Ozzy Osbourne bio je prvi pjevač Black Sabbatha, a imao je uspješnu glazbenu i televizijsku solo karijeru Najveća svjetska koncertna agencija Live Nation uložit će čak 100 milijuna funti u obnovu originalne postave Black Sabbatha! Legendarna birminghamska četvorka - pjevač Ozzy Osbourne, gitarist Tony Iommi, basist Geezer Butler i bubnjar Bill Ward - vratit će se na scenu 10. lipnja 2012. kao jedan od headlinera (uz Metallicu i The Prodigy) grandioznog engleskog open air festivala Download u Donnington Parku. Nakon đira po drugim velikim ljetnim festivalima, Black Sabbath će naredne jeseni krenuti na samostalnu turneju. U međuvremenu će s producentom Rickom Rubinom snimiti povratnički album, što će biti njihov prvi studijski projekt u ovoj formacijii nakon ploče "Never Say Die" iz 1978. godine. Vijest o najskuplje plaćenom comebacku u rokerskoj povijesti prošlog je tjedna zasjenila sve druge glazbene novosti i probudila milijune Sabbath fanova od Brazila do Rusije.

Kako je globalizacija otklonila kašnjenje u dotoku informacija iz svijeta, možete se kladiti da se i u posljednjoj balkanskoj zabiti odmah okupilo veselo društvo starih rokera ili mladih metalaca koji su se zarekli da će prevaliti bilo koju kilometražu i ukopati se u prvom redu čekajući da ponovno zagrmi "Paranoid" i "Iron Man". Dakako, basnoslovna ponuda Live Nationa momentalno je razriješila sve međusobne nesuglasice pa više nema ni spomena o tome kako je pretprošle godine Ozzy tužio Tonyja zbog prisvajanja imena grupe ili kako je malo prije tog slučaja Tonny tužio Live Nation zbog neovlaštene prodaje Black Sabbath suvenira.

Planetarnu euforiju oko povratka prvog, a po mnogima i najvećeg heavy metal banda svih vremena, nipošto ne treba povezivati si Ozzyjevim četverogodišnjem angažmanom u popularnom obiteljskom reality showu "The Osbournes". Možda mu je ta uloga pomogla u širenju vlastitog putujućeg festivala Ozzfest ili još malo podebljala impozantnu nakladu njegovih solo albuma prodanih u 45 milijuna primjeraka, ali mit o Black Sabbathu (koji je prodao preko 70 milijuna albuma) zaokružen je tridesetak godina ranije. Četvorica dvadesetogodišnjaka iz birminghamskog radničkog kvarta Aston prošla su kroz nekoliko lokalnih blues-rock sastava prije nego što su 1968. osnovali Earth. Na prvoj turneji ustanovili su da ih često brkaju s drugim mladim bandom Earth, zbog čega su 1969. odlučili potražiti novo ime. Rješenje su našli u engleskom prijevodu naslova popularnog talijanskog horrora "I tre volti della paura (Black Sabbath)". Gledajući duge redove ispred kinodvorane u susjedstvu, gdje se prikazivao film Maria Bave s Frankenštajnom Borisom Karloffom u glavnoj ulozi, Geezer Butler prvi je zaključio da se strašenje ljudi može izvanredno unovčiti.

Tome je pridodao svoje zanimanje za crnu magiju pa je zajedno s Ozzyjem napisao pjesmu "Black Sabbath" ugrađenu u ime banda i naslov debitantskog albuma objavljenog početkom 1970. Publika je oduševljeno dočekala njihovo poniranje u tamu, inspirirano okultnim romanima Dennisa Wheatleya i H. P. Lovecrafta, još više podcrtano neobično usporenim teškim riffovima, potmulim bubnjanjem i Ozzyjevim otegnutim vokalom. Rock kritika, početkom 1970-ih bez iznimke naklonjena progresivnom zvuku i kompliciranim aranžmanima, doslovce je sasjekla prvijenac Black Sabbatha, ali to nikoga nije pokolebalo. Već u jesen 1970. hit singl "Paranoid" najavio je izlazak antologijskog drugog albuma, koji je uz zapanjujuće moćnu naslovnu pjesmu donio cijelu abecedu ranog heavy metala provučenu kroz "Iron Man", "War Pigs", "Planet Caravan" i "Electric Funeral".

Premda se Sabbath na toj ploči najviše bavio antiratnim temama, na što je upućivao i radni naslov "War Pigs" koji je u zadnji čas promijenjen u "Paranoid", pod pritiskom izdavača neraspoloženog za prepucavanje s pristašama Vijetnamskog rata na grupu se sručila lavina napada roditeljskih udruga zabrinutih zbog navodnog širenja sotonističkog kulta među mladima. Black Sabbath je bez gubitaka pretrpio taj udar i sljedeće godine uzvratio albumom "Masters Of Reality", trajno zapamćenim po kontroverznoj pro-marihuana pjesmi "Sweet Leaf" i antiratnoj temi "Children Of The Grave". U to doba na sceni su bili i znatno veći bendovi, međutim, Sabbath se nametnuo kao predvodnik brzo rastućeg heavy metala koji je već imao sve karakteristike zasebnog žanra i nikad se više nije vratio u rokersku maticu.

Uspon je trajao do petog albuma "Sabbath Bloody Sabbath" (1973.), a zatim su eskalirali problemi s alkoholom i kokainom. Poslije albuma "Never Say Die" Ozzy je otišao iz banda zbog učestilih svađa i planova za solo karijeru. Upražnjeno mjesto zauzeo je Ronie James Dio iz Rainbowa, nakon čega je kroz Black Sabbath prodefiliralo još dvadesetak pjevača i muzičara. Originalna postava nakratko se okupila 1997. što je prošlo relativno nezapaženo, ali je zato kult starog Sabbatha narastao do nevjerojatnih razmjera. Njegove klasike obradili su svi viđeniji heavy metal sastavi, od Iron Maidena preko Metallice do Anthraxa, međutim, utjecaj se proširio i tamo gdje biste ga najmanje očekivali. "Iron Man" su semplirali Busta Rhymes i Kanye West, a svoju verziju snimio je čak i eksperimentalni elektroničar Four Tet. Opet se može konstatirati da je Black Sabbath ostao jednako banalan i bombastičan kao prije četiri desetljeća, ali moderni stadionski rock pošao je upravo tim putem. Najveće iznenađenje u tom spektakularnom comebacku ipak proizlazi iz činjenice da su svi akteri ostali živi. Ozzy je zbog brojnih poroka bio na rubu smrti još sredinom 1970-ih, a Bill Ward je 1997. imao rezervnog bubnjara jer nitko nije vjerovao da će njegovo srce izdržati napornu turneju nakon dva infarkta izazvana danonoćnim opijanjem. Black Sabbath u originalnoj postavi 2011. godine nije samo veliki band. To je već ozbiljan medicinski fenomen.