Objavljeno u Nacionalu br. 391, 2003-05-13

Autor: Nenad Polimac

Filmski tribunal

Najradikalniji hollywoodski film 21. stoljeća

Redatelj Spike Jonze i scenarist Charlie Kaufman napravili su još bizarnije ostvarenje nego što je njihov prvijenac 'Biti John Malkovich': u 'Adaptaciji', nominiranoj za četiri Oscara i šest Zlatnih globusa, vrtoglavo se izmjenjuju fikcija i zbilja, a stvarne su ličnosti postavljene u nestvarne situacije, od kojih neke pritom nisu osobito laskave

Chris Cooper dobio je Oscara za sporednu ulogu u 'Adaptaciji': glumi švercera rijetkim biljkama koji vješto izmiče zakonuChris Cooper dobio je Oscara za sporednu ulogu u 'Adaptaciji': glumi švercera rijetkim biljkama koji vješto izmiče zakonuSpike Jonze, 34-godišnji američki redatelj, nikako da se uklopi u hollywoodski establishment. Njegov prvijenac ‘Biti John Malkovich’, po scenariju kolege debitanta Charlieja Kaufmana, bizarna humoreska o čudacima koji plaćaju 200 dolara da bi na 15 minuta izgubili sebe i postali netko drugi, proglašen je od kritičara filmom za 21. stoljeće, međutim, hollywoodske je tajkune oneraspoložila činjenica što publika baš nije hrlila u kina provjeriti taj sud. Jonzeov drugi film ‘Adaptacija’, opet po Kaufmanovom scenariju, samo je potvrdio redateljevu reputaciju neprilagodljivog umjetnika. Dovršen početkom prošle godine, najprije je ocijenjen kao negledljiv, da bi nakon višemjesečnih natezanja ipak bio pušten u ograničenu distribuciju uoči Božića, kako bi se kvalificirao za natjecateljsku sezonu – od Zlatnih globusa do Oscara. Procjena je bila – široka publika ionako neće nasjesti na takav film, no možda ‘opinionmakeri’ budu blagonakloniji! Koncept se nije pokazao lošim: ‘Adaptacija’ je obasuta nagradama najrazličitijih strukovnih udruženja i festivala, a od najvažnijih priznanja treba izdvojiti Oscar i Zlatni globus za sporednu mušku ulogu (Chris Cooper), nagradu BAFTA za scenarij te Srebrnog medvjeda u Berlinu. Od čistog gubitnika ‘Adaptacija’ se prometnula u uglednog laureata koji naposljetku možda i pokrije – za hollywoodske standarde – skromne troškove produkcije (19 milijuna dolara): osobitog profita neće biti, kao ni u slučaju filma ‘Biti John Malkovich’, no svojedobno ni legendarni ‘Građanin Kane’ nije baš napunio blagajne svoje produkcijske kompanije RKO.

U 'Adaptaciji' će ponajviše uživati upućeni filmofili, ali ne i obična publika!Ponajprije zahvaljujući modernističkom Kaufmanovom scenariju, ‘Adaptacija’ je legitimni izdanak tima koji je napravio film ‘Biti John Malkovich’, samo još radikalniji glede odnosa fikcije i zbilje. Kaufman je, za vašu obavijest, još 1999. angažiran da napiše scenarij po članku Susan Orlean ‘Kradljivac orhideja’, objavljenom u ‘New Yorkeru’, u kojem je ugledna novinarka otkrivala svijet švercera rijetkim biljkama na Floridi. Scenarij nije bog-zna-kako napredovao ni kad je godinu kasnije Orleanica svoj članak proširila u knjigu, međutim, spasonosnom se pokazala ideja da se spisateljsko zakrečenje predstavi kao glavna tema, a potraga za orhidejama kao sporedna. Kaufman je u središte zbivanja postavio sebe, nesigurnog scenarista koji ne zna kako bi adaptirao Orleaničinu knjigu, izmislivši pritom kao kontrapunkt svog brata blizanca Donalda, gotovana koji nema pojma o pisanju filmskih scenarija, ali je komunikativan i spretan te nakon prikladnog kursa kod poznatog ‘doktora za scenarije’ uspije prodati svoj prvi tekst za milijunsku svotu. Ulomci iz ‘Kradljivca orhideja’ – u kojima Orleanica prijateljuje sa švercerom rijetkih biljaka Johnom Larocheom – utkani su u tu odiseju koja otkriva naličje Hollywooda: težnju za originalnošću nitko ne cijeni, dok su klišeji i reciklaže jedini put do uspjeha. Da je priča ostala samo na tome, ‘Adaptacija’ (naslov ima dvostruko značenje: ne radi se samo o adaptaciji knjige, nego i o adaptaciji na hollywoodska pravila igre) bila bi tek jedan u nizu ostvarenja koja se poigravaju odnosom izmišljenog i stvarnog, međutim, Kaufmanova je nadogradnja u završnoj trećini scenarija bez presedana. On je, naime, stvarnim likovima odjednom dao izmišljeni život. U nekoliko navrata zlosretni scenarist ‘Kradljivca orhideja’ zdvaja, jer mu svi prigovaraju da u njegovom tekstu nema ni ubojstava, ni droge, ni seksa, ni nasilja. Stoga su svi ti sastojci natrpani u finale ‘Adaptacije’, ali sa stvarnim likovima kao protagonistima (Orleanica priznaje da je bila šokirana kad je pročitala rasplet scenarija, u kojem je prokazana kao ‘stara, očajna, bijedna narkomanka’, ali je shvatila Kaufmanov koncept i uz dodatan honorar dala dozvolu na korištenje svog imena).

