Couture kolekcije i kostimi prikazani na izložbi nisu samo retrospektiva kreatorova rada nego umjetnost sama po sebiModa je prolazan i površan fenomen... rečenica je na koju na početku drugog desetljeća 21. stoljeća nitko tko imalo drži do sebe ne bi trebao ni pomisliti, a kamoli ju izgovoriti. Na pitanje ima li modi mjesta u muzeju, odgovor je već odavno poznat i - naravno - potvrdan je, a s vremenom je i samo pitanje postalo izlišno. Pa ipak, broj prominentnih modnih izložbi koje se održavaju diljem svijeta upravo je u posljednje vrijeme toliko zamjetan da gotovo i nema časopisa koji ih ne bilježe, bez obzira na to bave li se i inače modnom tematikom. Pariški Musée des arts décoratifs definitivno više nije jedini koji modu (i dizajn) redovito izlaže i posluje po načelu "business as usual". Ondje je trenutačno postavljena izložba "Fashion Narratives" ("Modne priče") intelektualca među kreatorima, kako ga često nazivaju, Londonca turskoga podrijetla Husseina Chalayana.

Newyorški Metropolitan Museum svakog proljeća novim modnim izložbama privlači golemu pažnju svjetske javnosti, i to ne samo zbog toga što je pod pokroviteljstvom Voguea. Tako je ove godine na redu bio prerano umrli genij Alexander McQueen, čija je "Savage Beauty" ("Divlja ljepota") možda dosad najraskošnija modna izložba.

Istodobno u Londonu, u Vic­to­ria&Al­bert Museumu, postavljena je retrospektiva posvećena iznimnoj 40-godišnjoj karijeri japanskoga modnog zen-majstora Yohjija Yamamota, dok je u pariškom Musée Bourdelle postavljena izložba velike dame, gospođe rođene kao Germaine Emilie Krebs, koja je postala poznata kao Madamme Grès. Radila je u Parizu početkom 20. stoljeća, ali je uvelike utjecala na niz poznatih i danas aktivnih modnih kreatora. Odijevala je mnoge ondašnje slavne osobe, poput Grete Garbo i Marlene Dietrich, a umrla je sama u neimaštini, dok je danas rekontekstualiziraju, citiraju i postavljaju joj izložbe. U Firenci se od kraja svibnja izložbom "Inspiracije i vizije" slavi majstorstvo obućara zvijezda i zvijezde obućara Salvatorea Ferragama, koja osim cipela-izložaka na uvid nudi čak 156 umjetnina kojima se nadahnjivala, od umjetnina u vlasništvu obitelji Medici pa do Duchampovih djela.
No jedna od važnijih recentnih modnih izložbi je ona u Montrealu posvećena Jeanu-Paulu Gaultieru nazvana "The Fashion World of Jean Paul Gaultier: From the Sidewalk to the Catwalk". Gaultier je vječni nestašni dječak, notorni "enfant terrible" svjetske modne scene, ali svakako i jedan od najvažnijih (ne samo modnih) dizajnera današnjice, koji je od samog početka svojim dizajnom utjecao na suvremene estetske i društvene kodove, a ove godine obilježava 35. obljetnicu vlastite modne marke. Izložba čijem je "vernissageu" u montrealskom Museum of Fine Arts 17. lipnja prisustvovala kanadska i američka elita, i to, naravno, ne samo modna nego i umjetnička, ostat će otvorena sve do početka listopada, nakon čega se seli u Dallas (Museum of Art), potom u San Francisco (The Fine Arts Museum of San Francsico), Madrid (Fundación Mapfre - Instituto de Cultura) te 2013. u Rotterdam (Kunsthal). Izložba je organizirana u suradnji s Maison Jean-Paul Gaultier koja je organizatorima omogućila ekskluzivan pristup svojoj arhivi. "Željela sam postaviti izložbu Jeana-Paula Gaultiera više nego bilo kojeg drugog kreatora", kaže Nathalie Bondil, direktorica i glavna kuratorica montrealskog muzeja, dok je samu izložbu kurirao Thierry-Maxime Loriot. "Osim što je tehnički virtouz koji savršeno vlada svim vještinama kreiranja i izrade visoke mode, Gaultier je nevjerojatno maštovit i duhovit, a njegov kreativan, otvoren um nudi nam pomalo luckast, ali beskrajno osjećajan, domišljat, sočan i genijalan pogled na svijet. Njegova me humana estetika uvijek posebno dirne, njegova je moda jedinstvena, to je 'fusion couture'", kaže Bondil. Iako hiperproduktivan i versatilan, široj je publici najpoznatiji kao autor šiljata grudnjaka (u obliku tuljca) i začetnik revolucionarne modne ideje da se donje rublje nosi kao samostalna odjeća. No već kratak pregled izložbe dokazuje snagu njegove kreativnosti i podsjeća na njegovu inspiraciju egzistencijalizmom, Parizom, na njegovu ikonu Juliette Greco, ali i na neobične i presudne utjecaje koje su na njega imali rodonačelnici punka Vivienne Westwood i Malcolm McLaren.

Na izložbi, koja je pravo umjetničko djelo, a ne tek puka retrospektiva kreatorova rada, izloženo je 140 djela nastalih između 1970. i 2010., i to ponajviše djela iz njegovih couture kolekcija, ali i iz prêt-à-porter linija, zajedno s accessoriesom. Tu su i originalne skice, kostimi iz predstava, isječci iz filmova, snimke modnih revija, koncerata, videoclipovi, TV emisije - koji zajednički dostojno prikazuju cjelokupan Gaultierov autorski opus.
Tijekom impresivne karijere ovaj samouki modni kreator, čiji su uzori bili Pierre Cardin (kod kojeg je neko vrijeme i naukovao) i Jean Patou, odlično je surađivao s filmašima kao što su Pedro Almodóvar, Peter Greenaway, Luc Besson, Marc Caro i Jean-Pierre Jeunet, plesnim umjetnicima poput Mauricea Béjarta, francuskim glazbenicama Yvette Horner i Mylène Farmer i međunarodnim zvijezdama od Grace Jones, Dite Von Teese, Kylie Minogue do, naravno, Madonne. Njezino prijateljstvo s Gaultierom razlogom je da su izložena i dva legendarna korzeta što ih je nosila 1990. na svojoj svjetskoj turneji Blond Ambition. "Njegov korzet ne sputava ženu nego upravo suprotno, on oslobađa te simbolizira žensku moć i senzualnost", rekla je Madonna.
Gaultiera su odgajale snažne žene, na čelu s bakom, majčinom mamom, među prvima je za svoje revije počeo odabirati manekenke snažnih osobnosti i drukčijeg izgleda, a ne samo "vješalice" za odjeću, te je usprkos "teroru mršavosti" koji vlada modnim pistama inaugurirao senzualnost XXL-brojeva, čime je poslao snažnu poruku: "Budite svoje bez obzira na ono što vam je priroda dala!"

U sklopu izložbe su i nikad prije izlagane fotografije suvremenih autora Andyja Warhola, Cindy Sherman, Davida LaChapellea, Richarda Avedona, Marija Testina, Stevena Meisela, Merta&Marcusa, Pierrea i Gillesa, Inez van Lamsweerde, Paola Roversija... Denis Marleau i Stéphanie Jasmin iz kvibečke UBU/Compagnie autori su dizajna i animacije 30-ak lica projiciranih na lutke zapanjujuće životnosti koje su razmještene po muzeju. Posjetitelji tako "susreću" samog Gaultiera, manekene Ève Salvail i Francisca Randeza, pjevačicu i filmsku autoricu Melissu Auf der Maur, sopranisticu Suzie LeBlanc i TV voditeljicu Virginie Coossa, koji su svoja lica, a ponekad i glas, "posudili" ovoj inovativnoj muzejskoj produkciji. Uistinu, mise en scène kakav Gaultier i zaslužuje!

Multimedijsko putovanje prati Gaultierov opus od ulica Pariza do svijeta znanstvene fantastike i vidljivo je da ga moda zanima kao spektakl, stoga su njegove revije oduvijek bile show, happening i predstavaOvo multimedijalno putovanje podijeljeno je u šest tematskih cjelina koje prate Gaultierov dizajnerski opus od ulica Pariza sve do svijeta znanstvene fantastike: The Odyssey of Jean-Paul Gaultier, The Boudoir, Skin Deep, Punk Cancan, Urban Jungle i Metropolis. Za razliku od mnogih suvremenih dizajnera, nerijetko gotovo autistično uronjenih u svoj intimni svijet, Gaultier svojim radovima neprestano komunicira s društvenom realnošću, komentira i nadahnjuje se kulturom i kontrakulturom. Moda ga je zanimala kao spektakl, a njegove su revije uvijek bile show, happening i predstava, dok je on sam u svijetu opsjednutom vizualnim i opčinjenom celebrityjima - kao suvoditelj TV programa Eurotrash - jednim udarcem postao i TV zvijezda i ljubimac medija. Njegova je modna vizija samoironična, eklektična i oduvijek drukčija ne samo po tome kako je osmišljena i izrađena nego i po tome kako se nosi. Nerijetko dokida granice između spolova, stvara novu androginost, primjerice 1985. u kolekciji The Wardrobe For Two ponudio je suknje za muškarce, ili se pak poigrava hiperseksualiziranim modnim kodovima, kao npr. u svojoj kolekciji Dada (proljeće/ljeto 1983.), gdje je pretjeranim ženskim grudima, inspiriranim afričkim totemima i simbolima plodnosti, afirmirao žensku snagu. Gaultier je odlično shvaćao globalni svijet, počevši od kolekcije Return of Prints, proljeće/ljeto 1984., i dosljedno je stvarao kozmopolitsku modu u kojoj je nesputano miješao europske i afričke utjecaje, postižući kulturološki šok, a zapravo je više prejudicirao nego reproducirao pariški "melting pot" kultura i vizualnih znakova. Nadahnjivao se svime: od šika židovskih rabina, preko plesačica flamenca, arapskih beduina, ruskih ikona, Kineskinja u svili do bolivudskih maharadža... Stvorio je svojevrstan "planet Gaultier" na kojem vlada drukčija estetika, postmodernistički kolaž svega viđenog, uključujući čak i nadahnuće životinjskim carstvom.

Za ovu priliku Montreal Museum of Fine Arts izdao je i monografiju o Gaultieru, prvu ikad objavljenu, na 424 stranice i s više od 550 ilustracija, 50 intervjua s Gaultierovim muzama i kolegama, kao i s autorima s kojima je surađivao. Među njima su Almodóvar, Marion Cotillard, Catherine Deneuve, Madonna, Helen Mirren, Carla Bruni-Sarkozy, Martin Margiela, Pierre Cardin, Dita Von Teese, Tom Ford..., kao i dva intervjua sa samim Gaultierom te esej koji potpisuje Suzy Menkes, novinarka i modna urednica New York Timesa i International Herald Tribunea. Možda je na kraju najbolje citirati slavnog Andyja Warhola: "Mislim da je način na koji se ljudi danas odijevaju zapravo oblik umjetničkog izražavanja. Yves Saint-Laurent, primjerice, za mene je veliki umjetnik. Baš kao i Jean-Paul Gaultier" (Mondo Uomo, 1984).