Ivan StarčevićLATINICA
Ponedjeljak, HRT 1, 20.30
vijenac
Latin pokaže zabranjenu emisiju, a onda je dvoje-troje gostiju u studiju komentira, umjesto da odu na Tuđmanov grob i pitaju ga što mu je bilo da se bavi svim i svačim. Iz dosad emitiranog gradiva o povijesti milijuntog dijela Tuđmanovih alergija vidimo da je godina 1994. bila plodna po zabrani “Latinica”. Ni tekuća žarka 2003. godina nije nam baš jalova. Rodila je brojnim čuđenjima zašto je baš ta i ta “Latinica” zabranjena. Posebno je ljupko kad se zabranama čude zabranjivači, jer ipak su monstrumi nešto zanimljivije pojave od običnih visokoobrazovanih glupana i drugih intelektualaca, tj. onih Latinovih gostiju koji danas ne vide ništa “sporno” i koji bi “pustili” emisiju, jer oni su protiv “svih zabrana”.
Zabranu večeras emitirane “Latinice”o filmu isposlovala je tadašnja ministrica kulture Vesna Vrtilić (talijanski: Girardi) udata Jurkić, najomiljeniji kipar Vidulin©ime. U tadašnju emisiju nije došla, ali se večeras pojavila i s vječnim šarmom svih HDZ-ovih malih primitivnih satrapa iščuđavala se nad zabranom.
Od ljudi današnjih gostovali su Mande Birimiša (i večeras kao “Mani Gotovac”) i fantastična Vedrana Rudan, književnica čiji večerašnji monolog o Radi©erbedžiji kao najboljem hrvatskom glumcu, njegovoj ženi kao najboljoj hrvatskoj režiserki i njegovim kćerkicama kao najboljim hrvatskim glumičicama spada u bisere HRT-a, baš kao i njena večerašnja uporaba jednostavnih riječi, tzv. prostih, u prigodama koje bi kulturnjaci iskitili ničim svojim i zanimlljivim. Vedrana Rudan može sve, pa kad nam se već na obali La Manchea izgubio Branko Nađvinski čekajući Veljka Rogošića koji čeka povoljno vrijeme, ne bi nas iznenadio čak ni novinski naslov “”.

DNEVNIK
Utorak, HRT 1, 19.30
vijenac
Edi©kovrlj u Kukljici na otoku Ugljanu pita vlasnika zašto je njegov magarac pobijedio, u čemu je tajna. “Obećali smo mu dati misto ministra unutrašnjih poslova”, odgovara mladić. (c)to bi bilo da je to rekao u dragom našem socijalizmu? Prvo bi ga istog časa pretukli milicajci, zatim bi organi reda s njim u zatvor pa na sud, na sudu bi dobio koji mjesec ili koju godinu zatvora i zatvoren pristup do stipendije ili boljeg namještenja. A da je to objavljeno na televiziji? E to već prelazi i najluđu maštu, znači: prava radost. Pokušajte sami, da ne kvarimo.

UPITNIK
Srijeda, HRT 1, 18.55
kaktus
Ugovorna djelatnica dvaput krivo čita isto ime. Ona čita kako Englezi pišu (Rajiv), umjesto da lijepo, u kvizu znanja, zna pročitati onako kako se čita: Radživ. Opet se netko nije imao vremena malo uvježbati, a netko je Zasadanitkoiništa, tj. vrlo mlada voditeljica (ugovorna djelatnica) koja bi, da je u srednjim godinama, možda imala u životu prilike čuti kako se zvao sin Indire Gandhi, ali to je optimistička varijanta. Pesimistička i stvarnosti bliža inatchitza (varijanta) je da užasno preopterećeni urednici nisu stigli pripremiti užasno preopterećene mlade voditelje, ali kako nitko i nikada ne će dokučiti zašto se te užasne osobe nemaju vremena baviti užasnim poslom za koji su strašno plaćene, ograničimo se mi lijepo na stvarnost samu. A u stvarnosti voditeljskoj stalno se krivo čita svašta zato jer je to plod kriterija (juvenokracije i negativne selekcije) po kojima je preumorni i prezauzeti vlasnik “Upitnika”, g. Josko Lokasz, birao svoje privremene zamjenike. Očito je da su morali biti mlađi od Lokasza i drugog Lokasza (Marka Rashize) i lošiji od njih obojice. Gorega od sebe uvijek će naći onaj koji je u prilici da diktatorski sam odlučuje o svojem nasljedniku. Srećom televizija nije sveučilišna katedra ni komunistička država, pa da studenti i milijuni podanika trpe idiote. Na televiziji, kao što nas knjige i “Kapelski kresovi”uče, dovoljno je pojaviti se nekoliko puta i već si faca i već te vole, već si dobar. Stoga i Lokaszovi mladi ugovorni djelatnici imaju potpuno pravo da u svoj privremeni posao ne ulažu ništa osim svoje neprikosnovene ljepote i blistave inteligencije.

