'Imala sam odličnu karijeru do 1980., a onda je sve otišlo u vražju mater. Preživjeli su samo lukavci i varalice. Nikad nisam znala juriti za sponzorima. Imam status ozbiljnog vokala, ali što se socijalnog statusa tiče - nemam ništa'Bisera Veletanlić jedina je aktivna pripadnica generacije koja je prije četiri desetljeća predstavljala vrh zabavne glazbe tadašnje Jugoslavije. Darkwood Dub je popularni beogradski rock band koji je od 1988. objavio sedam albuma, a na novoj ploči snimio je dvije pjesme s Biserom Veletanlić. Zahvaljujući singlu "Nešto sasvim izvesno" mlađa publika otkrila je briljantnu pjevačicu, rođenu i odraslu u Zagrebu, čija je karijera počela prije više od četiri i pol decenija.

Na promociji novog albuma Darkwood Duba je Bisera Veletanlić opisana kao "legendarna šlager, soul i jazz pjevačica", ali tvrdi da šlagere nikada nije pjevala:
"Ja sam pjevala pop muziku, balade, jazz, soul, ali nikad šlagere".
Na pitanje kako joj se svidio rezultat suradnje s Darkwood Dubom odgovara da "isprva nije znala što da misli, ali ako se tim rokerima sviđa, sviđa se i meni."
Rođena u Zagrebu 1942. godine, Bisera Veletanlić je odrasla u Sisku, gdje je sa starijom sestrom Senkom pjevala u zboru Radničkog kulturno-umjetničkog društva Rafinerije nafte.
"U zboru su pjevali i tata i mama. Nije bilo puno novca, ali mnogo smo putovali i bilo je prelijepo."
Glazbom se počela profesionalo baviti 1963. nakon neuspjelog pokušaja da u Zagrebu vodi "normalan život".
"Završila sam Ekonomsku školu i mama mi je našla posao u Zagrebu, u Dekanatu na Šalati. Nakon sedam dana otišla sam na gablec i nikad se nisam vratila."
Otišla je u Beograd, gdje je već bila njezina sestra Senka: "Upoznala sam muzičare koji su se spremali za pečalbu. Otišla sam s njima u Njemačku i radila po američkim klubovima. Na natjecanju tada vrlo popularnog Radija Luxembourg zauzela sam drugo mjesto, iza češkog pjevača Karela Gotta, beskrajno popularnog u Njemačkoj. U tim sam klubovima naučila posao, ali u bendu su bili isključivo muškarci, sve sam morala rješavati sama, a bila sam zaluđena muzikom, ništa mi drugo nije bilo važno."
Vratila se u Beograd i počela domaću karijeru pjesmom "Ne plači" Arsena Dedića. Na festivalima u Opatiji, Beogradskom proleću, Šlageru sezone redovito je dobivala nagrade stručnog žirija. Imala je niz hitova - "Ti si čovjek moj", "Nikad više", "Milo moje", "Zlatni dan", "Šta ću, nano, dragi mi je ljut", "Aha aha", "Baj baj baj", glumila u antologijskoj televizijskoj seriji Srđana Karanovića i Rajka Grlića "Grlom u jagode".
Na pitanje kako je moguće da, unatoč suradnji s Dedićem, Goranom Bregovićem, Kornelijem Kovačem, ni na vrhuncu karijere nije uspjela objavi tialbum niti napraviti solistički koncert, odgovara da se, otkad je došla u Beograd, osjeća "prikraćenom":
"Imala sam odličnu karijeru do 1980., a onda je sve otišlo u vražju mater. Samo lukavi i varalice ostali su živi. Svih ovih godina izišlo mi se ususret dva ili tri puta, ali grad Beograd mi jest pomogao da 30. prosinca održim prvi solistički koncert. Nikad nisam znala juriti za sponzorima. Imam status ozbiljnog vokala, ali što se socijalnog statusa tiče - nemam ništa."
Kad je prije tri godine odlučila objaviti trostruku kompilaciju "Prozor", suočila se sa spoznajom da je njezine pjesme gotovo nemoguće naći u Produkciji gramofonskih ploča Radiotelevizije Srbije, za koju je snimala cijelog života. Morala je posegnuti za snimkama "koje je godinamu držala ispod kreveta". Sakupila je 52 pjesme, uključujući i standarde "Proud Mary", "Me And Bobby McGee", "Blame It On The Sun"...
"Mislili su da sam poludjela. Tvrdili su da to nitko neće htjeti kupiti. Završilo je tako što su objavili tri, možda čak i četiri izdanja. Sve je rasprodano, više se nigdje ne može kupiti. To je nevjerojatno, ali priča se ponavlja. Ni na vrhuncu karijere nikad mi nisu mogli reći ni kolike su bile tiraže mojih singlova, ni koliko ih je prodano".
Tvrdi da u Srbiji ima mnoštvo talentiranih muzičara, ali da "nema organizirane produkcije, nema televizijskih muzičkih emisija."
Voli nastupati s nećakom Vasilom Hadžimanovom, sjajnim pijanistom, koji je i inicirao saradnju s Darkwood Dubom.
"Rad s Vasilom je fantastičan. Žao mi je što je njegova majka Senka prestala pjevati, ali ja s Vasilom uživam."
Unatoč tom zadovoljstvu, misli da je "izgorjela u iščekivanju stvari koje su se uvijek događale drugima", da nikad nije dobila pravu šansu, ali tvrdi i da se glazba promijenila, "da je nekoć bila vrednija, duže trajala, ostavljala trag".
"Potpuno mi je nevjerojatno da me se netko sjetio nakon svih tih godina, da je moj rad opet nekome važan".
Na pitanje je li suradnja s Darkwood Dubom prilika za novi početak ona odgovara: "To je samo jedan mali izlet. Ništa više od toga. Ali svi smo se lijepo zabavili."