U nedjelju 8. siječnja 2012. završit će niz koncerata posvećenih integralnom opusu za orgulje Johanna Sebastiana Bacha koji se posljednjih godina zbivao u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Na samome kraju ciklusa valjalo bi napomenuti kako je temeljna intencija cijelog projekta bila oživiti pomalo umrtvljenu koncertnu aktivnost hrvatske orguljaške scene, kao i potaknuti što veći broj potencijalne publike (koja je na koncertima orguljske glazbe još uvijek relativno rijetka) na suočavanje s golemim Bachovim, ali i orguljskim opusom uopće. Valjalo bi također podvući crtu i istaknuti neke brojke koje, za razliku od numeroloških interpretacija, mnogo direktnije govore o utjecaju Bachove glazbe, a ponešto i o ovom ciklusu, zasad jedinstvenom u Hrvatskoj.

Iako su uvodne pripreme - popisivanje skladbi i njihova podjela u programske cjeline - započele u siječnju 2010. godine, prvi je koncert uslijedio već za tri mjeseca, točnije 10. travnja. Održano je 17 koncerata, svaki s jasno određenom tematskom odrednicom praćenom tekstovima glavnih aktera zahtjevnog projekta Pavla Mašića i Ante Knešaureka. U njima se težište s tehničkih detalja izvedenih skladbi prebacilo na one, publici zanimljivije, iz Bachove biografije i bogate skladateljske aktivnosti. Izvedeno je ukupno 210 skladbi u trajanju duljem od 18 sati, od kojih su 153 temeljene na koralnim napjevima: 45 korala iz zbirke Orgelbüchlein, 6 iz zbirke Schübler, 18 Lajpciških korala, 24 iz zbirke Kirnberger, 4 koralne partite, Kanonske varijacije, Clavierübung III (27 stavaka), 28 korala sačuvanih izvan zbirki; te 57 ¨slobodnih¨ djela: 6 triosonata, 17 preludija i fuga, 5 fantazija i fuga, 4 toccate i fuge, passacaglia i fuga, 5 koncerata, 5 fuga, 5 preludija i fantazija, 10 pojedinačnih skladbi, među kojima Pedalna vježba i Ricercar à 6. Pojedinačnim koncertima u prosjeku je nazočilo cca 400 posjetitelja, što dovodi do ukupnog broja od njih barem 7000 tijekom čtavoga ciklusa. Sate priprema i vježbanja, usred svih redovnih obaveza mladih i iskusnih domaćih orguljaša, nemoguće je izbrojati, no upravo je podrška publike (čija je najupornija jezgra nazočila svim koncertima ciklusa) bila onaj temeljni motiv koji je kontinuirano poticao Knešaureka i Mašića u ustrajanju prema zadanom cilju integralne prezentacije Bachova orguljskog opusa koji spada među najopsežnije i najkompleksnije u čitavom orguljskom repertoaru.

Nedjeljnim koncertom u 20 sati pod nazivom Misterij Božića, Knešaurek će i Mašić zagrebačkoj publici predstaviti izbor skladbi tradicionalno vezanih uz uprizorenje božićnog otajstva. Dvadesetak kratkih koralnih preludija iz zbirke Orgelbüchlein i rukopisa J. Ph. Kirnbergera iz 1760.g. na najbolji će način svjedočiti o intenzitetu izraza ovih koralnih preludija, gotovo obrnuto proporcionalnom njihovoj duljini. Unatoč kratkoći forme i jednostavnosti tehničkih sredstava u ovim je koralnim minijaturama postignut maksimalno koncentriran estetski izraz. Ugođaj božićnog otajstva bit će prisutan i u Pastorelli, BWV 590, a isti će se predznak vezati i uz Preludij i fugu u C-duru, BWV 547, čija oba stavka dijele zajednička obilježja. Pritom će se u gestama preludija moći naslutiti citat božićne Kantate br.65, a u temi fuge prepoznati parafrazu koralnog napjeva Allein Gott in der Höh' sei Ehr'. Po pitanju kompozicijsko-tehničkih postupaka možda najkompleksnije djelo među onima božićne i uopće koralne provenijencije svakako će biti Kanonske varijacije na božićnu pjesmu Von Himmel hoch, da komm ich her, BWV 769, djelo koje je Bach skladao i tiskao kao svojevrsnu ulaznicu u Mizlerovo Društvo za glazbene znanosti, lajpciško društvo intelektualaca, matematičara i glazbenika. Svaku od pet varijacija dosljedno će krasiti striktna tehnika kanona, uvijek uz drugi specifični interval, a sve složenije obrade izvornog napjeva u kumulativnom će slijedu doživjeti vrhunac u svojoj posljednjoj varijaciji. Zaključni taktovi predstavit će vrhunac kanonske discipline u kojoj je Bach majstorski kombinirao sva četiri stiha originalnog napjeva istovremeno (!), te im pridružio i skriveni B-A-C-H motiv u unutarnjim glasovima, čime je zapravo, slično likovnim umjetnicima, potpisao vlastiti uradak.

I ovoga će se puta velikim orguljama Bazilike Srca Isusova izmjenjivati već spomenuti Ante Knešaurek i Pavao Mašić koji su za ovaj ambiciozni projekt ipak najzaslužniji, te nakon svega, vrijedni iskrenih i nedvojbenih pohvala publike, kritike i struke.