Michele Barchi, jedan od najistaknutijih talijanskih čembalista i dugogodišnji čembalist ponajboljeg ansambla za baroknu glazbu ¨Il Giardino Armonico¨, te suradnik legendarnih dirigenata Claudija Abbada i Ricarda Mutija, podario je sinoć rovinjskoj publici rijetko doživljeni koncert. Pod nazivom ¨Od lutnje do manuala¨ Michele je sjajnim jučerašnjim nastupom gotovo doslovno oslikao krilaticu BaRoMus festivala ¨Barok: jučer – danas – sutra¨. Bila su izvedena djela dvojice velikana suvremenika, Silviusa Leopolda Weissa (1687-1750), ponajboljeg lutnjista tog vremena i Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750), njemačkog skladatelja i orguljaša. Autentična izvedba dogodila se na lautenwerku, omiljenom Bachovom instrumentu.

Lautenwerk, hibridna inačica lutnje i čembala, raritetan je primjerak instrumenta koji je zbog svoje građe morao biti dopremljen dan ranije kako bi se prilagodio klimatskim uvjetima Rovinja. Naime, korpus instrumenta ispunjen je žicama načinjenim od crijeva životinja koje su vrlo osjetljive na vlagu, te je bilo potrebno stanovito vrijeme da se obavi samo ugađanje.

Prvi dio koncerta pripao je Weissovoj Fantaziji u d-molu i Uvertiri u A-duru, te Bachovom Preludiju u d-molu BWV 999, Fugi u g-molu BWV 1000 i Suiti u g-molu BWV 995. Za čitatelje ovih redaka koji su se vremenom pitali, a nikad točno odgonetnuli - skraćenica BWV znači Bach Werke Verzeichnis, ili u prijevodu Bachov katalog djela.

Zanimljivo je da je Michele Barchi izabrao djela upravo ovu dvojicu skladatelja. Naime, njihovi kroničari i suvremenici (obojica su preminula iste godine), tvrde kako je Weiss, nadaleko popularan lutnjist, izazvao Bacha na ogled u interpretaciji fantazija i fuga, kompozicija tehnički vrlo zahtjevnih za izvođenje na lutnji. Možda je upravo to natjecanje potaknulo Bacha da finoću i krhkost zvuka ¨zarobi¨ u manualu lautenwerka čije je dvije inačice smjestio u svoj lajpciški dom.

Barchi je upravo ovakvim izborom skladbi pokazao tehničko majstorstvo dostojno kasnobaroknih velikana, ne umanjujući profinjenu zvučnost polifonog sloga višestavačnog ciklusa. Razigranim tonovima Bachove Suite u e-molu, BWV 996, započeo je drugi dio koncerta. Nizajući stilizirane plesove (Sarabande, Allemande, Bourrée,...) Barchi je zaustavio vrijeme i nakratko zaveo publiku poklanjajući joj uvjerljivu viziju poznate krilatice ¨jučer-danas-sutra¨. Zanimljiv je podatak da Michele Barchi sam izrađuje kopije spineta, čembala i orgulja, te na taj način, objedinjujući u jednoj osobi graditelja instrumenta i vrsnog interpreta, prodire u tajne autentičnosti interpretacije rane glazbe. Ipak, za kraj je sinoćnjeg koncerta odabrao Bachov Preludij, Fugu i Allegro u E-duru, BWV 998, a na poziv mnogobrojne oduševljene publike u dodanom je dijelu nastupa izveo Sarabande iz Bachove suite, BWV 995.