakladnika distributera, te podatke o nakladi koje prikuplja Hrvatska gospodarska komora. No, istina je da ta dva izvora uopće nisu korištena pri ocjenjivanju. To je Nacionalu priznala i Olgica Spevec.

“Nismo uspjeli pribaviti podatke o prodanoj nakladi od institucija koje su zadužene prikupljati te podatke. Naime, tu je dužnost nekada imalo Ministarstvo kulture od kojeg smo zatražili podatke da bi nas oni obavijestili kako su sve prikupljene podatke ustupili Hrvatskoj gospodarskoj komori koja je po novim propisima dužna umjesto Ministarstva kulture voditi Upisnik tiska pa tako i naklade. Zato je Agencija od HGK zatražila dostavu podataka iz Upisnika tiska”, kaže Olgica Spevec. No, priznaje kako HGK Agenciji te podatke nije dostavila do trenutka razmatranja ocjene dopuštenosti. Tko će pametan stoga povjerovati da je dotična Agencija sposobna kontrolirati prodaju Slobodne Dalmacije i kazniti EPH u slučaju malverzacije, kada ni HGK nije bila u stanju prisiliti da dostavi podatke presudne za ocjenu koncentracije. Nemoć Agencije vidljiva je i u činjenici da je na kraju pri ocjeni koncentracije koristila isključivo podatke koje su joj ustupili sami nakladnici. To je Nacionalu priznala i Olgica Spevec.

Na kraju se mora konstatirati da se Slobodna Dalmacija ponovo vratila zahvaljujući Sanaderovoj odluci Miroslavu Kutli u ruke. Naime, Kutle i Pavić, uz zajedničko djelovanje kroz kriminalni medijski kartel Grupo, imaju i niz zajedničkih tvrtki u Austriji preko kojih su vezani pupčanom vrpcom. Dakle – Lessie se vraća kući. Ono što su Kutli omogućili Tuđman i Pašalić, a oduzelo mu se privremeno tijekom 2000. godine za vrijeme Ivice Račana, da bi se danas opet vratilo tamo gdje je i bilo – Kutli u ruke.

Treba isto tako postaviti pitanje – tko će i kako kontrolirati hoće li Pavić zaista potrošiti 535 milijuna kuna za Slobodnu Dalmaciju kao što piše u ponudi. Svatko tko se imalo razumije u izdavaštvo, vidi na prvi pogled da se radi o običnoj prevari, koju bi Vlada trebala javno objasniti. U Vladi su začuđeni kad im se postavi to pitanje, jer oni znaju da je Pavić ponudio 80 milijuna kuna za novu tiskaru i 25 milijuna Fondu te još 55 milijuna ‘posebnog bonusa vladi’, bolje reći ‘mita’ ako im se preda u ruke Slobodna Dalmacija. Tko će odgovoriti na to pitanje?

Tko će u budućnosti moći spriječiti da ta novinska kuća postavlja predsjednike države, premijere, vlade … Sanader i njegova vlada? Čisto sumnjamo, jer niti Sanaderova, niti bilo koja vlada koja dođe poslije više neće imati pravu vlast u svojim rukama. Ta će vlast biti u rukama EPH i WAZ-a. Zaista nam je Sanader osigurao lijepu budućnost. Svaka mu čast, osim ako se rješenje Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja ne obori na Upravnom sudu po tužbi koju su najavili neki nakladnici i distributeri tiska.