DNEVNIK
Srijeda, HRT 1, 19.30
vijenac
Dnevnik daje prostor, i to ne mali, prihvaćanju različitosti i toleranciji. Čini se to u povodu patnji petorice stranih studenata, koje je 29. srpnja napalo dvadesetak huligana, opet usred Zagreba, grada u kojem bi hrvatska mladež prebila i nedovoljno izbijeljenog Michaela Jacksona. Političar Ante Simonić (potpredsjednik vlade), vidimo u čudno doba, u Dnevniku, ne samo da je primio dvojicu pretučenih studenata, nego je, bez nervoznih montažnih rezova, imao čistu priliku mirno reći svima da je neprihvaćanje različitosti problem cijelog društva. Njegova poruka nije mogla doći u bolji čas: na današnji dan, u srijedu, šestog kolovoza, dvojica hrvatskih huligana istukla su dijete (11-godišnjeg Egipćanina), ali to još nije sve. Istog dana nam tolerantnog današnjeg u tramvaju je napadnuta obitelj Pakistanaca, ali ni to još nije sve. Naši potpredsjednici vlade mogli su u prvih šest mjeseci ove godine 22 puta odašiljati poruke mira i tolerancije, jer toliko puta su u prvih šest mjeseci ove godine ljudi drugačije boje kože bili žrtve rasističkih napada. A što je uzrok toj množini novijih kriminalnih ispada? Možda bi uzrok (vruće je pa su mladi hrvatski rasisti, fašisti i nacisti nervozni) jedini mogao znati liječeni piroman Dražen Budiša, naš šampion tolerancije o kojem Beograđanin Goran Paskaljević namjerava snimiti film “Čovek koji je voleo kanadere” (hrvatski: “Ja sam Uglješa”, u prijevodu: “I am Ugly”).
Pustimo nagađanja, jer uvijek uviđavna HRT ove godine nepobitno dvadeset i jedan put dosad nije htjela uznemiravati ne samo g. Antu Simonića nego i kompletnu hrvatsku javnost, ako takve ima. Nikakvu ispriku vlade strancima nismo do večeras čuli, a još manje čusmo da je HRT dvadeset puta u šest mjeseci izvijestila o rasističkim ispadima djece svojih pretplatnika prema djeci stranih tv pretplatnika. Iako i dalje radi po prokušanom polustoljetnom receptu (stvarnost posreduju političari), po kojem ničeg nema nigdje osim na sjednicama, možda se dogodi čudo pa HRT ubuduće, bez obzira na tradiconalno mirotvorstvo HSS-ovca Simonića (krštenog Ante prema Antunu Radiću), ipak da velik prostor svakom našem pa i najmanjem rasističkom podvigu, ali čemu taj glupi optimizam. HRT se četrdeset devet (49) godina smatrala izuzetom od svega pametnoga što bi ljudi na njoj rekli, naročito onda kada bi ih perverzno zvala u goste, pa se nadamo da će takva i ostati.