Kaufmanov scenarij funkcionira na nekoliko razina. U njemu glumci igraju kako stvarne tako i izmišljene osobe, koje funkcioniraju u svijetu koji se ponekad doima stvarnim a ponekad izmišljenim. Stvarne osobe, pritom, nisu uvijek prikazane u povoljnom svjetlu (poput pravog ‘doktora za scenarije’ Roberta McKeeja, kojeg glumi Brian Cox), što je rijetko kad slučaj u hollywoodskim filmovima (već i jedna sudska tužba bila bi dovoljna da takvo ostvarenje nikad ne dočeka premijeru), međutim, očito je činjenica što je Kaufman samog sebe predstavio kao trapavog šmokljana bila dostatan argument drugima da se ne živciraju zbog ocrnjivanja. Također, nekoliko hollywoodskih profesionalaca u filmu igraju stvarne osobe (redatelji Curtis Hanson i David O. Russell pojavljuju se na večeri na kojoj Orleanica prepričava svoje dogodovštine s Floride), a John Cusak, John Malkovich i Catherine Keener dočaravaju prizore sa snimanja filma ‘Biti John Malkovich’, koji se upravo dovršava dok Kaufman počinje pripremati ‘Kradljivca orhideja’. Da se sve zafrkne još više, kao legitimni scenaristi su potpisani Charlie i Donald Kaufman, a nekolicina uglednih nagrada adresirana je upravo na njih dvojicu, usprkos tome što Donald uopće ne postoji.

Spike Jonze je, čini se, jedini redatelj koji je u stanju suvislo uprizoriti Kaufmanove scenarije, jer shvaća da bizarni predlošci zahtijevaju vrlo prizemljenu realizaciju: u protivnom bi se priča tako razletjela da je nitko ne bi mogao pohvatati (na primjer, Michel Gondry upropastio je Kaufmanovu ‘Ljudsku prirodu’ nemogućim stilizacijama, a George Clooney ‘Ispovjesti opasnog uma’ očajnom glumačkom podjelom i neshvaćanjem autorove ironije). Stoga su spisateljske nevolje Charlieja Kaufmana predstavljene s blagim satiričnim odmakom, njegov brat Donald nije karikiran u moralnog kripla nego je simpatični zgubidan, insertiranje scena u kojima Orleanica traži Larochea provedeno je pedantno i s natpisima koji upozoravaju da je u pitanju promjena lokacije i vremenskog razdoblja, a žalci prema Hollywoodu – kolikogod zajedljivi – ne sunovraćuju film u burlesku.

Kako to sve funkcionira kao cjelina? Kako bi prigovorio spomenuti ‘doktor za scenarije’ McKee, prve dvije trećine su zgodna modernistička igrarija, ali kad se jednom shvate njezine zakonitosti – pomalo monotona, sve dok uzbudljiva završnica ne podigne cjelinu na novu razinu. Postoji još jedan problem. Da biste razumjeli ‘Adaptaciju’, morate biti upućen gledatelj, znati koji su stvarni, a koji izmišljeni likovi, posjedovati predznanje koje se ne traži baš često pri ulasku u kino. To je i razlog zašto je u Americi film mogao računati samo na uski krug gledatelja, te zašto je dvorana A1 u zagrebačkoj Importanne galeriji na večernjoj projekciji prvog dana prikazivanja zjapila prazna. Ipak, upućenijim filmofilima ‘Adaptacija’ će biti poput praznika, jer takva ostvarenja ne nastaju samo tako u Hollywoodu. Kad bih izdvojio što mi se u filmu najviše dopada – uz fascinantan obrat koji naposljetku poprime likovi Orleanice i Larochea – to je svakako način na koji je Kaufman prikazao svoju poziciju u svijetu filmskog biznisa. Na snimanju filma ‘Biti John Malkovich’ on je poput statista koji pazi da nekome ne zasmeta, a najviše pozeleni od zavisti kad mu fiktivni brat Donald spomene da je kući u goste doveo Catherine Keener. Još da je rekao Juliju Roberts ili Cameron Diaz, njegova bi se potresenost dala shvatiti, međutim, Keenerica je zvijezda jedino u američkim nezavisnim filmovima. Ipak, i to je očito razina koja je Charlieju Kaufmanu nedostupna.

Status scenarista
Charlie Kaufman duhovito je oslikao svoju poziciju u svijetu filmskog biznisa: na snimanjima on je poput statista, a zvijezdu nezavisnih filmova Catherine Keener doživljava kao Juliju Roberts

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika