Joseph StiglitzNobelovac i profesor na sveučilištu Columbia Joseph Stiglitz u tekstu "Globalizacija prosvjeda" bavi se načinom na koji se val prosvjeda od početka godine proširio sa sjeverne Afrike preko Europe do Wall Streeta i američkih gradova. Razlog je tome, po njemu, opće nepovjerenje u političke sustave, čak i onaj demokratski, a "globalizacija i moderna tehnologija sada omogućava društvenim pokretima da prelaze granice jednakom brzinom kojom se šire ideje."

Manipulacije

Nakon posjeta prosvjedima u Tunisu, Španjolskoj, Egiptu i New Yorku, Stiglitz uočava da svi imaju zajedničku temu, "koju je pokret Occupy Wall Street izrazio jednostavnom frazom: Mi smo 99%". U tom sloganu on vidi sličnost s naslovom vlastitog nedavno objavljenog članka "O 1%, za 1% i od 1%" u kojem opisuje kako 1% američke populacije "nadzire više od 40% bogatstva i dobiva više od 20% prihoda", što po njemu nije rezultat njihovih zasluga i većeg doprinosa društvu već uspješnih ekonomskih manipulacija.

Stiglitz ne niječe da su neki od spomenutih 1% vrijedni članovi društva, no smatra da je ekonomska nejednakost u svijetu dobrim dijelom rezultat političkih utjecaja, navodeći kao primjer slučaj milijardera Warena Buffetta koji "plaća manji porez (u smislu postotka od plaće) od svoje tajnice".

Ljudski mikrofon

Prosvjedi su za Stiglitza pokazatelj duboke ukorijenjenosti ljudskog osjećaja za pravdu. On daje za pravo prosvjednicima u Španjolskoj i drugim zemljama jer njihova je meta "sustav u kojem su se bankari izvukli, dok su njihove žrtve ostavljene da se same snalaze". Stiglitz ukazuje na opasni zatvoreni krug u kojem "imućni špekulanti koriste svoje bogatstvo za oblikovanje zakonodavstva kako bi zaštitili i povećali svoje bogatstvo - i svoj utjecaj". Kao primjer navodi prošlogodišnju odluku američkog Vrhovnog suda koja je korporacijama dala odriješene ruke da usmjeravaju tijek politike, dok istodobno vani na ulici "nisam dobio dopuštenje policije da se prosvjednicima iz OWS-a obratim preko megafona". Prosvjednici su, međutim, uočili ovaj incident pa su Stiglitzevu poruku proširili putem "ljudskog mikrofona".

Neuspjesi globalizacije

Stiglitz primjećuje da je u cijelom svijetu prisutan isti paradoks neiskorištenih resursa i neispunjenih potreba - u Americi je masovna zapljena preko 7 milijuna stanova dovela do toga da "imamo prazne domove i beskućnike". Za kritike upućene prosvjednicima smatra da promašuju bit jer su prosvjednički pokreti poziv na uzbunu - "izraz frustracije izbornim procesom". Već su antiglobalistički prosvjedi u Seattleu 1999. godine, tvrdi Stiglitz, "svrnuli pažnju na neuspjehe globalizacije i međunarodnih institucija i sporazuma koje njome upravljaju". Spoznaja da u prigovorima prosvjednika ima istine dovela je tada do niza reformi koje je naposljetku proveo Međunarodni monetarni fond.

Vještine

Prizor sa zagrebačkog prosvjeda (photo: Robert Anić/PIXSELL) Jednako su tako, podsjeća Stiglitz, i prosvjednici za ljudska prava 1960-ih godina ukazali na "institucionalizirani rasizam u američkom društvu". Problem je još prisutan, no "izbor predsjednika Baracka Obame pokazuje koliko su ti prosvjedi unaprijedili Ameriku".

Stiglitz smatra da prosvjednici traže istodobno i malo i mnogo: poštene poslove u kojima će moći upotrijebiti svoje vještine, "pošteniju ekonomiju i društvo" te, na drugoj razini, "demokraciju u kojoj vrijede ljudi, a ne novac". Dvije su razine povezane utoliko što "tržišta bez nadzora vode u ekonomske i političke krize", što se može spriječiti jedino odgovarajućom vladinom regulativom, koja se opet može postići jedino "u demokraciji koja odražava općenarodni interes - ne interese onih 1%".

Joseph Stiglitz, svojedobno glavni ekonomist Svjetske banke, dobitnik je Nobelove nagrade za ekonomiju 2001.