Ilko ČulićNick Cave & The Bad Seeds – ‘Abattoir Blues / The Lyre Of Orpheus’ (Mute / Dallas)

Nakon slabašnog lanjskog albuma “Nocturama” i oproštaja od Bad Seeds lidera Blixea Bargelda, vraćenog matičnom bandu Einsturzende Neubauten, gotovo svi osim najvjernijih navijača Nicka Cavea bili su više ili manje skeptični prema njegovu sljedećem studijskom projektu. Nepovjerenje zbog još živog sjećanja na rijetko dosadni svršetak “Nocturame” sa 15-minutnom kompozicijom “Babe I’m On Fire”, dodatno je produbljeno kad je iz Mute Recordsa stigla vijest da se Cave sprema za istodobno objavljivanje dvaju novih albuma.

Australski emigrant koji se već potkraj 80-ih nametnuo kao jedan od vodećih europskih kantautora, u kasnijim etapama pokušao se sasvim približiti velikim američkim uzorima poput Johnnyja Casha, Toma Waitsa i Leonarda Cohena, a barem jedanput našao se nadomak postavljenog cilja jer je pokojni Cash na nagovor Ricka Rubina snimio njegovu pjesmu “The Mercy Seat”. U tom kontekstu prva najava za “Abattoir Blues” i “The Lyre Of Orpheus” mogla se pročitati kao odgovor na izazov koji mu je uputio Waits s albumima-blizancima iz 2002., no Cave se ipak opredijelio za nešto manje ambiciozan plan. Dakle, ovo jesu dva albuma, ali zapakirana u istu kartonsku kutiju, stilski usklađena i razumno ograničena na ukupno 83 minute glazbe.

Propovjednički ton iz uvodne pjesme “Get Ready For Love” slušatelja može najprije asocirati na gospelom nadahnuti album “No More Shall We Part”, no u nastavku se Cave uglavnom bavi svjetovnim temama i veći dio novog materijala ostavlja u trokutu čije stranice zatvaraju “The Boatman’s Call”, “Let Love In” i još uvijek nedostižni “Tender Prey”. Za razliku od svega što je radio posljednjih godina Cave se u ovom projektu manje oslanjao na vlastite kapacitete, a mnogo više prostora dao je sedmorici Bad Seedsa. Ostavši bez Blixea, koji je obično funkcionirao kao oficir za vezu između Nicka i ostatka grupe, oni su odigrali bitno drugačije uloge. U prvi plan iskočili su sjajni gitarist Mick Harvey, koji je bio stalno uz Cavea još od australskih dana Birthday Partyja, te violinist Warren Ellis, potpisan kao koautor glazbe za sedam pjesama i zaslužan za zanimljive pokuse s elektrificiranim buzukijem. U autorski tim povremeno su se uključivali basist Martin Casey i bubnjar Jim Sclavunos, pa su Bad Seeds nakon dosta godina opet proradili kao kompaktan rock band, ojačan ženskom vokalnom pratnjom iz London Community Gospel Choira. Dobitak je ravnomjerno podijeljen između pjesama “There She Goes, My Beautiful World”, “The Lyre Of Orpheus”, “Breathless” i odjavne baladu “O, Children”, no najjači adut u rukama Cavea i Bad Seedsa trebao bi biti odličan prvi singl “Nature Boy”. Ne samo da već dugo nisu obogatili repertoar tako moćnom pjesmom, nego bi se ona mogla jako svidjeti mlađahnim fanovima Franza Ferdinanda i Coldplaya, koji imaju samo maglovite predodžbe o Caveovim zaslugama iz malo dalje prošlosti. “Abattoir Blues / The Lyre Of Orpheus” bit će u prodaji od ponedjeljka, 20. rujna.

Beenie Man – ‘Back To Basics’ (Virgin / Dallas)

Udruživanje s Janet Jackson na prethodnom albumu “Tropical Storm” nije upalilo, pa je Beenie Man još jedanput oglasio povratak korijenima Jamaican dancehalla. Poslije dobrog starta s hit singlovima “Dude” i “King Of The Dancehall” slijedi predvidljiv nastavak u kojem najviše mjesta zauzimaju Beenijeve verbalne akrobacije, neskrivena želja da već sutra bude bogatiji od Seana Paula i beskrajno ponavljanje triju omiljenih riječi: girls, bed i sex. Ako je ovaj album zbog nečega bitan, to je svjetska premijera nove dancehall heroine Ms Thing, makar se iz gostovanja u “Dude” i “Doctor Mi Rate You” može pretpostaviti da bi se ona brzo snašla i bez ovakve pripomoći.

Nina Sky – ‘Nina Sky’ (Universal / Aquarius)

Putovanje Nina Sky od potpune anonimnosti do jednog od najtraženijih singlova proteklog ljeta započelo je kad su newyorške blizanke Nicole i Natalie Albino poslušale savjet hip hop producenta Cipha Soundsa i napravile pjesmu u popularnom jamajkanskom “coolie skank” ritmu. Klupski hit sezone “Move Ya Body” podebljao je MC Jabba, veteran dancehall-reggae undergrounda iz Bobby Kondersova Massive B soundsystema. Na debitantskom albumu Nicole i Natalie najavljuju da su se spremale za nešto veće od uloge one-hit-wondera, no upitno je hoće li njihov tinejdžerski entuzijazam preživjeti bliski susret s halapljivim R&B mainstreamom.

Razni izvođači – ‘Impressed 2 with Gilles Petterson’ (Universal / Aquarius)

Britanski jazz iz 60-ih i ranih 70-ih definitivno nije roba koju je danas lako prodati, no ako je selekcija povjerena DJ-u Gillesu Petersonu, gotovo je sigurno da rezultati neće izostati. U njegovu drugom izboru dominiraju “hard bop”, “modal jazz”, zvuk big bandova i glas pjevačice Norme Winstone, koja se ovdje pojavljuje s tri različita orkestra. Međutim, Petersonovo najvrednije otkriće je unikatna indo-jazz fuzija goaškoga gitarista Amancija D’Silve prikazana u briljantnoj i, kako to obično biva, dosad neobjavljenoj 11-minutnoj kompoziciji “A Street In Bombay”, snimljenoj oko 1972. u Londonu.

Zvjezdice:
Nick Cave – 4
Beenie Man – 2
Nina Sky – 3
Impressed 2 with Gilles Petterson – 4