Ante Marković STAR i loš hrvatski običaj predstavlja pravilo “o pokojniku sve najbolje”. To pravilo nije moglo zaobići ni Antu Markovića, zadnjeg jugo-premijera koji je umro u nedjelju navečer i kome se sada, posmrtno, objavljuju laude. Pitanje je, međutim, je li Ante Marković stvarno bio tako kvalitetan premijer i političar kao što to još i danas mnogi misle? Odgovor nikako ne može biti jednoznačan, ali u najkraćemu glasi - nije. Marković se, istina, u pozitivnom smislu razlikovao od dotadašnje partijske vrhuške, čiji je bio pravovjer- Odlazak čovjeka koji nije spasio Jugoslaviju ni član, i predstavljao je neku vrstu socijalističkog tehnokrata. Bio je malo manje podložan dogmatizmu od kruga kojem je pripadao, ali sve to bilo je daleko od sadašnjih priča o uspješnom premijeru čije su ideje uništili nekakvi zli nacionalistički pokreti.

To nije istina. Marković je postao predsjednik savezne vlade u trenucima kada se Jugoslavija nalazila u terminalnoj fazi i kratkotrajno poboljšanje ekonomske situacije nije bilo posljedica njegova ekonomskog genija, nego pokušaja međunarodne zajednice da očuva tadašnju federaciju. Kada je u inozemstvu prevladao stav da Jugoslaviju nije moguće sačuvati, u par mjeseci raspali su se i ta država i njena vlada. A Ante Marković bio je jedan od posljednjih koji su vjerovali da je JNA kohezivni faktor u državi. S povijesnog stajališta, Ante Marković bio je solidan menadžer u jednopartijskom sustavu, ali kao političar, on jednostavno nije shvaćao povijesne procese koji su doveli do kraha socijalizma.