Objavljeno u Nacionalu br. 832, 2011-10-25

Autor: Ilko Čulić

Koncert u Aquariusu

Islam, ritam i dreadlock

Senegalca Cheikha N'Digela Lôa otkrio je slavni Youssou N'Dour, a obojica su simboli afričkog identiteta

Cheikh N'Digel Lô svira miks mbalaxa, afričke rumbe, reggaea i cubaneCheikh N'Digel Lô svira miks mbalaxa, afričke rumbe, reggaea i cubaneWolof je zapadnoafrički jezik sa šest milijuna izvornih govornika u Senegalu i susjednoj Gambiji. U glazbenom svijetu wolof je jedan od najprepoznatljivijih simbola afričkog identiteta zahvaljujući Youssou N’Douru i njegovim planetarno popularnim duetima s Peterom Gabrielom ("Shaking The Tree") i Neneh Cherry ("7 Seconds").

Dakarski world music superstar je sigurno najpoznatiji Senegalac nakon velikog pjesnika i prvog senegalskog predsjednika Leopholda Segnorea koji je vladao zemljom puna dva desetljeća. Prema magazinu Time, N’Dour je 2007. bio među 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu. U njegovoj se sjeni prije dvadesetak godina pojavio još jedan briljantan wolof glazbenik Cheikh N’Digel Lô. Na world music scenu ušao je s albumima "Ne La Thiass" (1996.) i "Bambay Gueey" (1999.), a 2001. odsvirao je nezaboravan koncert u Ljubljani.


Hrvatskim fanovima koji su tada bili u Cankarjevu Domu ili pet godina kasnije na njegovu drugom ljubljanskom gostovanju u sklopu festivala Druga Godba, napokon će se ispuniti želja da ga jednom dočekaju i na domaćem terenu. U petak 28. listopada Cheikh Lô s pratećim bandom dolazi u klub Aquarius. Zagrebački koncert u organizaciji Multikulture dio je europske turneje na kojoj pedesetdvogodišnji kantautor promovira naveliko hvaljeni četvrti internacionalni album "Jamm" objavljen prošlog ljeta. Njegovo ime obično se povezuje s mbalaxom, specifičnim senegalskim glazbenim stilom koji je nastao 1970-ih u Dakaru kao progresivna fuzija latin-jazza, soula, rocka i tradicionalnog sabar ritma. Na početku intervjua Cheikh Lô je pojasnio zbog čega nije sudjelovao u početnoj ekspanziji mbalaxa. On se rodio u Burkini Faso (nekadašnja Gornja Volta), kamo je njegov otac otišao zbog posla s draguljima.

"U DOBA RANOG mbalaxa još uvijek sam bio u Burkini Faso, gdje sam od 1975. svirao bubnjeve u afro-kubanskom sastavu Volta Jazz. U Dakar sam došao tek nekoliko godina kasnije pa nisam bio tog pokreta". Do sredine 1980-ih svirao je bubnjeve, a zatim je prešao na gitaru i počeo raditi na vlastitim pjesmama, kombinirajući mbalax, soukous (afrička rumba), reggae i cubanu. Prije početka kantautorske karijere okušao se kao session muzičar u Parizu, no ubrzo se vratio u Dakar da bi 1990. snimio prvu kazetu "Doxamden" za lokalno tržište. "Pet godina kasnije na moj koncert došao je Youssou N’Dour i ponudio se za producenta albuma 'Ne La Thiass'. Kad je on opet krenuo svojim putom, nastavio sam raditi samostalno". S preporukom utjecajnog sunarodnjaka stigao je do renomirane londonske izdavačke kuće World Circuit. Na njegovu sljedećem albumu "Bambay Guuey" N’Doura je zamijenio koproducent Buena Viste Nick Gold. Naslovom trećeg albuma "Lamp Fall" istaknuo je pripadnost sufijskom muslimanskom bratstvu Baye Fall koje je koncem 19. st. utemeljio šeik Ibrahima "Lamp" Fall. Njegovi sljedbenici ne odlaze na hodočašće u Meku već u senegalski sveti grad Touba, prakticiraju liberalni islam, nose odjeću jarkih boja i duge dreadloksice zbog kojih je Cheikh Lô u inozemstvu nerijetko dočekivan kao rastafarijanac. "To je potpuno iskrivljena slika. Rastafarijanci su potekli iz kršćanstva, a Baye Fall su pravi crni muslimani. Poruka šeika Ibre Falla je – radi kao da nikad nećeš umrijeti i moli se Bogu kao da ćeš umrijeti sutra. Iz tog nauka razvio se kult fizičkog rada koji je ostavio duboke tragove u Senegalu. To su jako radišni ljudi pa danas nadziru više od polovice senegalske ekonomije". Snimanje albuma "Lamp Fall" započeto je u Dakaru s Nickom Goldom, a okončano u brazilskom gradu Salvador De Bahia. “Počeli smo snimati s električnim instrumentima, a zatim smo došli do alternativnih, akustičnih verzija nekoliko pjesma, što nas je odvelo u Brazil. Na brazilskom sessionu dodali smo sitar, cavaquinho-gitaru, berimbau, sanfona-harmoniku, brass sekciju i 40 perkusionista iz ansambla Ile Aye. "Lamp Fall" je zaokružen 2006. kao najambiciozniji rad u karijeri Cheikha Lôa koji se potom vratio u Salvador da bi s tamošnjim muzičarima snimio album za zapadnoafričko tržište "Senegal Bresil: Au Bresil Salvador". "Nismo uopće razmišljali o tome da ga pošaljemo u svijet. To je zapravo varijacija na 'Lamp Fall' s nekoliko neobjavljenih pjesama i drukčijih mikseva."

U MEĐUVREMENU je zajedno s legendarnim afro-jazz saksofonistom Manuom Dibangom bio angažiran u projektu "Red Hot & Riot: The Music And Spirit Of Fela Kuti". "Fela je pravi otac afričke glazbe. Otvorio je vrata afričkoj glazbi diljem svijeta i svi mu neizmjerno mnogo dugujemo. On je također potaknuo svijet da počne primjećivati afričku svakodnevnicu". Manje očekivanu, ali podjednako zapaženu ulogu Cheikh Lô odigrao je u projektu "In The Name Of Love: Africa Celebrates U2". "Na to su me nagovorili u New Yorku, kad smo radili koncertnu promociju 'Red, Hot & Riot'". Nisam znao gotovo ništa o bandu, producent mi je dao da poslušam nekoliko pjesama i na koncu sam odabrao "I Still Haven’t Found What I’m Looking For". Na kraju, Cheikh Lô je objasnio koliko se njegov Ndiguel Band promijenio od posljednjeg susreta u Ljubljani. "Badou Ndiaye na bubnjevima i Samba Ndiaye na udaraljkama uz mene su od početka. Novi muzičari su beninski saksofonist Wilfrid Zinsou, urugvajski basist Pito Rosas, tradicionalni sabar bubnjar Khadim Mbaye i jedan doista poseban gost, solo-gitarist Cheikh Tidiane Tall, živa legenda senegalske glazbe iz 1970- ih, kad je svirao s grupom Xalam.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika