Foto: Tomislav SmoljanovićVeć duže od godinu dana znalo se kako će završiti ovogodišnji parlamentarni izbori. Sada je to i definitivno potvrđeno i predstoji rasplet: Zoran Milanović i Kukuriku koalicija uvjerljivo su pobijedili i u idućih sedam dana trebali bi završiti pregovore o formiranju nove hrvatske vlade. Prema svemu sudeći, Hrvatska će između Božića i Nove godine dobiti novu vladu lijevog centra s Milanovićem kao premijerom.

Rasplet koji se dogodio u nedjelju, 4. prosinca, očekivan je i nikoga ne treba iznenaditi. Riječ je o dvosmjernu procesu jer onoliko koliko je Kukuriku koalicija zaslužna za pobjedu, barem jednake zasluge za smjenu vlasti pripadaju i HDZ-u koji se jednostavno urušio u spoju vlastita kriminala i nesposobnosti zaustavljanja recesije. Dakle, sada kada je definitivno legitimirana nova izvršna vlast, postavlja se pitanje što su stanovnici Hrvatske dobili 4. prosinca? Odgovor ne može biti jednoznačan, međutim, za početak, iduće četiri godine Hrvatsku će voditi ekipa uz koju se (dosad) nisu povezivali korupcijski skandali i optužbe da su umiješani u kriminal.

U razvijenim demokratskim državama to ne bi bilo dovoljno za uvjerljivu izbornu pobjedu, ali Hrvatska je - i država i društvo - tako ruinirana da je javnost jednostavno ultimativno odlučila podržati one koji su bili najozbiljnija alternativa dojučerašnjoj vlasti. Zoran Milanović i njegova ekipa preuzimaju zemlju bez ozbiljne ekonomije i opterećenu golemim socijalnim problemima i visokom stopom nezaposlenosti. Sljedeća će godina najvjerojatnije biti teža od ove, što zbog recesije u svijetu, a što stoga što ni jedna vlada u sadašnjim okolnostima ne bi mogla brzo promijeniti situaciju nabolje. Problema ima toliko i tako su teški da će za početak njihova ozbiljnijeg uklanjanja trebati najmanje godinu dana.
Pitanje je može li Milanovićeva vlada očekivati dugotrajnije razumijevanje ovdašnje javnosti. Istina je da je Kukuriku koalicija na ovim izborima uvjerljivo porazila HDZ, ali također je istina da Milanovićeva ekipa nema ni približno plebiscitarnu podršku javnosti, s kakvom je, primjerice, 3. siječnja 2000. na vlast došao Ivica Račan. Hrvatska je zemlja skeptičnih ljudi koji ne vjeruju političarima i ove su nedjelje izabrali ekipu koju doživljavaju manje slabom, ali ne i vizionarskom. Potvrđuje to i odaziv na biralištima koji je najmanji u ovom mileniju. To znači da će Zoran Milanović zaista biti na kušnji i morat će pokazati koliko vrijedi. Ne treba ga žaliti jer novi mandatar hrvatske vlade vrlo je ambiciozan, a politika je njegova strast. "Dobio je što je tražio", reklo bi se, a uskoro će se vidjeti jesu li i hrvatski građani dobili što su tražili. Milanović možda ne nudi utjehu, ali barem pruža nadu da situacija može biti bolja.

Osim toga, najmanje dvije okolnosti olakšat će položaj buduće vlade lijevog centra Prvo, Hrvatska 1. srpnja 2013. ulazi u Europsku uniju, a to će, čak i u sadašnjoj krizi svjetske ekonomije, povećati interes investitora i pozitivno utjecati na ovdašnje gospodarstvo. Tome treba dodati i sredstva europskih fondova, koja, uz pravilnu upotrebu, mogu otvoriti nova radna mjesta i pomoći revitalizaciji siromašnijih regija u Hrvatskoj. Sve to ići će u prilog vladi Zorana Milanovića.
Drugo, tijekom idućih šest mjeseci, a možda i godinu dana, Kukuriku koalicija neće imati ozbiljnu opoziciju. Ponajprije stoga što je na ovim izborima Hrvatska demokratska zajednica doživjela očekivano slab rezultat. HDZ snosi najveću krivnju za korupcijsku hobotnicu koja je zahvatila Hrvatsku. Najgore od svega, upravo je HDZ izvor korupcije, uostalom, u pritvoru je bivši premijer Ivo Sanader, a procesuirani su i nekadašnji ministri Damir Polančec, Branko Vukelić, Berislav Rončević kao i niz direktora javnih tvrtki. Iako je Jadranka Kosor pokrenula antikorupcijske akcije (što joj je u početku uvelike podiglo popularnost), HDZ ni slučajno nije dubinski očišćen od grijeha iz svoje prošlosti. Sve dok će u vrhu te stranke biti Vladimir Šeks ili Božidar Kalmeta, protiv kojih postoji niz vrlo ozbiljnih optužbi, HDZ se neće osloboditi vlastita koruptivna naslijeđa. Podjednako zanimljiv bit će i razvoj situacije unutar donedavno vladajuće stranke, ponajviše oko pitanja hoće li Jadranka Kosor ostati predsjednicom HDZ-a. Unatoč završetku pregovora s Europskom unijom i procesuiranju svojih bliskih političkih suradnika, Jadranka Kosor nije pokazala premijerske kapacitete i otvoreno je pitanje hoće li za pola godine biti predvodnica opozicije. U ovom je trenutku to, ipak, prilično nebitno.

HDZ je izgubio i očekuje ga unutarnja disolucija. Sve dok ne riješi vlastite probleme, neće biti objektivna politička alternativa, premda nisu realna predviđanja koja najavljuju raspad Hrvatske demokratske zajednice. Središnje je pitanje - postoji li u Kukuriku koaliciji vizija i sposobnost mijenjanja Hrvatske. Kada biste ovo pitanje postavili Zoranu Milanoviću, Radimiru Čačiću ili Vesni Pusić, uslijedio bi eksplicitno pozitivan odgovor. No jedno su namjere, a drugo rezultati, posebno kada iza svega stoje političari, čak i oni koji nisu odgovorni za sadašnju situaciju.
Zato novoj vladi i Zoranu Milanoviću treba pružiti inicijalnu podršku, ali sve to cum grano salis.