Objavljeno u Nacionalu br. 838, 2011-12-05

Autor: Ilko Čulić

Biografija Springsteena

The Boss nije kralj rock 'n' rolla

Knjiga od 600 stranica je idealna za vjernu sljedbu Brucea Springsteena, ali autor Dave Marsh je pretjerao u hvalospjevima, a dvojbene su mu procjene nekih drugih rock velikana

Knjigu 'Dva srca' Davea Marsha o američkom glazbeniku objavio je MenartKnjigu 'Dva srca' Davea Marsha o američkom glazbeniku objavio je MenartGlasine o zagrebačkom koncertu Brucea Springsteena utihnule su s objavom itinerara njegove europske turneje u ljeto 2012. Hrvatski fanovi ipak će morati putovati do Trsta, Milana, Beča ili Praga, a najvjerniji među njima vjerojatno će ugrabiti i više od jedne prilike za hodočašće. Springsteenova sljedba odavno je prerasla u svojevrsnu rock 'n' roll religiju koja ne poznaje granice vjerskog zanosa. Bez tog faktora Menartov prijevod knjige Davea Marsha “Dva srca” bio bi previše riskantan izdavački potez. Velika biografija kojom su obuhvaćene dvije starije Marshove knjige o Springsteenu “Rođen za bijeg” i “Dani slave” s pogovorom Hrvoja Horvata koji funkcionalno zatvara posljednjih desetak godina njegove karijere, narasla je na 600 strana, što je previše za svakog dokonog čitatelja. No prave fanove to neće nimalo obeshrabriti. U njihovu krugu Marsh je prihvaćen kao najpouzdaniji Springsteenov kroničar pa “Dva srca” predstavlja ultimativni izbor za prvu takvu knjigu na hrvatskom jeziku.


Dave Marsh je doajen američke rock kritike afirmiran u 1970-ima na stranicama magazina Creem i Rolling Stone, a njegova fascinacija Springsteenom traje od 1973. kad je odgledao njegov nastup u legendarnom njujorškom klubu Max's Kansas City. Godinu kasnije upoznao ih je Jon Landau koji je u to doba sročio bezbroj puta citiranu laudu “vidio sam budućnost rock'n'rolla i ime joj je Bruce Springsteen”.

NAKON TOGA je Landau postao Bruceov producent, dok je Marsh ušao u familiju kao suprug jedne od njegovih menadžerica Barbare Carr. U knjizi “Rođen za bijeg” objavljenoj 1979. progovorio je “glasom uvjerenog fanatika” i ubrzo dospio na američku top listu publicističkih bestselera. Na ruku mu je išao nagli porast Springsteenove popularnosti poslije albuma “Born To Run”, ali iz prijevoda se vrlo jasno vidi da je ključ uspjeha bila strast s kojom je pratio svaki korak za njega najvažnijeg čuvara američke rock 'n' roll tradicije. Dok su drugi lamentirali o još jednom “novom Dylanu”, Marsh je otkrivao nasljednika kralja Elvisa. Precizno je opisao njegov socijalni i kulturni background u provincijskom gradiću Freeholdu, gdje je bazični rock 'n' roll bio i ostao najuzbudljivija zabava za klince radničke klase, podjednako odsječene od njujorških avangardnih umjetničkih eksperimenata i kalifornijskih psihodeličnih vibracija. Silno oduševljenje Bruceovom glazbom otprije profiliranom pobožno slušanje radijskih rock i soul hitova nije izbrisalo Marshove kritičke osvrte slabo producirane rane albume “Greetings From Asbury Park, N. J.“ i “The Wild, The Innocent and E-Street Shuffle”, ali ipak ga je nekoliko mjesta odvuklo u neumjereno pretjerivanje. Početkom 70-ih Springsteen je imao Steel Mill s kojim je napravio samo probne snimke. MARSH IH je ovako doživio: “Daleko je to onoga što je Bruce poslije svirao, ali spada među najbolji heavy metal koji se ikad svirao.”

U bezbrojnim hvalospjevima za Springsteena dvojbene su i usputne procjene vrijednosti nekih drugih rock velikana, osim Jima Morrisona koji, sudeći prema ovoj knjizi, nije ni postojao. “John Fogerty izgubio je ugled na vlastitom terenu pa je onda tratio svoj prirodni dar u uzaludnim pokušajima da grupu Credence Clearwater Revival prilagodi umjetnoj estetici albumskog rocka.” Međutim, Fogerty nikad nije izgubio ugled nenadmašnog rock 'n' roll hitmakera, što, uostalom, potvrđuje i cijeli niz Springsteenovih koncertnih verzija njegovih pjesama od “Who'll Stop The Rain” do “Rockin' All Over the World”. Najčudnija konstatacija u “Rođen za bijeg” odnosi se na punk ikone: “Uz iznimku Johnnyja Rottena iz Pistolsa, punk nije proizveo ni jednu figuru koja je imala bar i djelić Bruceove karizme.” Demantirao ga je opet sam Springsteen kad je mnogo godina kasnije zasvirao “London Calling” kao hommage Joeu Strummeru. Na početku druge knjige “Dani slave” Marsh je napravio i jednu zbilja neobjašnjivu faktografsku pogrešku. Opisujući kako se Springsteen na koncertu 1981. oprostio od preminulog kralja reggaea posvetivši mu Guthriejevu pjesmu “This Land Is Your Land”, prisjetio se da je “Springsteen nastupio prije Marleyja i Wailersa kad su 1973. prvi put održali koncert u klubu Max's Kansas City”. Zapravo su The Wailers tada bili predgrupa za Springsteena koji je u New Yorku već imao solidan kultni status, dok je Marley doputovao na američku premijeru kao potpuno nepoznata faca. Zbog takvih gafova dolazi u pitanje i citat iz Seattle Timesa ponosno istaknut na ovitku “Dva srca”: “Malo je knjiga koje ovako dobro opisuju srž rock'n'rolla.”

Naime, Marsh je filigranski precizno objasnio Springsteenovu izdvojenu poziciju u američkom entertainmentu i detaljno analizirao nezaobilazne popratne fenomene poput anomalije da je na nekim koncertima s E-Street Bandom viđeno “više crnaca na pozornici nego u publici”, ali čak ni nakon opetovanog citiranja nije prihvatio opasku kritičarskog kolege Greila Marcusa: “Danas je rock and roll prevelik za bilo koji centar. Zapravo, toliko je velik da nijedan događaj ne može biti drugo nego periferan.” Zbog toga će knjiga “Dva srca” biti obvezna lektira za svakog ovdašnjeg poklonika lika i djela Brucea Springsteena, ali nijednog skeptika neće uvjeriti da je baš on zaslužio krunu kralja rock 'n' rolla. Prvi i posljednji kralj u tom svijetu umro je 1977., očito bez nasljednika.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika