Vedrana RudanDobili smo avis! Naši političari su u predorgazmičnom stanju, neki su i svršili. Gledaju nas uskim očima, pokazuju zubno meso. U Dnevniku ministar vanjskih poslova stavlja jezik u uho kolegici ministrici. Što ako su se izborili za avis jer se ministru diže na kolegicu, a ona mu je rekla, stari, dat ću ti ako dobijemo avis. Taj avis… Da li je avis on? Ili je avis ona? Kako bilo, mi odrpanci navlačimo armani. Jučer sam pročitala intervju s unukom druga Špiljka. Mislite da je ovaj skok s avisa na starog Špiljka bez veze? Nije.

KAKO LI SAM BILA NAIVNA Dok sam živjela u onom sistemu, mislila sam da našim političarima lova ništa ne znači. Daj im odijelce, plaćicu, vikendičicu… lead 2 SKUPLJAČI ANTIKVITETA Sva ta stoka sitnog zuba koja je prije NOB-a pasla travu u svojim vukojebinama, nakon rata bacala se u lov na Lujeve Sjećate li se dobrog starca? Bio je predsjednik Sindikata, Partije, Države, skroman drug, junak bezbrojnih viceva, ženica mu se zove Štefica, vladala je Crvenim križem, imaju malu vikendicu… O čemu ja to pričam? Htjela bih vam nešto reći o sebi. Dok sam živjela u onom sistemu, mislila sam da našim političarima lova ništa ne znači. Daj im odijelce, plaćicu, vikendičicu i to bi bilo to. A onda mi na stranicama raskošne revije osvane ta Špiljkova unuka u ludom londonskom stanu punom antikviteta koje su joj darovaile mama i b a k a?! Baka?! Bakica Štefica?! Mala je kao dijete engleski učila u Engleskoj, našla je bogatoga muža koji je u ogromni stan unio i svoje antikvitete… Prijatelji nam govore, šapće Unuka u pastelnom šanelu, ovo možda nije pravo okruženje za dječicu… Prstiće upire u raskošne komode i kristalne lustere od prije Krista. Ali rekla sam prijateljima, i muž i ja smo o d r a s l i u takvom okruženju, neka rastu i naša dječica…

Taj me intervju baš dobro sjebao! Koja sam ja krava bila?! Pedeset godina nisam kužila da je drugarica Štefica bila sakupljačica antikviteta?! Jebote! Svi oni postolari i krojači, sva ta stoka sitnog zuba koja je prije Narodnooslobodilačke borbe pasla travu u svojim vukojebinama, nakon rata bacala se u lov na Lujeve, unučice su slali u Londone?! A ja sam ih smatrala debilima iz prastarog vica?! Debil ide u pomoćnu školu, nikako da nauči koliko su dva i dva. U školu će doći inspekcija, zato učiteljica zove tatu pa mu kaže, vježbajte malo s njim, gospodine. Tata vježba, vježba, koliko je sine dva i dva? Sinu je to nekad šest, nekad deset. Tata popizdi, lupne šakom po stolu pa zaurla, koliko je dva i dva?! Tata, netko kuca, propenta sin. Vic je sranje iz starog vremena, danas se ne smiju zajebavati debili, htjela sam reći, nekad mi se činilo da su naši Špiljaki bili oni koji su govorili, tata, netko kuca. Špiljaki? Ili je množina od Špiljak Špiljaci? Špiljci? Kako bilo, Unučica mi je otvorila glupe oči.

Špiljakovi su dobro znali matematiku, ja, ja sam bila ta kojoj se činilo da netko kuca! Isuse! Pogodilo me to. A starčići su mi se činili dobrima, ono, pola pije, pola Šarcu daje. Jučer čitam, čitam, pa skužim, jebote, u Jugoslaviji je živjelo dvadeset milijuna ž e d n i h šaraca! Žedni? Ne do kraja. Lokali smo spermu njihovu! Danas, ista priča. Ja bi vode ladne, oni meni avis! I novi me majstori kuže. Meni, šarenoj kobili, samo treba mahnuti avisom, odmah ću zaboraviti na lihvarske kredite, skupe zubare, riječku žensku kirurgiju s jednim posranim zahodom, notare gulikože s državnim pečatom, časne sestre koje nekretnine plaćaju u eurima pa upisuju lažni iznos na ugovor da bi prevarile upravu prihoda…

Zaboravit ću da sam u Metrou kupila zahodsku dasku koja se raspala u dva dana, stolnu lampu koja se raspala u jednom danu, mikser koji je, čim sam ga odmotala, izgubio gumenu nožicu pa sad šepa… Zaboravit ću da se po našim novinama bez problema može srati po Sanaderima i Kosorima, Žužulima i Račanima, ali ne i po VIP-u, Ini ili Deutsche Telekomu. To su firme koje plaćaju oglase, gospodari naših gospodara, o njima ili ništa ili sve najbolje. Zato, možda bih trebala spustiti loptu. Ništa mi se ne događa što mi se već dogodilo nije. Stari su mi političari mazali oči dobroćudnim njuškicama i bezobličnim tijelima u skromnim odijelcima. Današnji elegantni muškarčine i rubensasta gospođa mašu mi avisom…

Ma, baš mi ide na kurac to što ne znam je li avis dečkić ili curica! Ipak, bolje mi je nego nekad, iskusna sam pušačica. Pušim, al ne gutam. Među nama, ponekad me zabole usta pa potražim pomoć. Super je Revija za psihološku medicinu i primijenjenu psihologiju Pro Mente Croatica. Ne znam da li u naslovu Pro Mente Croatica ima previše velikih slova, ali, tako se zovu. Moto im je Mens sana in populo sano, zdrav duh u zdravom narodu. U zimskom broju imaju temu, “Suicid, tragedija beznadnosti”. “Svake godine svoj život tragično skonča između 900 i 1100 Hrvata”, tvrde u Reviji. Ako pokojnim Hrvatima pribrojimo tko zna koliko Cigana, Srba, Mađara i Talijana, očito je mnogima pun kurac. Ovo za nehrvate sam ja dodala i znam da se Cigani zovu Romi.

Zamislite, tamo piše, najčešće se samoubijaju ljudi koji “ispravljaju krive Drine”. Ha! Ta sam! Želim vrištati okolo, avis je kurac od ovce, avis je kurac od ovce! Želim urlikati, ne jebu nas deset, jebu nas šezdeset godina! Želim mahati rukama i nogama, ljudiiiii, sve je isti pepić, samo drugo pakovanje! Pepić? Tako čakavci tepaju kurcu. Učite čakavski! Koja sam ja ludara! Zašto želim ravnati Drinu jebenu? A još je Ljuba Tadić u filmu o maršu na tu rijeku rekao, Drino, Drino, pička ti materina! A u Zdravom narodu piše, utopit će se svi koji budu ravnali rijeke. Život je lijep! Lijep! Lijep! ”Što da se radi?” Nisam Srpkinja i ne citiram Lenjina, to je podnaslov iz Pro Mente Croatica. Mente je ludilo, vidite što treba da se radi, “jedan od uspješnih načina da ponovno nađete smisao i svrhu u svojemu životu jest da uspostavite aktivan i svakodnevan odnos s Bogom. Potražite najbliži centar za duhovnu pomoć.” Super! A ako tamo naletim na one časne koje plaćaju nekretnine u eurima i varaju na porezu? Stvarno sam bolesna! Ne kužim kurca tebe! Nekim ljudima u liječenju depre pomaže Bog, drugima Uprava prihoda. Kad to pohranim u memoriju, svaka će mi Drina biti ravna.