Barbierievi ovotjedni specijalitetiOvako piše u Svetoj knjizi grahorica: “Kad su jednom davno zemljom vladale grahorice, toliko su se namnožile da su pokrile svojim lišćem i viticama svu Zemlju. I kad više nije bilo dovoljno mjesta za mladice, nađu se sve zajedno: ‘Hajde da ostavimo Zemlju i osvojimo nebo.’” I stadoše se dizati s tla i pûsti prema Nebu. Uskoro je na Zemlji ostalo samo korijenje, a stabljike, snažne i vitičaste, preplićući se jedna uz drugu, penjale su se prema svodu, tako da sa Zemlje više nije bilo moguće vidjeti sunce, ni mjesec, ni zvijezde. Toliko su svod isplele od granja i lišća silne grahorice. Bog pogleda tada Zemlju i iznenadi se koliko je narasla. No, kad pogleda bolje, vidje da su to grahorice oko njega isplele omotač, tako da je izgledala dvostruko veća i šira no što je doista bila. Bog reče: “Doista su moćne ove grahorice što vladaju Zemljom. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Moram sići na Zemlju, pobrkati im jezik, uništiti slogu i razasuti ih po svim krajevima!”

Recepti: Piletina u leći i suhim bižima Kuhajte leću, suhi bob i suhe biži (grašak) s mrkvom, režnjevima češnjaka, narezanom kapulom i lovorom. Nakon što je povrće vrilo dvadesetak minuta, dodajte komade piletine, posolite, popaprite i malo podlijte bijelim vinom. Kuhajte dok sve ne omekša, a na kraju prije služenja zalijte žlicom maslinova ulja. Orzo s legumima (Ječam sa suhim grahoricama) Preko noći potopite bijeli i crveni fažol, ječam i kost od pršuta. Sutradan procijedite i kuhajte grahorice i ječam s komadom junetine, narezanom mrkvom, kapulom, češnjakom, selenom, petrusimulom i listom lovora. Posebno skuhajte kost od pršuta i, kad je meso potpuno mekano, očistite ga od kostiju, narežite na kocke i dodajte povrću s malo vode u kojoj se kuhao pršut. Kuhajte da sve dobro ugusti, a onda popaprite i posolite ako treba. Prije služenja podlijte s malo maslinova ulja. Miješane grahorice i mahunarke Preko noći potopite fažol i slanutak, a sutradan procijedite i kuhajte zajedno s lećom, suhim bobom i bižima. Posebno skuhajte juhu od telećih kostiju, suhih svinjskih rebara i junetine za kuhanje. Kad meso omekša, izrežite ga na kocke i zajedno sa sjeckanom kapulom, mrkvom, češnjakom, selenom i petrusimulom te nekoliko listova lovora dodajte povrću i sve skupa kuhajte dok se sve ne prožme. Tada posolite i popaprite te zalijte maslinovim uljem. Tko voli, može tijekom kuhanja dodati siječak mljevenih pomidora. Tako ih njihov bog rasu po svoj Zemlji i sruši se svod od stabljika, grahorica i njihova lišća. Više nisu razumjele jedna drugu, a živjele su odvojeno po svim krajevima svijeta. No, mnogo kasnije, kako tvrdi Biblija, naš Bog je i ljude koje su stali graditi kulu babilonsku rasuo posvuda po zemlji i pomiješao im jezike, te oni svaki na drugom kraju svijeta počeše jesti grahorice koje su ondje rasle, zaboravivši kad su bile zajedno i posvuda u izobilju.

“Oprosti nam, Bože, ako nas ovi nastave žderati, uvijek iste na istom tlu, slabo nam se piše! Pomiješaj nas opet i vrati nam zajednički jezik da se možemo pariti i razmnožavati kao prije.” “Nećete se više drznuti osvajati Nebo. Obećajte!” Grahorice obećaju. I tako se Bog prije smilovao grahoricama nego ljudima. Opet ih je spojio i pomiješao po svim zemaljskim tlima da se množe. Grah je vratio iz Amerike, leću iz Egipta, slanutak iz Azije, grašak s Bliskog istoka, bob sa Sredozemlja, sve ih je promiješao u golemoj nebeskoj zdjeli i pustio da žive kao nekoć.

Iz zahvalnosti prema tom milosrdnom činu grahorice svom bogu pripremiše jelo od svih svojih vrsta i rođaka i on je, kažu, dugo blagovao, sretan što je učinio dobro djelo. Teško je provjeriti sve navode Svete knjige grahorica, mnogo teže nego navode Biblije, jer je ona po nekima nestala u Nebu još kad su ono grahorice Zemlju stisnule svojim omotačem, a po drugima, sakrio ju je upravo Bog, nakon one pomirbene večere kad su mu poslužili jelo od miješanih grahorica, a onda je i on zaboravio u koji ju je zakutak svemira spremio, pa joj se otada gubi svaki trag.

Pa ipak, sjećanje na to pradavno doba pojedene grahorice prenijele su na ljude, najprije preko njihovih usta, grla i želudaca dok su ih žvakali, gutali i probavljali, a onda i kroz crijeva i stražnjicu, proširile Zemljom tako da živi u mnogim bajkama i legendama. Najpoznatija od njih je ona o Ivanu i tri graha koja priča kako je siromašni dječak otišao u grad prodati kravu. Kad je došao na sajam, priđe mu neki čovjek i umjesto novca ponudi tri čarobna zrna graha: “Uzmi, nećeš se pokajati!” Prostodušni Ivan pristade, a čovo se izgubi s njegovom kravom. Kad se vratio kući, njegova jadna i siromašna majka od bijesa i gladi hitnu ona tri zrnca kroz prozor i ona padoše na zemlju. Sutradan iznikoše tri mladice, pa potom jake vitice, pa prepletene, goleme i snažne stadoše se penjati u Nebo, baš kao i njihovi preci iz Svete knjige grahorica. Sve dok, na očigled zaprepaštene Ivanove majke i Ivana, ne probiše nebeski svod da im se vrh više nije ni nazirao. Ivan se stane penjati po viticama i granama i nakon duga i mučna uspinjanja stigne u Nebo pred neki golemi dvorac. Tamo je, kaže priča, našao zatočenu princezu i nakon što je prevario diva koji ju je utamničio, pobjegne s ljepoticom niz vitice čarobnog graha. Div ih je slijedio, no po savjetu grahorica, Ivan sjekirom presječe vitičasto deblo i grdosija tresne o zemlju, a div se rastavi s dušom. Ivan se oženio princezom i postao mudar vladar, a u njegovu carstvu kao posebne poslastice za najsvečanije prilike služila su se jela od raznih grahorica. U mnogim zemljama i među raznim narodima živi ova bajka.

Pa ipak, nigdje gdje se uživa u grahoricama ne podcjenjuje se njihovo značenje, a još manje njihove stare legende. Oduvijek su grahorice izazivale poštovanje. Po njima se proricala sudbina, igrale se igre s mističnim značenjem, jer se vjerovalo da ispod tvrde opne kriju tajnu svemira, koju su donijele kad su se na njega uspele. Svježe i mlade, izvađene iz svojih mahuna, pa se zbog toga i jedna od razgranatih obitelji i zove mahunarke, donose nam poruke podzemlja iz kojeg su nikle, kako tvrde neke od njih, čak i poruke naših predaka, dok osušene i spremljene za kasniju upotrebu, prave svećenice među grahoricama, još uvijek zazivaju vrijeme kad su vladale zemljom i napale samo Nebo.

Stoga je i uzgoj grahorica star koliko i poljodjelstvo. Prve tragove nalazimo u drevnim azijskim i maloazijskim kulturama od Kine, preko Indije do Mezopotamije, pa starim indijanskim kulturama od Meksika do Perua, odakle su se, svaka slijedeći svoj put, proširile svijetom. Na Sredozemlju su ih uživali podjednako Egipćani, Grci i Rimljani u raznim loncima i pripravcima koji su izravni preci provansalskih jela od grahorica, kao i onih s Iberskog poluotoka. U srednjem vijeku revolucija grahorica spasila je XIII. stoljeće od gladi. Pa ipak, nigdje njihova primjena nije tako raširena kao u Italiji i, ako se radi o miješanim grahoricama, u Dalmaciji, odakle su, kao nekoć na Nebo, izvršile izravan napad na mletačke stolove. Razne minestre, minestroni i lonci, legumi secci misti, sa suhim ili svježim mesom, samo su odjek starih lonaca koje danas nudim kroz jednu davnu priču koja se uvijek ponovno očitava. Svaki put kad vam se neka od pomiješanih grahorica otkotrlja niz grlo. Zdrava, spasonosna, toliko hranjiva da je, kažu, upravo zbog njih onaj bog iz njihove Svete knjige i sam postao besmrtan.