UZ OZRENA GRABARIĆA u ulozi frustriranog čikaškog gangstera Artura Uija (lijevo) te Maju Posavec kao jedinu glumicu, u kabareu glume, pjevaju i plešu Damir Šaban, Mislav Čavajda, Mladen Vasary, Goran Bogdan i drugi, a redateljica je Lenka UdovičkiKad sam čitala taj Brechtov tekst, najviše me privukla alegorija o dolasku Hitlera na vlast, kao i sprega kapitala, mafije i politike, tako radikalna 30-ih godina, rezonantna i s današnjim vremenom", kaže Lenka Udovički, redateljica brojnih režija na Brijunskom ljetu i supruga proslavljenog glumca te suosnivača Kazališta Ulysses Rade Šerbedžije, koja se prošlog tjedna s ekipom mladih glumaca preselila iz Zagreba u Istru, gdje na tvrđavi Minor na Malom Brijunu rade na novoj predstavi Kazališta Ulysses. "Cabaret Brecht - Zadrživi uspon Artura Uija" rijetko je izvođen tekst Bertolta Brechta, u kojem je veliki dramatičar optužio njemačko društvo zbog toga što nije na vrijeme prepoznalo opasnost Hitlerova nacionalsocijalizma i spriječilo realizaciju njegovih čudovišnih ideja.

Taj tekst vrlo je opširan i kompleksan, pa su ga morali, kaže, "štrihati" i prilagođavati, a ona se naposljetku odlučila za kabaretsku verziju, s puno muzike, songova i kretanja, pa je cijela predstava u pokretu, što joj daje posebnu draž i zanimljivost. Iako su ove godine i Kazalištu Ulysses srezane dotacije - od države su dobili 70.000 kuna, manje i od Festivala glumca u Zagvozdu, a grad Zagreb, koji im je prethodnih godina davao i po četvrt milijuna, sad im je zavrnuo slavinu - ekipa radi s puno entuzijazma i energije, te užurbanim tempom. A to je po mišljenju svih najvažnije za uspjeh predstave. Premijera će biti održana 22. srpnja i na repertoaru će biti sve do 6. kolovoza, a naslovnu ulogu Artura Uija, malog frustriranog čikaškog gangstera bez novca, koji pokušava kontrolirati karfiolski kartel, a do poznanstva s mafijom ništa mu ne polazi za rukom, glumit će Ozren Grabarić, jedan od najvažnijih glumaca zagrebačke Gavelle. Uz njega glume, pjevaju i plešu Mislav Čavajda, Mladen Vasary, Goran Bogdan, Dražen Šivak, Damir Šaban i drugi, te Maja Posavec kao jedina glumica. Glazbu je napisao njezin stalni suradnik Nigel Osborne, kojeg je upoznala u Los Angelesu gdje je godinama živjela, Deni Šesnić je scenograf i light dizajner, Bianka Adžić Ursulov kostimografkinja, Staša Zurovac koreograf, Davor Rocco je napisao songove, a uživo će svirati fantastičan bend mladih muzičara Petrojvic Blasting Company.

"U predstavi svi likovi imaju pandane u stvarnim ljudima, pa Arturo Ui reprezentira Hitlera, Ernesto Roma je Ernst Röhm, Givola je Joseph Goebbels, Emanuele Giri je Hermann Göring, Dogsborough je Paul von Hindenburg, tadašnji njemački predsjednik, a Karfiol Trust, kartel malih povrćara, predstavlja pruske junkere", nastavlja Lenka Udovički. Tako su Hitler i njegovi ministri pretvoreni u šačicu gangstera kojima su razmetanje i prijetnja put do političke i vojne moći. "Brecht je taj tekst napisao za samo tri tjedna početkom II. svjetskog rata, čekajući u Helsinkiju vizu za Ameriku. Radnju je smjestio u Chicago 30-ih, u vrijeme ekonomske krize, a inspirirali su ga stvarni događaji (požar u skladištu predstavlja požar u Reichstagu). Istaknuo je povezanost kapitala i mafijaških metoda te korupciju kao posljedicu takvog stanja, pa se Arturo Ui uspinje zahvaljujući vezama u podzemlju, slično kao što je krupni kapital zbog vlastitih interesa doveo Hitlera na vlast, koji je prije toga također bio sitni kriminalac i luđak. Brecht je zapravo problematizirao Treći Reich kroz prizmu sjajno opisane kriminalne organizacije i života američkih gangstera te na kraju osudio mafiju i njezin utjecaj na javnost, te militarizam i Hitlera. Sličnost s današnjom situacijom je očita, ali je mutirala, a mi smo se time htjeli poigrati," zaključila je Lenka Udovički.

