Za razliku od hrvatskih vojnika, nad hrvatskim policajcima Mesić nema nikakve ovlasti i mogućnosti da spriječi njihov odlazak pa će i jači angažman Hrvatske u Iraku ići preko Ministarstva unutarnjih poslova.Hrvatska vlada, suočena s jedne strane sa sve snažnijim američkim pritiskom da se i postrojbe Hrvatske vojske angažiraju u Iraku, te s druge strane oštrim suprotstavljanjem predsjednika Republike Stjepana Mesića bilo kakvoj sličnoj inicijativi da se bez mandata UN-a pošalje hrvatski vojni kontingent u Irak, odlučila je izaći iz pat-pozicije, na legitiman način zaobići ovlasti predsjednika Mesića u budućem iračkom angažmanu, u iračku ratnu zonu poslati prvotno policijske instruktore, a poslije pripadnike specijalnih policijskih postrojbi umjesto vojnih.

NEDOVOLJAN BROJ SPECIJALACA MUP-a RH ima samo 350 specijalaca pa se postavlja pitanje tko će obavljati njihov posao ako najkvalitetniji odu u Irak MOGUĆI MESIĆEV ODGOVOR Zbog slanja policije u Irak Mesić bi mogao uskratiti suglasnost kod usvajanja vojne strategije nužne za ulazak u NATO UVJETOVANA AMERIČKA PODRŠKA Vojni angažman Hrvatske u iračkom sukobu jedno je od glavnih obećanja HDZ-a danih Sjedinjenim DržavamaRazmatrajući takvu mogućnost, Vlada bi vrlo vješto izbjegla bilo kakav daljnji sukob i zaoštravanje odnosa s Mesićem kao vrhovnim vojnim zapovjednikom i najvećim protivnikom slanja hrvatskih vojnika u Irak. Za razliku od hrvatskih vojnika, nad hrvatskim policajcima Mesić nema nikakve ovlasti i mogućnosti da spriječi njihov odlazak pa će i jači angažman Hrvatske u Iraku ići preko Ministarstva unutarnjih poslova.

Da Vlada zaista misli ozbiljno pokazuju i konkretni koraci po kojima se priprema slanje postrojbe hrvatskih policijskih instruktora u Jordan. Hrvatski bi instruktori obučavali iračke policijske djelatnike na kraljevskoj policijskoj akademiji u Jordanu. Nacionalovi izvori u Vladi potvrđuju kako je nekolicina hrvatskih policijskih instruktora zapravo prethodnica, a slijedi puno veći angažman hrvatskih postrojbi u Iraku, koje bi poslije činili pripadnici specijalnih policijskih postrojbi, a ne oružanih snaga, jer je Sanaderu jasno da Mesić nikada neće pristati na odlazak hrvatskih vojnika u Irak. Prijedlog kako zaobići predsjednika Mesića hrvatskim su partnerima još u travnju ove godine predložili pripadnici američkih policijskih postrojbi na Kosovu, koji su imali neformalne razgovore s hrvatskim policijskim instruktorima. Takva je inicijativa naišla na odobravanje u Banskim dvorima, a u sljedećih će nekoliko mjeseci biti konkretizirana. Očekuje se da već ove godine Policijsku akademiju u jordanskom glavnom gradu Ammanu prođe 32.000 iračkih policajaca, i to u sklopu osam tjedana obuke.

Hrvatska strana trenutačno analizira vlastite kadrovske resurse i očekuje od američke strane precizan opis i profil ljudi za takvu vrstu posla.

Prethodnica od nekoliko policijskih instruktora u Jordanu otvara mogućnost proširenja cjelokupne hrvatske policijske misije na Irak. Međutim, uključivanje hrvatskih specijalnih policijskih postrojbi u iračku avanturu označilo bi potpuni ulazak Hrvatske u američku koaliciju i stavljanje pod njezino zapovjedništvo, a time i rizik od žrtava, jer se nigdje u Iraku policijske postrojbe ne koriste za regulaciju prometa ili legitimiranje građana nego za izravnu gerilsku borbu u iračkim gradovima. Ne samo da bi takvom odlukom hrvatski policajci došli u izravnu opasnost po život nego bi se na udaru terorističkih skupina našla cijela Hrvatska, a što bi to značilo za turističku sezonu ne treba posebno objašnjavati.

Ustraje li Sanader na takvom političkom stajalištu, morat će snositi sve političke posljedice koje iz takvog angažmana mogu proizaći. Postavlja se pitanje ima li Hrvatska uopće dovoljno pripadnika specijalnih policijskih postrojbi, jer osim Antiterorističke jedinice iz Lučkog, specijalna policija nalazi se u samo nekoliko županija. U Hrvatskoj i danas, nakon provedenog preustroja u MUP-a, djeluje 350 specijalaca raspoređenih u pet policijskih uprava – u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Dubrovniku i Rijeci, uključujući i Antiterorističku jedinicu Lučko.

Uz njih u sustavu MUP-a rade još 1633 bivša specijalca razmještena u interventne postrojbe u svih 20 policijskih uprava sa zadaćom osiguravanja skupova, sportskih natjecanja, ali i potpore u svim drugim policijskim akcijama. Upute li se najkvalitetniji policijski kadrovi u Irak, što će ostati u Hrvatskoj kao odgovor terorističkim prijetnjama, udaru, otmicama i tome slično? S takvim bi iračkim angažmanom očito bila zadovoljna samo američka strana. Sanader smatra da bi izbjegao daljnje napetosti na relaciji Washington – Zagreb, a Hrvatsku bi vrlo brzo uveo u NATO.

Da priče o angažiranju hrvatskih policijskih postrojbi u Iraku nisu bez pokrića pokazuje i najnovije stajalište Vlade, o kojem će 21. listopada obavijestiti i dužnosnike NATO-a. Prvi put uopće Vlada Republike Hrvatske u službenom dokumentu Godišnji akcijski plan za članstvo u NATO-u tvrdi kako je Hrvatska spremna obučavati, osim iračkih policajaca u Jordanu, i iračke vojnike, ne odbacujući pri tome ni mogućnost da se obuka provodi i u Iraku, što je u potpunoj suprotnosti sa stajalištima predsjednika Mesića.

Ostane li premijer Sanader na takvom stajalištu, pod sve očitijim pritiskom SAD-a hrvatska bi se vlada mogla naći u posve otvorenom sukobu s predsjednikom Mesićem, a u konačnici takav bi sukob mogao znatno usporiti proces reformi u oružanim snagama predviđenim godišnjim planom MAP-a za 2005. To bi značilo i hrvatski gubitak kredibiliteta u sjedištu NATO-a i odgađanje planiranog ulaska u punopravno članstvo do 2006.

Za takav dramatičan razvoj situacije postoje posve konkretni nagovještaji i razlozi. U prosincu 2004. Ministarstvo obrane završit će Strategijski pregled obrane, ključan dokument koji treba dati odgovor na pitanje o razvoju hrvatskog obrambenog sustava sve do 2015. Nakon što bude završen, slijedi potpuna revizija svih obrambenih dokumenata: strategije obrane, vojne strategije, zakona o oružanim snagama i službe u oružanim snagama. Bez suglasnosti predsjednika Mesića usvajanje novih strateških dokumenata neće biti moguće, a bez njihova brzog usvajanja oružane snage neće moći krenuti u proces reformi i modernizacije, pa time niti približavanja članstvu u NATO-u.

Naravno, pri tome treba uzeti u obzir kako će Mesić prije toga dobiti još jedan predsjednički mandat. Osim toga, Vlada će nastojati po svaku cijenu progurati zakonska rješenja koja traži i NATO, a to je da pojednostavi postupak odluke o slanju hrvatskih vojnika u mirovne misije, pa bi se time izgubio utjecaj i autoritet predsjednika.

Hrvatska je već jednom prošla kroz sličan scenarij kada je na čelu Ministarstva obrane bio Jozo Radoš. Višemjesečna prepucavanja na relaciji Ministarstvo obrane – Glavni stožer tada su pogubno utjecala na kašnjenje Hrvatske u priključivanju najvećem obrambenom savezu, a ponovni nagovještaj sličnih sukoba samo bi pokazao hrvatsku nespremnost i političku nezrelost u ključnim trenucima.

Poprilično zategnuti odnosi između Banskih dvora i Pantovčaka prisutni su već neko vrijeme, i to ne samo u vezi s Irakom. Međusobne optužbe o odgovornosti za tehničku neispravnost, loše kadroviranje i kroničnu besparicu u oružanim snagama između Ministarstva obrane i predsjednika Mesića tek su početak kraja prividne idile koja je vladala od dolaska HDZ-a na vlast. Već je sada postalo jasno kako će i sukob koncepcija oko ustrojavanja obalne straže kulminirati kada Hrvatska proglasi ekološko-ribolovni pojas, a pitanje Iraka samo će dodatno zakomplicirati situaciju. Sanaderova vlada smatra američki politički utjecaj ključnim za hrvatski ulazak u punopravno članstvo NATO-a, što se pokazalo i na zadnjem summitu Saveza u Istanbulu, kada je zaslugom SAD-a odbačena mogućnost da Hrvatska dobije pozivnicu za članstvo.

Hrvatski premijer Sanader i ministar vanjskih poslova Miomir Žužul zamjerili su se američkoj strani jer nisu ispunili predizborno obećanje da će dolaskom na vlast HDZ-ova vlada s SAD-om potpisati sporazum o neizručivanju američkih državljana Međunarodnom kaznenom sudu, a izostalo je i obećanje državnog vrha dano pri posjetu američkog ministra obrane Donalda Rumsfelda Zagrebu, da će Hrvatska razmotriti upućivanje sanitetske postrojbe Hrvatske vojske u Irak.

Očito je da HDZ-ova vlada nastoji, i po cijenu sukoba s hrvatskim predsjednikom i uz protivljenje većine hrvatskih građana, udobrovoljiti američku stranu ispunjenjem zahtjeva o jačem vojnom angažmanu Hrvatske u Iraku.