DUGO TOPLO LJETO
Nedjelja, HRT 2, 17.10
kaktus
Urednice su jedna bivša montažerka i jedna bivša tajnica, spikerica, voditeljica, glumica itd. (Tanja Duboković i Vedrana Međimorec). Toliko o kvaliteti, da se ne bismo kome zamjerili. Uza sve kaktuse ovoga svijeta , nekoliko tisuća vijenaca ide popularizaciji najjačeg Hrvata (Tomislava poznatijeg kao Conan) koji je u Trogiru gurao kamione, podizao automobile, istodobno zubima vukao limuzinu i rukama dva kombija, što je sve skupa naišlo na dobar odaziv novinskih urednika (solidan prostor plus slike) i blagi prezir novinskih izvjestitelja , razočaranih time što nije bilo predstavnika ne čuvenog piva, nego Guinnessove knjige rekorda.
Reportaža Marijane Batinić o Conanu odisala je zdravim udivljenjem prema rijetkom objektu pažnje, nedostaje još samo urednik Dnevnika za kojeg će demonstracija fizičke snage biti vijest za Dnevnik, emisiju koja toliko pršti od intelektualnosti da je u nju teško utisnuti bilo što drugo.

TOKIO: PRIDE TURNIR
Nedjelja, HRT 3, 20.19
vijenac
Igor Vovčančin ima 98 kg, a preokrenete li taj broj, dobit ćete broj sekunde (za živčane: 89) u kojoj je Mirko Filipović (102 kg), udarcem rista lijeve noge u vrat , srušio ukrajinskog borca, što je reportera (i bivšeg rvača) Nevena Cvijanovića ovaj put oduševilo u pristojnoj mjeri, a ne da se dere neugodno i tobože nekontrolirano kao prošli put, kad je Filipović pobijedio američkog diva Sappa. Što god tko mislio o disciplini kojom se on bavi (ultimate fight), Mirko Filipović je vrhunski sportaš, onaj iz malobrojne sekcije “čudo prirode”, baš kao što je i naš Conan. HRT se Filipoviću odužuje izravnim prijenosom njegove borbe, a Conanu reportažom koja respektira njegovu nadljudsku snagu. Super je da ne zasjeda Hrvatski državni sabor i njegovi snagatori, pa HRT ima vremena za stvari pozitivno izuzetne.

VIJESTI
Ponedjeljak, HRT 1, 16.20
kaktus
Vijest koja će jako zanimati hrvatske plaže glasi da 98,6 posto njih ima čisto more visoke kakvoće. Ispitivanje je provedeno na 833 plaže, prema hrvatskim standardima koji su strožiji od svjetskih, javlja nam urednik i voditelj Saša Kovačić. Ali kako vjerovati ovom mladiću gustih obrva, kad je to onaj isti čovjek koji još prije pet dana, u srijedu, u Meridijanu 16, kao novinar nije znao hrvatski. U njegovu čuvenom verbalnom kontaktu s dubrovačkom prostitutkom (oprostite, šalio sam se, reče on njoj ozbiljno), u spoju novinara i kurve urednicima toliko bliskom da su ga objavili u dvije emisije, naš Kovačić je rekao kako su taj susret predstavnika dviju eminentnih profesija “pritajice pratila dvojica nabildanih mladića” i nekoliko djevojaka. Možda griješimo kad Kovačića koji je u punoj novinarskoj snazi i srlja svuda po Hrvatskoj optužujemo da ne zna hrvatski, jer “pritajice” nije kriva nego nova riječ. Ona za sada ne znači ništa, ali bude li je naš kurvar i novinar još rabio, možda poprimi kakvo značenje, nešto slično prilogu “potajno”i čuvenom “nožu iz potaje” iz naših epskih narodnih pjesama.
U svakom slučaju, lirska vijest o čistoći mora koje ih oplakuje izazvala je veliku radost među hrvatskim plažama. A hrvatski kupači voljeli bi čuti, ili vidjeti napisano na ekranu, kojih to desetak hrvatskih plaža ima drugačije more. Nije nam rečeno kakvo, ali pretpostavljamo da je ta čistoća nešto manja nego što je ima Sinišina ogromna većina.