Janica Kostelić je Hrvatskoj donijela prvu zimsku olimpijsku medalju. Hrvatska se ponovno iskreno radovala i na trenutak zaboravila na tešku gospodarsku i socijalnu situaciju. Nakon toliko ozljeda, operacija i rehabilitacija Janica Kostelić vratila se kao velika šampionka. To mogu samo rijetki. Njen otac, trener Ante Kostelić, ima sasvim sigurno najvažniju ulogu u Janičinu uspjehu, ali i sina Ivice. Kostelići pišu veliku i važnu stranicu u povijesti hrvatskog sporta. Uz Gorana Ivaniševića (ne treba uz pobjedu na Wimbledonu zaboraviti ni sjajnu pobjedu nad Njemačkom u Davis Capu), Janica i Ivica Kostelić danas su najuspješnija promidžba Hrvatske u svijetu.
Politička scena Hrvatske sve je dinamičnija. U HSLS-u nema dogovora između novoizabranog stranačkog vodstva i HSLS-ovih ministara. Očekuju se teški pregovori između premijera Račana i predsjednika HSLS-a Dražena Budiše. Izjava predsjednika HSS-a Zlatka Tomčića da će podržati manjinsku vladu olakšava i ojačava položaj premijera Račana. On sada, osim hitnih prijevremenih izbora, istodobno s izborima za grad Zagreb, ima i drugu mogućnost: izbore za grad Zagreb prije ljeta (ili dogovor s HNS-om u Zagrebu, u koji malo tko vjeruje) te ponovno glasovanje o povjerenju Vladi u Saboru i nastavak rada vlade krnje koalicije barem do jeseni. Nakon izjave Zlatka Tomčića o podršci manjinskoj vladi, šanse za dogovor Račan – Budiša nisu male.

Ivić Pašalić
Ivić Pašalić kandidirao se za predsjednika HDZ-a. Nakon Ive Sanadera i Maje Freudlich, to je već treća kandidatura. Za ozbiljne političke analitičare ona nije neočekivana. Zanimljivo je da je objavljena nakon brojnih kuloarskih priča o “velikoj” nagodbi u HDZ-u između Sanadera i Pašalića te Andrije Hebranga i Vladimira Šeksa. Ali i nakon oštrih i radikalnih nastupa Maje Freundlich u SAD-u i medijima (najave suđenja predsjedniku Mesiću i sl.). Kao i u slučaju izbora u HSLS-u, Demokratski centar čuvat će se bilo kakvih komentara u predizbornoj stranačkoj utakmici sve do završetka Sabora HDZ-a. Ali sada je sasvim jasno da se nakon Pašalićeve kandidature ubrzavaju transformacija i profilacija HDZ-a. Stoga je ova kandidatura pozitivna za HDZ jer će se Pašalić za svoju opciju legitimno boriti na stolu, a ne pod stolom. Ova kandidatura daje i veliku šansu Sanaderu, predsjedniku HDZ-a, da jasnije definira svoj program ili, preciznije, svoju viziju HDZ-a u budućnosti. To je posebno važno jer je HDZ danas najjača politička stranka u Hrvatskoj.

Suđenje Miloševiću
Suđenje Miloševiću izaziva veliku medijsku pažnju u svijetu, a Carla Del Ponte energično zahtijeva da RS i SRJ izruče Karadžića, Mladića, vukovarsku trojku i brojne druge bivše visoke dužnosnike Srbije i SRJ, ali i aktualnog predsjednika Srbije Milana Milutinovića. Milošević je optužen za genocid, etničko čišćenje i najteže zločine protiv čovječnosti u svrhu stvaranja velike Srbije. Optužen je za zločine u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Milošević, koji ne priznaje Haaški sud, izabrao je taktiku agresivnog optuživanja međunarodne zajednice, posebno SAD-a i Njemačke, za raspad bivše države, koji je doveo do rata, zločina i tobožnjeg genocida nad srpskim narodom. U svojoj obrani ostao je pri istoj retorici i taktici s kojom je došao na vlast i koja je odgovorna za počinjene zločine na području Hrvatske, BiH i Kosova. On svoju taktiku obrane prilagođava srbijanskoj političkoj sceni. Na međunarodnoj sceni takav stil malo koga može impresionirati te uglavnom izaziva podsmijeh i gađenje.
Ipak, bit će jako zanimljivo tko će se sve pojaviti kao svjedok na suđenju. S Miloševićevim stavovima polemizirat će tužiteljstvo, a odluku donijeti sud, ali će biti više nego zanimljivo vidjeti što je sve propustila učiniti međunarodna zajednica ne bi li ga zaustavila u njegovu zločinačkom pohodu. Nesumnjivo je bilo velike neodlučnosti i sukoba interesa u međunarodnoj zajednici oko stavova prema Miloševiću i njegovim ratovima. Hrvatska je bila prva zemlja koja je nakon razaranja, masovnih zločina i okupacije Vukovara predložila da se osnuje međunarodni kazneni sud na kojem bi se sudilo najodgovornijima za neizmjerne ljudske patnje, stradanja i razaranja. Žrtve nitko neće vratiti, ali radi budućnosti i Hrvatske i ovog dijela Europe vrlo je važno da se planirani ratni zločini, genocid i etničko čišćenje napokon kazne. To je jako važno i radi povijesne istine i radi budućnosti cijelog ovog prostora.

Hrvati u BiH
U BiH se raspravlja o ustavnim amandmanima radi primjene odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti svih triju naroda na području Bosne i Hercegovine. Ni ponašanje pojedinih predstavnika međunarodne zajednice, a ni postojeći prijedlozi ustavnih amandmana ne jamče potpunu konstitutivnost hrvatskog naroda u BiH. Vrlo opasno bilo bi svesti kompetencije Doma naroda na brigu o jeziku, kulturi i tradiciji, a ne i o svim drugim vitalnim interesima jednoga od naroda, što je duh i slovo Daytonskog sporazuma. Važan je i način izbora članova Predsjedništva BiH (svaki narod treba birati svog predstavnika) te potpuna simetričnost rješenja u oba entiteta.
Ukratko, Hrvatska je zadnje dvije godine pasivna u politici prema Hrvatima u BiH. Tek prije nekoliko dana na sastanku Odbora za vanjsku politiku ministar Picula je nagovijestio mogući dogovor hrvatske Vlade i Vijeća ministara BiH o ustavnim promjenama u BiH u duhu Daytonskog sporazuma. To bi bio prvi jasan znak aktivne hrvatske politike prema BiH, ali ministarstvo vanjskih poslova BiH tu je izjavu ministra Picule demantiralo uz obrazloženje da su tri konstitutivna naroda odgovorna za dogovor o ustavnim promjenama u BiH te da takvog dogovora u Vijeću ministara još nema.
Premijer Račan sastao se s predsjednikom HDZ-a BiH Antom Jelavićem i drugim visokim predstavnicima hrvatskih političkih stranaka iz BiH. Ali to nije dovoljno. Takvu inicijativu hrvatska Vlada treba pokrenuti i u sklopu Konferencije za implementaciju mira u BiH (PIC), jer svako kašnjenje inicijativa za Hrvate u BiH može biti pogubno. Gotovo sve hrvatske političke stranke u BiH, Katolička crkva, Hrvati u BiH i kulturne institucije Hrvata u BiH smatraju da postoji opasnost da Hrvati od konstitutivnog naroda postanu manjinom. To bi značilo daljnje iseljavanje Hrvata iz BiH i postepeni gubitak identiteta. Pritom isključujem bilo kakve radikalne opcije kakvih je bilo u bosanskohercegovačkih Hrvata, a posebno dijela njihova vodstva. Zato je važno u Hrvatskoj o tom pitanju postići potpuni konsenzus vlasti i oporbe, a za Vladu je važno da sve svoje poteze vuče javno, otvoreno, kroz legalne mehanizme Konferencije za implementaciju mira i međudržavne sporazume s Bosnom i Hercegovinom.