"To nipošto neće biti klasična predstava", kaže glumac Ozren Grabarić, koji je prvi put surađivao s Teatrom Ulysses na "Hamletu" glumeći Guildensterna, a onda je uskočio u malu ulogu Oswalda u "Kralju Learu", što mu je bilo uzbudljivo iskustvo "jer je u jednom trenutku na sceni bio zajedno s Radom Šerbedžijom". "Ima puno glazbe i songova, stiliziranog pristupa glumi i tekstu, što taj Brechtov tekst i traži, tako da se možemo služiti i tzv. čaplinovskim scenskim metodama. Poznato je da je Charlie Chaplin prvi parodirao Hitlera u filmu 'Veliki diktator'. S druge strane, govorimo o ozbiljnim stvarima pomoću apsurda, što je u skladu s Brechtovim stavom, ali irazmišljanjem Daniila Harmsa, koji su govorili da je o strašnim stvarima moguće govoriti samo na apsurdan način."

Na pitanje zašto se taj Brechtov tekst u svijetu rijetko izvodi, Grabarić je odgovorio da je "dug i komplesan, sav u nekim rukavcima". U Hrvatskoj je postavljen samo jednom, u Kerempuhu s Perom Kvrgićem u naslovnoj ulozi, ali navodno je neslavno propao. U svijetu su najvažnije izvedbe bile u Njemačkoj, što je i logično, jer su i Brecht i sama tema o Hitlerovu usponu i padu Nijemcima najbliskiji. Nakon Brechtove smrti komad je praizveden u Berliner Ensembleu, koji je pisac osnovao sa svojom ženom 1949. u Istočnom Berlinu i doživio velik uspjeh. Najslavniju njemačku verziju režirao je Heiner Müller 1995. gadine s Martinom Wuttkeom u naslovnoj ulozi, koja se održala na pozornici nekoliko godina. Predstava je početkom 90-ih postavljena i u Italiji, gdje ju je režirao Marco Sciaccaluga, koji je u Gavelli radio "Tartuffea" i priprema "Dunda Maroja". Nakon te predstave, u kojoj su talijanski umjetnici u žarište scenskog pristupa postavili svoje političare, Berlusconi je dobio vlast, naravno, ne zbog te predstave, ali se izvedba poklopila sa smjenom vlasti. U SAD-u je bilo mnogo verzija, a naslovnu ulogu igrali su i glumci poput Al Pacina i Petera Falka.

Grabarić je objasnio da Arturo Ui postaje sve moćniji metastazirajući se u politiku te počinje kontrolirati situaciju u želji da jednog dana kontrolira cijeli svijet. "Svako novo postavljanje tog Brechtova teksta inicira pitanje o tome da li staviti naglasak na Hitlera ili se upustiti u aktualizaciju", kaže Grabarić. "Današnji političari su drukčiji, izgledaju donekle umiljato, nemaju tu Hitlerovu teatralnost i na prvi pogled su simaptičniji, no iza tih maski također se kriju monstruozne ideje i razmišljanje te potpuno pomanjkanje morala i gramzivost. Tekst apsolutno korespondira s današnjom situacijaom: sve počinje s korumpiranim političarima, koje mafija uhvati u klinč i počne ucjenjivati. Mafija, naravno, profitira jer počinje vrtjeti ogroman novac. Sve se događa oko škvera, karfiola, prodaje i projekata koji se ne dovrše nego se samo opere novac, slika je to ne samo današnje Hrvatske, nego i mnogih drugih zemalja."

Grabarić je spomenuo da se Brechtov tekst referira i na Shakespearea, što je vidljivo u sceni kad Arturo Ui angažira glumca da ga uči držati govore u javnosti, kao što je navodno Hitler učinio. Dok Arturo Ui vježba svoj govor o usponu na vlast, primajući lekcije od glumca, na neki način citira slavni govor Marka Antonija nad mrtvim Cezarom iz "Julija Cezara". "U tom lukavo smišljenom govoru Marko Antonije govori jedno, a zapravo misli na drugo, izgovara tzv. obrnuti politički govor, a nakon toga se Arturo Ui transformira u pravog političara", objasnio je Grabarić.

