I osobe u vegetativnom stanju su svjesne okolineAmerički znanstvenici utvrdili su da osobe u vegetativnom stanju imaju svijest te da se ona može utvrditi pomoću uređaja kojima se prate promjene u moždanim aktivnostima.

Znanstvenici su već ranije pokazali da je moguće uspostaviti vezu s osobama u vegetativnom stanju te uočiti neki oblik svijesti koristeći skupu funkcionalnu magnetsku rezonanciju, a nakon toga upotrijebili su jeftinije prenosive uređaje elektroencefalografe (EEG) kako bi bolje shvatili u kojoj su mjeri osobe koje vegetiraju zapravo svjesne svoje okoline.

Istraživači su govorili osobama u vegetativnom stanju da zamisle kako stežu šaku desne ruke ili miču nožnim prstima i potom bilježili moždanu aktivnost preko elektroda postavljenih na glavu i očitavali je EEG-om. "Bilo je moguće utvrditi da su ti pacijenti svjesni", kazao je voditelj istraživanja profesor Adrian Owen s Centra za mozak Sveučilišta Western Ontario, unatoč tomu što su bili dijagnosticirani kao potpuno nesvjesni primjenom standardnih metoda kliničke procjene.

Pacijenti koji su u trajnom vegetativnom stanju imaju razdoblja budnosti, no ne reagiraju na podražaje te ih se smatra nesvjesnima, kaže on.

Nalaze su usporedili s nalazima mozga 12 zdravih dobrovoljaca i utvrdili su da su tri od 16 osoba u vegetativnom stanju na komande pouzdano odgovarale aktiviranjem istih dijelova mozga kao kod zdravih pojedinaca. "Jedan od trojice pacijenata bio je u vegetativnom stanju gotovo dvije godine, a ipak je bio sposoban razumjeti što smo pokušavali učiniti i pokazao je da je svjestan", kazao je Owen.

On ističe da otkriće pokazuje da je moguće jeftinijim metodama stalno procjenjivati stanje svjesnosti osoba koje vegetiraju, a ne samo skupim uređajima koji nisu dostupni osobama koje su trajno smještene u ustanove, a ne u bolnice.

U budućnosti bi se mogli razviti i uređaji koji bi pomogli komunikaciji osoba u vegetativnom stanju s vanjskim svijetom što bi omogućilo liječnicima i informacije poput onih trpe li te osobe bol.

Rezultati istraživanja objavljeni su u britanskom časopisu Lancetu.