Rae & Christian – 'Nocturnal Activity'Tom Waits – ‘Alice’ i ‘Blood Money’ (Anti-Epitaph / Dancing Bear)

Tom Waits je sve nove pjesme s ta dva CD-a napisao i producirao zajedno sa suprugom Kathleen Brennan, a na snimanjima je angažirao istu ekipu glazbenika predvođenu dugogodišnjim suradnikom, basistom Larryjem Taylorom. Zato i jesu sličniŠefovi diskografske kuće Island u čijem se katalogu nalaze ponajbolji albumi Toma Waitsa: “Swordfishtrombones”, “Rain Dogs” i “Frank’s Wild Years”, vjerojatno još nisu prežalili njegov odlazak u Epitaph. Nakon tog neočekivanog transfera Waits je snimio album “Mule Variations” koji se ubrzo pokazao kao njegov apsolutni bestseler s ukupnom nakladom većom od milijun primjeraka. Kako je pothvat ostvaren kroz nezavisnu distribuciju, u Islandu su lako mogli doći do zaključka da bi njihova planetarno raširena mreža osigurala još veću tiražu. No čak i u takvoj projekciji Waits bi jedva dobio priliku za ekshibiciju kakvu je priredio tri godine poslije “Mule Variations” istodobnim objavljivanjem dvaju novih albuma, “Alice” i “Blood Money”. U doba kad cijela diskografska industrija bilježi goleme gubitke, najprije zbog skupo plaćenih vlastitih zabluda poput zadnjeg albuma Mariah Carey, potom zbog nelojalne konkurencije pirata koji haraju od Bugarske do Malezije i na kraju zbog masovne i nezaustavljive razmjene besplatne glazbe preko Interneta, nijedan veliki izdavač ne smije dopustiti da potencijalni kupac uđe u dućan, zatraži upravo objavljeni album svog omiljenog izvođača i ostane zbunjen jer mu je prodavač umjesto jednog ponudio dva nova naslova.
Premda se i Epitaph odavno udaljio od početnog punkerskog idealizma, njegova kalifornijska centrala valjda je zadnje mjesto na kojem bi Tom Waits morao smišljati odgovor na pitanje zbog čega je nešto više od 90 minuta glazbe rasporedio na dva albuma ako se ista minutaža komotno mogla uklopiti u format dvostrukog CD-a. Uostalom, fleksibilna poslovna politika koja ne ugrožava autorsku slobodu zbog utrke za profitom privukla je u Epitaph i druge bjegunce iz multinacionalnih kompanija, od Trickyja preko Merla Haggarda do Bujua Bantona, a Waits je u takvom okruženju posve neopterećeno pripremao “Alice” i “Blood Money”.
U konačnici je došao do dva jako dobra albuma koji ugođajem podsjećaju na različite faze njegove karijere, pa se “Blood Money” može usporediti s “Bone Machine”, a “Alice” se naslanja na starije radove s kraja 70-ih. No između njih je ipak znatno više sličnosti nego razlika. Naime, Waits je sve nove pjesme napisao i producirao zajedno sa suprugom Kathleen Brennan, a na snimanjima je angažirao istu ekipu glazbenika predvođenu dugogodišnjim suradnikom, basistom Larryjem Taylorom. Osim toga ove albume povezuje i kazališni redatelj Robert Wilson, s kojim su Kathleen i Tom prije deset godina radili na avangardnoj operi “The Black Rider”. Neke pjesme s “Blood Money” imale su premijeru u Wilsonovoj predstavi “Woycek”, premijerno izvedenoj pretprošle godine u Kopenhagenu, a “Alice” naslovnom pjesmom upućuje na istoimenu predstavu rađenu za hamburški Thalia Theater. Iako je dio Waitsova novog materijala definitivno vezan uz ove projekte, najbolje pjesme poput “Lost In The Harbour” s albuma “Alice” ili “Coney Island Baby” s “Blood Money” pamtit će se mnogo dulje od njegove suradnje s Wilsonom, a unatoč nostalgiji starijih fanova na koncertima bi mogle poslužiti čak i kao zamjena za klasike poput “Downtown Train”.

The Jon Spencer Blues Explosion – ‘Plastic Fang’ (Mute / Dallas)

Nakon proboja Black Rebel Motorcycle Cluba, The Strokes, White Stripes i predstavljanja cijelog mnoštva više ili manje sličnih američkih bandova, uloga Jona Spencera u očuvanju rock ‘n’ roll tradicije možda nije toliko važna kao prije pet-šest godina, no album “Plastic Fang” jasno pokazuje da je kultni washingtonski kantautor još u prilično dobroj formi. U pjesmi “Hold On” gostuju Bernie Worrell iz Funkadelica i neuništivi Dr John koji je za ovu priliku prešao na gitaru, a najnovija Spencerova posveta Crampsima proteže se mnogo dalje od naslova “Killer Wolf” i “The Midnight Creep”.

Rae & Christian – ‘Nocturnal Activity’ (K 7 / Menart)

Ohrabreni mnoštvom hvalospjeva koje su dobili za debitantski album “Northern Sulphuric Soul”, Marc Rae i Steve Christian prošle su godine zaokružili još ambiciozniji studijski projekt “Sleepwalking”, no parada gostiju u kojoj su sudjelovali Bobby Womack, The Congos, Tania Maria i Pharcyde ipak nije donijela priželjkivane rezultate. Na remiks albumu “Nocturnal Activity” manchesterski tandem uspio je ispraviti većinu pogrešaka, ali zasluge će ravnopravno dijeliti s vanjskim suradnicama poput Groove Armade u preradi “Let It Go” i Faze Action u reggae miksu “Hold Us Down”, koji zvuče neusporedivo bolje od originala.

Razni izvođači – ‘Spiritual Beauty – Imaginal Orient’ (Meta / Trolik)

Kompilacije se rijetko mogu pobrkati s autorskim projektima, ali izbor iz nove produkcije ethno-ambijenata koji je za newyorški label Meta Records priredila Janet Rienstra ostavlja upravo takvu mogućnost jer baš sve što se nalazi na ovom CD-u, od uvodne kompozicije “Pour Matoub” kalifornijskog veterana DJ Cheb I Sabbaha do završne “Ancient Evenings” s potpisom svestranog Billa Laswella, odlično pristaje uz podnaslov “Imaginal Orient”. Od poznatijih imena ovdje je još samo Jah Wobble, udružen s Temple Of Sound u pjesmi “Hayati”, no jednako privlačno zvuče i “Bouhala”, londonskog Marokanca U-Cefa i “Amorphous”, iranske pjevačice Sussan Deyhim.