MNOGO GLAZBE i songova razlog su za 'čaplinovske scenske metode', a, s druge strane, govori se o ozbiljnim stvarima pa se poseže za apsurdom, što je u skladu s Brechtovim stavomNa pitanje koliko su taj Brechtov tekst aktualizirali, dramaturginja Tena Štivičić je odgovorila da je taj tekst šokantno aktualan i da ga nije trebalo osuvremenjivati, jedino su dio teksta prebacili u songove. "Tekst se može čitati na tri razine, no u biti je to napeta gangsterska priča o usponu Hitlera, koju je Brecht smjestio u Chicago 30-ih, u doba depresije, recesije i strašne korupcije, pa je iznimno aktualan", kaže Tena Štivičić. "To je i oštra kritika kapitalizma. U 40-ima, kad je komad nastao, Brecht nije mogao ni pretpostaviti u kakvu će se aždaju razviti taj kapitalizam i koliko će njegov tekst postati bolno aktualan. "

U predstavi glumi i Mislav Čavajda, zvijezda prve hrvatske sapunice "Vila Maria" te serije "Mamutica", koji je kasnije zablistao u Brezovčevim predstavama "Gospoda Glembajevi" i "U agoniji", te Frljićevim "Bakhama" na Splitskom ljetu, gdje je nosio čuveni sako od sirova mesa. Iako ga je Lenka Udovički već nekoliko puta pokušala angažirati u svojim predstavma na Malom Brijunu, tek su im se ove godine podudarili termini. Čavajda je zadnje dvije godine živio na relaciji Zagreb-Chicago jer je bio, zajedno s plesačicom i koreografkinjom Selmom Banić, angažiran u američkoj kazališnoj grupi Every House Has a Door, ogranku čuvene skupine iz Chicaga Goat Island. Kad su završili projekt u kojem su se bavili ljudskom dušom, a polazišta su im bili Ingmar Bergman i Dušan Makavejev, krenuli su na miniturneju po Americi, u siječnju će se predstava prikazati i u New Yorku, a na jesen slijedi gostovanje u Engleskoj.
"Presretan sam što ću ove godine prvi put raditi s Teatrom Ulysses i sa sjajnom glumačkom ekipom, koju je Lenka Udovički okupila u predstavi", kaže Čavajda, koji će glumiti Ernesta Romu, desnu ruku Artura Uija. "On je svojevrsna poticajna snaga tog 'genijalnog' uma, koji ga izvlači iz njegove apatičnosti i izgubljenosti te usmjerava na put, a na kraju i sam postaje žrtva njegova bolesnog uma."

Čavajda se slaže s ocjenom ostalih da u Brechtovoj priči ima jako puno dodirnih točaka s današnjim vremenom. "Umjetnost, osobito kazalište, trebalo bi biti odraz vremena i prostora u kojem živimo, to je danas jedini smisao njegova postojanja", nastavlja Čavajda. "Ako samo prelistamo novine, vidjet ćemo kako i danaspoljoprivrednici i neki jadni povrćari traže svoja prava, jednako kako ih traže u ovom komadu. A tu su i gangsterski likovi koji kuhaju političke kaše u kojima su obični, mali ljudi - žrtve."

Na pitanje postoji li razlika između rada u Teatru Ulysses i u ostalim kazalištima, Čavajda je odgovorio kako je trenutačno, osim na "Arturu Uiju", angažiran i na "Kralju Edipu" na Dubrovačkim ljetnim igarama, gdje će igrati naslovnu ulogu. "Brechta smo počeli uvježbavati u Zagrebu prije nešto više od mjesec dana, no kako se radi o kabareu, jako malo smo radili za stolom i zatim smo krenuli u prostor, istodobno ovladavajući riječima, pokretom i pjesmama", objasnio je Čavajda. "I 'Edipa' vježbamoveć mjesec dana, ali prvenstveno za stolom, mukotrpno kopajući po tekstu. To je i logično, jer je 'Edipa' nemoguće postaviti bez solidne čitaće podloge, dok kabaretska forma podrazumijeva i ovladavanje svojim tijelom u prostoru."
Nagrađivani koreograf Staša Zurovac, bivši baletni prvak zagrebačkog HNK i ravnatelj Baleta riječkog HNK, već je surađivao s Lenkom Udovički u Los Angelesu na "Medeji" i zatim lani na Shakespeareovoj "Oluji", kad se dogodio, kaže, "magic touch". "Velik mi je izazov raditi s glumcima koji su pokazali da imaju talenta za pokret i ples gotovo kao i plesači", rekao je Zurovac i dodao da je u tom Brechtovu komadusve u pokretu pa se izmjenjuju razne forme - kabare, koji sve pokreće i cijeloj predstavi daje iznimnu izražajnost, te groteska, mima i gluma, što svakom glumcu, ali i njemu kao koreografu, daje veliku moć interpretacije. "Ne volim dolaziti s gotovim modelima i stavljati ljude u okvire ili šablone, to je loše. Najizazovnije je raditi s otvorenim kartama jer se tada događa čista kreacija. Jako nam je zabavno i zanimljivo, osjeća se velika energija, a to je i ključ za nastanak ove predstave", zaključio je Zurovac.