Ivan StarčevićKRIJESNICA
Četvrtak, HRT 1, 17.20
vijenac
Hrvatski izumitelj Vinko Rogina dobio je deset zlatnih medalja na međunarodnim sajmovima za svoju «krijesnicu», tj. za spravicu (prigušnicu za plinsku rasvjetu) koja višestruko štedi struju i štedi ogromne novce. U svom drugom i znatno opširnijem ovogodišnjem pokušaju da nam predstavi svake hvale vrijedno Roginino djelo Hrvatska televizija nije stupala u polemiku sa zagrebačkim gradskim ocima koji se tvrdoglavo opiru pozitivnim iskustvima Bjelovara, Pitomače i Samobora. Možda se te brižne čuvare najveće komunalne kase u državi nije željelo dodatno uzrujavati, možda se čeka da se njihova tvrda srca, otporna na svako mito i korupciju, nekim čudom sama od sebe smekšaju i Zagrebu uštede koji milijun kuna troškova za javnu rasvjetu. Zato s velikim zanimanjem očekujemo da se HRT i treći put očituje o prigušnici.

BRISANI PROSTOR
Četvrtak, HRT 1, 22.15
četiri kaktusa
Kako još nitko nije napisao knjigu o Račanu, HRT je baš u ovo predizborno vrijeme morala obznaniti da je HDZ-ov pokojni ministar obrane bio «najveći demokrat». Iako je ova krajnje čudna glorifikacija plod srca i uma uvijek pouzdane Dunje Ujević (autorice knjige o Njemu), obratimo pažnju na argumentaciju. Ona je Njemu koji je ministar obrane Gojko Šušak, početkom 90-ih prošlog stoljeća, rekla da mnogi tv novinari ne mogu raditi, a on je na to rekao neka oni rade, ali ta se poruka na putu do HRT-a izgubila.
Dobro ste pročitali: ministar obrane odlučivao je o sudbini novinara i ta se bolesna karakteristika jednog zločinačkog vremena i zločinačkih gospodara danas glorificira kao nepobitan dokaz ne zna se čega, možda mitomanstva Silvije Luks koja je intervjuirala autoricu knjige «Ministar obrane» tek toliko da joj ublaži jade. U priču je, ni kriv ni dužan, ulijepljen Zvonko Letica koji je imao nesreću da također napiše i objavi knjigu. Njegova nije o političarima, nego je prvi naš udžbenik tv novinarstva, ali ništa zato, stanovita Silvija Luks posjela je za isti stol u kafiću uvaženu Dunju Ujević, koja nema ni dana staža u tv novinarstvu (HDZ ju je 1998. proglasio tv komentatorom, ali od toga nije bilo nikakve fajde) i Zvonka Leticu koji je u profesiji čitav svoj život. Htjelo nam se reći da su g. Letica i gđa Ujević kolege, to je bar jasno, kao što je jasno i što je u glavi onih koji nam to tvrde. Nešto sigurno jest, ali znanost o tome još nije rekla posljednju riječ.

MERIDIJAN 16
Petak, HRT 1, 23.45
vijenac
Novinarka Dijana Čović nešto je pričala, ali sve do njene zadnje rečenice nismo je bili u stanju pratiti, jer je video materijal bio vrlo zanimljiv. Vidjeli smo ogromne predizborne plakate stranačkih prvaka na kojima je narodna ruka dodala i poneku svoju poruku. Uz vođu HDZ-a pisalo je «gej is O.K.», crtani su mu hitlerovski brkovi i dopisivano «Heil», HNS-ovo «gradimo budućnost zajedno» pretvoreno je, malim križanjem budućnosti i slova «g», u «kradimo zajedno», a na plakatu SDP-a interveniralo se krajnje simpatičnom generalizacijom koja glasi «političari odjebite». Uz HSS-ov slogan «volim svoju zemlju» dodavalo se «bez seksizma» i «bez homofobije», što je djelo ruku upućenih u svojedobne agresivne nebuloze Ljubice Lalić o njoj tako dragoj i bliskoj temi.
Nisu loši ni grafiti «(samo zajedno) volimo pljačkati» i «(volimo Hrvatsku) pljačkati», ali njih smo čuli od dragocjene Arijane Čuline, u njenom duhovitom tjednom pregledu događaja u subotnjem «Glamour Cafeu». No ne misle svi tako. Voditeljica «Meridijana 16» nije bila zadovoljna tim neodgovornim dopisivanjima, a gđa Čović ih nazvala dodatnim ponižavanjem nas birača koji smo, plaćajući porez, te plakate već platili. Čest gost u tv studiju (prof. Nenad Zakošek) spasio je obraz naciji tvrdnjom kako je tu riječ o proizvodima narodne duhovitosti ili takvog nečega, što je voditeljica Gačić, navikla na razne nevolje, junački podnijela.

