Tuča je nedavno prouzrokovala veliku štetuVlada je u petak s dužnosti ravnatelja Državnog hidrometeorološkog zavoda smijenila dr. sc. Branka Gelu, koji je na čelu DHMZ-a bio protekle četiri godine. Razriješivši ga dužnosti, Vlada je tako potvrdila neslužbene najave o Gelinoj smjeni koje su u javnost procurile još početkom prošlog tjedna, a prema kojima je ravnatelj DHMZ-a trebao biti smijenjen zbog propusta u provođenju obrane od tuče. Nakon što je o navodnoj smjeni saznao iz medija, Gelo je Vladi sam ponudio ostavku. Naime, Branka Gelu su zbog posljedica nedavna nevremena s tučom koje je poharalo brojne usjeve prozvali povjerenici Saveza samostalnih sindikata i neki poljoprivrednici optužujući ga da namjerno nije odobrio ispaljivanje protugradnih raketa. Kao i mnogo puta dosad sugerirali su Vladi da Branka Gelu potjera s ravnateljske funkcije. Iako je Gelo uvjeravao da rakete nisu ispaljene jer ih proizvođač Alatnica “Đuro Đaković” nije na vrijeme vratio s remonta, Vlada je očito popustila sindikalnim pritiscima i dugogodišnjem ravnatelju DHMZ-a pokazala vrata.

“Priča da nisam proveo odluku o protugradnoj zaštiti netočna je i zapravo je obično izvrtanje činjenica. Obrana raketama nije ukinuta, već se nije mogla provesti zato što nismo imali ispravne rakete koje udovoljavaju propisanim pravilima. O tome sam nadležne u “Đakoviću” pismeno upozoravao još lani u rujnu, a ista sam upozorenja više puta slao i Ministarstvu poljoprivrede. No Ministarstvo nikad nije odgovorilo. No mene se ne smjenjuje zbog nedavne tuče, nego zato što sam javno iznio znanstvenu istinu i rezultate međunarodnih znanstvenih istraživanja koji jasno pokazuju da nema ni jednog jedinog dokaza da je obrana od tuče učinkovita i isplativa,” rekao je Branko Gelo u razgovoru za Nacional, dva dana prije nego li je smijenjen s dužnosti ravnatelja DHMZ-a. Njegova smjena je po tko zna koji put pokrenula debate o učinkovitosti sustava za obranu od tuče pomoću raketa, koji se u Hrvatskoj koristi više od 30 godina, a kojeg su zbog nedokazane učinkovitosti razvijene zemlje svijeta odavno prestale financirati iz državne blagajne. Da u sustavu protugradnih raketa postoji previše nejasnoća, shvatila je prije nekoliko godina hrvatska Vlada koja je početkom 2001. obvezala DHMZ i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta provesti istraživanje ocjene učinkovitosti i isplativosti obrane od tuče. DHMZ je proveo brojna istraživanja ne bi li utvrdio je li postojeći sustav obrane od tuče zaista učinkovit kako mnogi vjeruju. No rezultati istraživanja pokazali su ono što se u razvijenom svijetu odavno zna, a to je da ne postoji nijedan vjerodostojan dokaz, ni ozbiljna analiza koja dokazuje da obrana od tuče zaista može spriječiti nevrijeme i led koje uništava usjeve.

“U zapadnoj Europi obrana od tuče ne provodi se na državnoj razini već eventualno samo sporadično na malim područjima i to isključivo na inicijativu pojedinaca i udruga koje same financiraju sustav protugradne obrane. Razvijene zemlje napustile su tu metodu jer nikada nitko nije uspio dokazati da je obrana od tuče djelotvorna, te stoga nijedna ozbiljna država nije željela financirati nešto što se ničim nije dokazalo uspješnim”, kaže Branko Gelo. Dodaje kako je većina razvijenih zemalja novac koji se nekad trošio na obranu od tuče usmjerila ka sustavu osiguranja usjeva kako bi u slučaju štete poljoprivrednicima mogle biti isplaćivane što veće naknade koje im omogućuju lakše preživjeti katastrofu koju njihovim usjevima donosi tuča. Francuska je, primjerice, još 80-ih prestala obranu od tuče financirati iz državnog proračuna. Dr. Phillipe Courtier, zamjenik generalnog direktora Meteo France lani je za posjeta Zagrebu izjavio:
“U Francuskoj još nismo riješili problem štete od tuče jer se on ne može riješiti. Ipak postoje dva djelomična rješenja. Jedan je da se urod, posebice onaj osjetljiv, prekrije zaštitnim mrežama, a drugi je da se šteta umanji osiguranjem.”

