Objavljeno u Nacionalu br. 834, 2011-11-08

Autor: Kika Ćurović

Dobitnik nagrade Goncourt

Pokerski potez profesora iz Lyona

Alexis Jenni, ljubitelj Joy Divisiona i Thomasa Pynchona pisac je najboljeg francuskog romana za 2011., 'Francusko umijeće ratovanja', u izdanju nakladnika Gallimarda koji slavi 100. rođendan

Alexis Jenni roman
prvijenac pisao je pet
godina u lyonskim
kafićimaAlexis Jenni roman prvijenac pisao je pet godina u lyonskim kafićimaJennijev uspjeh gotovo je bajkovit. Nepoznati 48-godišnji gimnazijski profesor pisao je pet godina "Francusko umijeće ratovanja" u lyonskim kafićima. Paket od 700 stranica odnio je samo jednom nakladniku, najvećem, Gallimardu. Nakon iskustva s dva prethodna djela (povijesnim romanom iz 19. stoljeća i znanstvenom fantastikom), koja je odaslao na više desetaka adresa, s trećim se odlučio na pokerski potez.

U ožujku je dobio odgovor da je roman prihvaćen. Urednik mu je dao dva tjedna da ga skrati za 50 stranica, kako bi se mogao pojaviti potkraj ljeta i konkurirati za književne nagrade. Čim se pojavilo, "Francusko umijeće ratovanja" osvojilo je kritiku. Jenni je slovio za glavnog favorita ovogodišnjih književnih nagrada, unatoč nametljivom medijskom "tipovanju" za "Limonova" Emmanuela Carrèrea. Kad je, na opće iznenađenje, Carrère ispao iz zadnje selekcije za Goncourta, pobjednik se znao. Najbolji francuski roman 2011. napisao je biolog, ljubitelj kamenica, Joy Divisiona i Thomasa Pynchona, koji ne skriva svoj animozitet prema smiješnim videima s Youtubea i policijskim kontrolama osoba neeuropskog podrijetla po ulicama i metroima.


IAKO JE NAGRADA Goncourt vrlo ugledna, laureti dobivaju simboličan novčani iznos od samo deset eura. Ali nagrađene knjige prosječno se prodaju u nakladama od 400 tisuća primjeraka. Nagrada se dodjeljuje od 1903. Dosad su je dobili, među ostalima, i Marcel Proust, André Malraux, Simone de Beauvoir, Marguerite Duras. Prošlogodišnji laureat bio je Michel Houellebecq koji je dobio Goncourta za satirični roman "La carte et le territoire". Jenni se latio teme koja nije mrska francuskim čitateljima – rata i njegova utjecaja na oblikovanje svijesti društva, a u povodu dodjele nagrade izjavio je da ga je za pisanje tog romana nadahnula rasprava o nacionalnom identitetu i useljavanju koju je 2010. u Francuskoj pokrenula vlada desnog centra. Dvojio je samo oko toga u koje vrijeme da smjesti radnju: danas ili u blisku prošlost. Francusko umijeće rata započinje slikama Zaljevskog rata 1991., uz konstataciju da se radi "o ratu koji ne ostavlja mrlje na rukama ubojica, u kojem nema pravih užasa, samo velike nesreće rata, usavršene znanošću i industrijom".

Naracija tog rata, koji se odvija "na televizijskim ekranima", za Jennijeva naratora, čovjeka koji provodi dane mijenjajući poslove i produžavajući bolovanja, je "bez snage, jer je aluzivna i neuvjerljivo prenosi ono što se stvarno dogodilo" (str. 23). Autor je stoga odlučio spojiti kroz svog naratora francusku sadašnjost (do pobune u pariškim predgrađima) i ratnu prošlost s konkretnim užasima (od II. svjetskog rata, preko rata u Indokini do Alžirskog rata) kroz životnu priču Victoriena Salagnona, člana Pokreta otpora i padobranca u posljednjim francuskim kolonijalnim ratovima, koji se ispovijeda naratoru. Povijest, koja se za Jennija "izgubila nakon 60-ih godina u društvu opsjednutom bogaćenjem", vratila se na velika vrata pobunama u francuskim predgrađima, "u kojima izgubljeni kolonijalni ratovi dobivaju nastavak militarizacijom snaga za održavanje reda". Rat i iskupljenje kroz umjetnost (Salagnon je neostvareni slikar, koji je svoja ratna putovanja zabilježio u stotinama krokija i naratora upujuće u to umijeće), pitanje povratka nacionalnom identitetu kao odgovor na kompleksnost svijeta teme su koje se isprepleću u Jennijevu romanu. Neki kritičari će mu zamjeriti da je napisao roman s tezom, u ljevičarskom ključu.

No kako u Francuskoj ništa ne može bez polemike, javili su se i drugi, koji smatraju da se radi o romanu koji promiče nostalgiju za "dobrim starim vremenima", ideološki dvosmislenom. No svi su puni hvale za stil i jezik, koji su sve prije nego debitantski. Jenni piše refleksivno duboko, kratkom i preciznom rečenicom koja podsjeća na Pascala Quignarda, što autor i ne skriva. Jedan od tri citata, kojima započinje roman ("Što je junak? Ni živa ni mrtva osoba, netko tko dolazi iz drugog svijeta i vraća mu se") preuzet je iz djela tog samozatajnog pisca glazbenika, vjerojatno najboljeg francuskog autora posljednjih dvadeset godina.

PRIJE GONCOURTA, "Francusko umijeće ratovanja" prodano je u gotovo 60 tisuća primjeraka. Naklada će mu se vrlo vjerojatno udvostručiti za tjedan dana. Pretpostavlja se da bi Jenni mogao ponoviti uspjeh "Blagonaklonih", djela od gotovo 900 stranica, romana Jonathana Litella, Amerikanca francuskog izričaja, koji je prije pet godina osvojio Goncourta pričom o besprijekornom francuskom građaninu, pripadniku SS-a, koji na kraju života racionalizira, bez trunke grižnje savjesti, svoje sudjelovanje u nacističkim pogromima u Rusiji i diljem Europe. Teme rata i banalnosti zla vratile su se u francusku književnost u vrijeme kad smo gotovo povjerovali da smo došli do kraja povijesti i da živimo u vječnom miru.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika