Dean ŠošaO filmu “Kajmak i marmelada” puno se pisalo, kao i o redatelju i glavnome glumcu Branku Đuriću. Štoviše, Đuriću je njegov redateljski prvijenac, inače veliki hit u slovenskim kinima, definitivno vratio onaj zvjezdani status koji je uživao na prijelazu iz 80-ih u 90-e, kao jedan od dvojice ključnih članova “Top liste nadrealista”, tako da je njegova faca jedna od viđenijih posljednjih mjeseci, u domaćim novinama, reklamama i TV emisijama.

Priča filma vrti se oko ljubavne veze Bosanca Bože i Slovenke Špele koju glumi Đurićeva supruga Tanja Ribič. Vrijedna Špela izdržava besposličara Božu sve dok joj se njegova inertnost ne popne na živce te ga zaključa u stanu i ostavi. Nakon toga, Božo se malo trgne i pokušava pronaći pošten posao kako bi dokazao Špeli da vrijedi, no ubrzo ga njegov zemljak odvede s druge strane zakona.

Siže “Kajmaka i marmelade” je jednostavan, predvidljiv i krcat konvencijama tako da nisu posve u krivu oni kojima se učinilo da u njemu nema potencijala za više od sat vremena TV filma. Ipak, to u ovome slučaju i nije pretjerano važno. Đurić je kao redatelj pametno podredio sve ostale elemente najboljem što je imao na raspolaganju – Đuriću glumcu. Kada se govori o Đuriću i njegovim “Nadrealistima”, najčešće se zaboravlja da se krajem 80-ih Branko Đurić afirmirao i kao jedan od najtalentiranijih glumaca svoje generacije, briljantnom ulogom oca u nezaboravnoj sevdah-melodrami Ademira Kenovića “Ovo malo duše” i podjednako dojmljivom epizodom negativca u isto tako Kenovićevu “Kuduzu”. Kao i u “Ničijoj zemlji”, Đurić se nametnuo kao autentični filmski glumac udaljen od teatralnog izričaja koliko i ogromna većina njegovih domaćih kolega od filmskoga. U “Kajmaku i marmeladi” potvrđuje se kao vrstan komičar s jakim smislom za poigravanje jezičnim subverzijama i, što je posebno važno, sjajnim osjećajem za geg. Osim toga, Đurić gaji i nešto što je kod nas izumrlo s Golikovom smrću (nadam se da će me novi Sviličićev film razuvjeriti): ljubav i razumijevanje za svoje likove. On shvaća da na njih ne smije gledati ni s visoka niti s niska i u toj neposrednosti leži glavni razlog zbog čega je njegov film publika prepoznala i prihvatila. Još jedna stvar u Đurićevu redateljskom prvijencu imponira: iako se njegov film bavi općim mjestima, poput kulturalnih razlika bivših “Jugovića”, “Kajmak i marmelada” svojom poetikom više gravitira prema češkim negoli balkanskim komedijama.

Sve u svemu “Kajmak i marmelada” je jedan vrlo pristojan film koji neće ući u antologije, međutim najavljuje jednu potencijalno vrlo zanimljivu redateljsku karijeru.

DISTRIBUCIJA: DISCOVERY

Kajmak in marmelada, slov. humorna drama, 2003.
R: Branko Đurić
GL: Branko Đurić, Tanja Ribič, Dragan Bjelogrlić, Rene Bitorajac, Vlado Novak
FILM: 3
DVD: 1