24 SATA
Nedjelja, NovaTv, 19.00
četiri kaktusa
Branko Vukšić večeras je kao strog i pravedan razrednik ocjenjivao ponašanje političara u predizbornoj kampanji i mnogi su tu dobili jedan iz vladanja, a mnogi će strepiti, jer je kultni Ćaletin komentator (Ćaleta je tv šef) najavio da će ocjenjivati i sutra. Za danas je stigao samo Sanadera, Račana i Tomčića, a za sutra je najavio Pusićku i štotigajaznam još koga. Na stranu to što je Tomčić dobio plus pet, a Sanader i Račan minus jedan, ipak imponira da se jedna spodobica koja se grčevito bori s osnovama tv zanata upušta u krajnje bedasto i proizvoljno ocjenjivanje političkih sposobnosti stranačkih prvaka od kojih je svaki u svojem poslu ono što siroti Vule nikad nije bio ni u jednom od svojih brojnih bivših i nikad ne će biti ni u jednom od svojih budućih zanimanja. U svakom slučaju, hvala hrabrom Vuletu što nam je vratio osjećaj poštovanja prema našim stranačkim prvacima. Da se ovakav jedan kronični novinarski diletant nije usudio dijeliti packe Sanaderu, Račanu, Tomčiću, Čačiću, Pusićki i ostalim macanima, svi bi oni i dalje nezasluženo nisko kotirali. Ivo Sanader koji drži press konferenciju samo za Stankeca, Jajana i Bracu, Ivo Sanader koji tom prigodom najozbiljnije, misleći da je tako uvjerljiviji, ponavlja «govorim ovo u kameru», nije više političar spreman na sve samo da bi u predizborno vrijeme bio na bilo kojoj televiziji. Sanader radi svoj posao, a onaj tko je spreman na sve zove se malo drukčije (vidi prve dvije riječi u prvom redu).

HRVATSKA – SLOVENIJA
Nedjelja, HRT 2, 17.20
Kaktus
Kao pijanac koji s lozovače prelazi na travu, tako i čičica Božo Sušec, pošto je stoljećima navijao za Jugoslaviju, sada žestoko druka za Hrvatsku, jer alkohol je alkohol, droga je droga, a Božo Sušec je Božo Sušec. Njegovi dobro poznati ulizički pozdravi, želje i čestitke domaćoj momčadi čuli su se i danas kao prva stvar, još dok utakmica nije ni počela. Posebno je bilo simpatično i sportski ono tradicionalno pogađanje rezultata «koji bi nam najviše odgovarao» i naravno da se i tu ugađalo lijenom i nesportskom duhu naših nogometnih funkcionara. Kao i oni u novinama, pa potom i njihovi nogometaši u novinama, tako je i Božo na televiziji krijepio naciju kalkulacijama o tome da je najvažnije ne primiti gol, a u uzvratnoj utakmici u Ljubljani lako ćemo, jer Slovence je najlakše pobijediti kad igraju u Ljubljani. Koga briga što ova originalna teorija malo proturječi onoj dobro poznatoj tvrdnji o mističnim «prednostima domaćeg terena», jedna nelogičnost više ili manje u bogatoj Sušecovoj sportskoj djelatnosti, stvarno je svejedno.

PREZIMITI U RIJU
Nedjelja, HRT 1, 22.15
četiri kaktusa
Potpis na odjavnoj špici ove dvodijelne serije («scenarij i režija Davor Žmegač») svakog će istinoljubivog gledatelja natjerati da pomisli kako ništa od toga ne postoji, ni scenarij, ni režija, a poglavito ne «Davor Žmegač», jer koji bi se to knez Miškin još i potpisao pod nešto tako sramotno neuvjerljivo kao što je remek djelo misteriozno nazvano «Prezimiti u Riju».
Ima u Hrvatskoj ljudi koji tvrde da «Davor Žmegač» postoji i njihov je krunski argument teško srušiti. Kažu da dotični nešto predaje na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Notorna je stvar da nema filmskog režisera, ma kako glup i netalentiran bio, koji tamo nečemu ne podučava studente, dapače: pravilo je da samo takvi mogu tamo biti predavači, da samo takvi odlučuju na prijemnim i svim ostalim ispitima. Kad pogledamo kakvi su nam filmski režiseri, moramo zaključiti da su u pravu oni koji tvrde da «Davor Žmegač» postoji, jer samo on i takvi mogu odgojiti sebi ravne nasljednike. Film Žmegačova kolege Ogreste reklamiran je porukom «hrvatski film, a vi samo gledajte američka sranja». Za divno čudo, ovu reklamu za taj prekrasan hrvatski film «Tu» čuo sam prije desetak dana samo jednom, stvarno šteta.
Tvrdnja o «američkim sr…» dno je razvojne linije koja je počela od režisera koji su tvrdili da hrvatska publika ne voli hrvatski film. Iza njih su tu suludu objedu prihvatili glumci i glumice i taman kad smo pomislili da se niže ne može pasti, iz žalopojki o neuzvraćenoj ljubavi krenulo se u otvorenu agresiju protiv mrskog američkog neprijatelja koji proizvodi filmove koje je moguće razumjeti. Žmegačevo ostvarenje «Prezimiti u Riju» nije moguće shvatiti, ali ga se, kao svaki zločin, može pokušati opravdati teškim društvenim okolnostima koje su se sručile na počinitelja, ma kako da se on zvao (Žmegač, Ogresta, Šmit, Nola, Hribar itd. itsl.). Na njega i njegove jednako nespremne starije kolege, stasale u komunizmu, obrušili su se milijuni iz državnog proračuna i zatekli ih nespremne. Moli se poštovani publikum za bar malo razumijevanja.