Bivši ravnatelj DHMZ-a uvjerava da Europa sigurno ne bi napustila sustav obrane od tuče da je struka dokazala kako se njime uistinu može spriječiti nevrijeme. Nadalje kaže: “Struka nije protiv obrane od tuče. Ali neće se zalagati za njeno provođenje ako korist nije dokazana. Ta je metoda 60-ih iz SSSR-a prenesena u istočnoeuropske zemlje pa tako i u Jugoslaviju. U Hrvatskoj se počela primjenjivati 70-ih. Međutim, problemi su se pojavili nekoliko godina. Prvih se godina naime govorilo o uspješnosti u 80 – 90 posto. Uspješnost je tada počela opadati na 60, pa 40 posto. Treba naglasiti da je prvo ispitivanje u Hrvatskoj provedeno još 1985. godine i tada se pokazalo da je u razdoblju u kojem je redovito korištena protugradna obrana vjerojatnost pojavljivanja tuče čak i porasla za 20 – 40 posto.”

Zanimljivo je da je sustav obrane od tuče ubrzano počela napuštati i Rusija, iz koje se ta metoda zapravo i proširila na istočnoeuropske zemlje. Obranu od tuče iz svojih proračuna financiraju još samo Makedonija, Srbija i Crna Gora i Hrvatska. Susjedne Slovenija i Mađarska još su prije deset godina odustali od metode koju međunarodni stručnjaci smatraju potpunim gubitkom novca. Jožef Roškar, voditelj Ureda za meteorologiju Republike Slovenije ove je godine na tu temu rekao:”Slovenska vlada preko slovenskog Ureda za meteorologiju pokušava provoditi stajalište Svjetske meteorološke organizacije da ne treba organizirati operativnu obranu od tuče jer ona nema smisla i da je trošenje državnog novca na nju bacanje novca.”

Dakle, Francuska, Mađarska, Slovenija, Austrija iz europskih zemalja odlučile su poslušati preporuku najuglednijih stručnjaka na području meteorologije koji su kroz Svjetsku meteorološku organizaciju (WMO) europskim zemljama preporučili da odustanu od financiranja obrane od tuče jer ne postoje nikakvi znakovi da je ona uspješna.

Sada već bivši ravnatelj DHMZ-a Branko Gelo objašnjava kako je početkom 70-ih zbog sumnje u protugradnu obranu WMO sastavila tim stručnjaka koji su proveli tri međunarodna pokusa u SAD-u, Švicarskoj i Kanadi. Iako je svaki od tih eksperimenata trajao čak pet godina, nije se uspjelo dokazati da srebrni jodid, na kojem se temelji cijela teorija obrane od tuče, pomaže u sprječavanju tuče ili ne. Gelo objašnjava zašto svi eksperimenti nisu dali očekivane rezultate:

“Istraživanja su, štoviše, samo pojačala sumnje da obrana od tuče zapravo može utjecati na povećanje padanja tuče i prouzročiti veće štete. Precizne eksperimente o ovoj problematici zapravo je i nemoguće provesti jer ne postoje dva jednaka oblaka niti se nad vremenskim prilikama mogu provoditi tipični pokusi zato što ih ne možete promatrati u kontroliranim uvjetima. Rezultati jednostavno nisu usporedivi. Postoji beskrajno mnogo varijacija u oblacima i morfologijama zračnih strujanja i nemoguće ih je sve predvidjeti i ispitati”. Tvrdnje Branka Gele potvrđuje i izjava glavnog tajnika WMO-a Dr. Michela Jarrauda: “Obrana od tuče problem je koji znanstvena zajednica još istražuje. No u ovom trenutku mislim da možemo reći kako nema spasa u obrani od tuče. Za razliku od drugih grana fizike, ovdje je nemoguće provesti dva pokusa s jednakim uvjetima i zato je to tako težak problem. Stajalište WMO-a jest da ne postoje pozitivni znakovi uspješnosti obrane od tuče.”

No unatoč ovakvim izjavama uglednih svjetskih stručnjaka, u Hrvatskoj očito mnogi još uvijek vjeruju da će ispaljivanjem protugradnih raketa uspjeti kontrolirati vremenske prilike i spriječiti štete na usjevima. U to ponajprije vjeruju sami poljoprivrednici koje se desecima godina uvjeravalo kako države protugradnom obranom čine sve da ih zaštite. U uspješnost i isplativost obrane protiv tuče ‘zaklinju’ se i hrvatski sindikalci. Oni unatoč svim nemogućnostima znanosti da dokaže opravdanost protugradne obrane tvrde kako je korist protugradnih raketa neupitna. No potpuno je jasno da sindikalci ne mogu znati ni dokazati da je tomu tako. Obranu od tuče podržavaju kako bi zaštitili radna mjesta onih koji bi mogli ostati bez posla ukine li Hrvatska financiranje protugradne obrane. Kada se posumnjalo u kvalitetu protugradnih raketa koje je proizveo “Đuro Đaković”, povjerenici SSSH tvrdili si da je to laž i da su rakete potpuno ispravne. No ubrzo je utvrđeno kako rakete zaista ne udovoljavaju propisanim normama i da takve ni teoretski ne mogu spriječiti tuču. Naime, istraživanje agencije koja je ispitivala kakvoću raketa ALT-9 utvrdilo je velike razlike u deklariranom i izmjerenom dometu i visini leta rakete. Naime, proizvođač “Đuro Đaković” deklarirao je kako rakete imaju propisani domet 9,6 kilometara, no ispitivanje je pokazalo da rakete lete samo 6 ili najviše 6,5 kilometara. Zbog takvih su neispravnosti sve ispaljene rakete na testiranju bile prenisko od mjesta na kojem su hipotetski trebale djelovati, što u praksi znači da nisu mogle spriječiti tuču.

“U javnosti se zbog nečijih interesa namjerno plasira teza o dva suprotstavljena stručna mišljenja u obrani od tuče, a zapravo toga nema jer je struka na čelu s WMO dala svoj stav, a stav je da nema nijednog vjerodostojnog dokaza da je obrana od tuče efikasna, korisna i isplativa. Za obranu se zalažu samo pojedini sindikati i poljoprivrednici koji još uvijek vjeruju da će ih rakete spasiti od tuče. No tim ljudima netko napokon treba reći istinu. Zaista shvaćam problem onih kojima tuča uništi usjeve, ali njihovom nesrećom ne treba manipulirati mažući im oči tvrdnjama kako će ih rakete zaštititi. Njima treba nadoknaditi štetu i tako će lakše preživjeti katastrofu”, tvrdi Branko Gelo. Dodaje kako je DHMZ, na čijem je čelu bio do prošlog tjedna, uspješna institucija koja posluje s dobitkom i koja je, kada je o obrani od tuče riječ, u svemu provodila Zakon. Gelo nadalje zaključuje: “Problem s obranom od tuče nije u Zavodu, nego u prirodi tog problema koji sa zavodom nema ništa. Ako Zavod nije poslovao dobro u obrani od tuče, onda Ministarstvo poljoprivrede morao dati ili pismeno ili usmeno upozorenje, a mi ni jedno ni drugo nismo dobili. Smjena je rezultat isključivo naklapanja, jer ako postoje pravi argumenti, neka ih netko napokon izloži. Neka takozvana druga strana pokaže svoje dokaze i dokumente koji će javnosti jasno reći kolika je korist, kolika ušteda i kolika učinkovitost inzistiranja na obrani od tuče i tko stoji iza toga. Ako dokažu da je riječ o efikasnoj metodi, mogu se, bez pretjerivanja, nadati Nobelovoj nagradi za fiziku.”

Teorija obrane od tuče srebrnim jodidom

Obrana od tuče raketama počiva na teoriji rođenoj 1945. godine po kojoj reagens srebrenog jodida potiče stvaranje kristalića leda. Zato se rakete s srebrnim jodidom ispaljuju u grmljavinske oblake kako bi u njih izbacile reagens. Na taj bi se način u oblaku umjetno stvorili manji kristalići leda. Višak vlage tako se ravnomjernije raspoređuje i tako sprječava nastanak velikih komada tuče. Istodobno se povećava mogućnost topljenja tuče kada kiša počne padati iz oblaka. Na taj način na tlo, umjesto tuče, padaju samo velike kapi kiše.