Objavljeno u Nacionalu br. 860, 2012-05-08

Autor: Nina Ožegović

Skandal u Splitu

Sramotno blaćenje Marulićevih dana

Na festivalu dramskog pisca žiri je nagradu dodijelio ansamblu zagrebačkog HNK za glumačku interpretaciju 'Gospode Gelmbajevih', a ne za originalni tekst, pokazujući nisku posmenost i nerazumijevanje suvremene drame

Jasen BokoJasen BokoProšlog tjedna hrvatski dramski pisci oštro su reagirali na "nebulozne odluke žirija" 22. Marulićevih dana, te na "nezadovoljavajući, nedopustiv, a ponekad i sramotan način", kojim se tretira profesija dramskih pisaca, pa su javnosti i nadležnim institucijama, od Ministarstva kulture do organizatora festivala Marulićevi dani i HNK Split, poslali otvoreno pismo u kojem traže hitno rješenje problema. Po mišljenju više od 40 dramskih pisaca, potpisnika otvorenog pisma javnosti, od doajena Ive Brešana i predstavnika srednje generacije Mire Gavrana do mladih snaga, kao što je Ivor Martinić, "dogodio se prvorazredni skandal": na 22. Marulićevim danima nagradu za dramsko pismo žiri u sastavu Ivica Kunčević, Miljenko Sekulić, Olja Lozica, Marijana Fumić i Goran Marković dodijelio je ansamblu zagrebačkog HNK-a "za glumačku interpretaciju 'Gospode Glembajevih' Miroslava Krleže", a ne nekom originalnom dramskom tekstu, što bi po njihovu mišljenju bilo logično na festivalu dramskog pisma.

"ŽIRI JE PREKRŠIO festivalski pravilnik i Nagradu za najbolji izvedeni dramski tekst proglasio Nagradom za najbolje izvedeni dramski tekst, čime je ta nagrada postala nagrada interpretacije", objasnio je mladi dramatičar Ivor Martinić, autor "Mirjane" i mnogih drugih drama poput "Moj sin malo sporije hoda". "To ukazuje na nerazumijevanje samog festivala hrvatske drame o tome što to dramski tekst uistinu jest, a slaba reakcija kulturne javnosti na takav promašaj pokazuje da ni ona ne zna razliku između dramskog teksta i glumačkog umijeća, čime je objelodanjena 'nevidljivost' hrvatskog dramskog pisca u hrvatskom društvu", smatra Martinić. Potpisnici otvorenog pisma smatraju da se problem pojavio već lani, nakon što je nagrada za dramski tekst dodijeljena adaptaciji romana "Čudo u Poskokovoj dragi” Ante Tomića, u dramatizaciji Željke Udovičić, dakle, ne originalnom hrvatskom dramskom tekstu nego dramatizaciji.

Uz to, prošle godine žiri uopće nije dodijelio prvu nagradu za dramski tekst, s argumentacijom da "nijedan od prispjelih tekstova ne postavlja dovoljno visoke standarde dramskog pisma". Slažu se da žiri ima legitimno pravo na svoj izbor, ali smatraju da je takvo njihovo obrazloženje "pljuska drugonagrađenoj Ivani Sajko i trećenagrađenom Damiru Šodanu". Ako su njihovi tekstovi dovoljno intrigantni, inovativni i korespondiraju s društvenom i političkom stvarnošću da zaslužuju drugu i treću nagradu, nisu li jednako tako mogli zaslužiti i prvu i drugu? - pitaju se hrvatski dramatičari u otvorenom pismu javnosti.


PO KAZIVANJU osječkog dramatičara Davora Špišića, do te prve organizirane pobune hrvatskih dramskih pisaca došlo je spontano, a počela je na "fejsu" njihovom razmjenom ogorčenja. Kad su shvatili da "ništa neće napraviti ako problem ostane u njihovim inboxima", krenuli su u akciju. Kad smo pitali splitskog kazališnog kritičara, dramatičara i potpisnika pisma Jasena Boku kako je bilo moguće da je mimo svih pravila dodijeljena Nagrada za najbolje izvedeni dramski tekst glumačkoj interpretaciji "Gospode Glembajevih" zagrebačkog HNK-a, te na što to ukazuje, odgovorio je da ta "skandalozna odluka najbolje pokazuje koliko je dramski pisac podcijenjen i omalovažen u hrvatskom kazalištu". Boko smatra da se "baš svi, od Ministarstva pa do kazališta, kunu u brigu za suvremeno dramsko pismo i nominalno podržavaju mlade autore, ali u praksi nikoga nije briga za njih". "Čak ni činjenica da domaći tekstovi čine više od pola repertoara hrvatskih kazališta ne pomaže statusu dramskog pisca, što je vidljivo već financijski, jer nikad pisac za praizvedbu nove drame ne može dobiti ni približan honorar kakav dobije redatelj za režiju te drame", naglasio je Boko. Kako onda danas živi dramski pisac u Hrvatskoj i može li preživjeti samo od pisanja drama? Po Špišićevu kazivanju, "većina pisaca zanatlija na nekoliko razina proizvodi svoja djela, od dramskih tekstova do praktičnog dramaturškog rada na predstavama, proze i rada u medijima", ali smatra da je "ipak kudikamo isplativije napisati dramu nego roman".

PO MIŠLJENJU DAVORA ŠPIŠIĆA, taj slučaj ukazuje na "zgodnu budućnost koja nas čeka". "Očekujem da će na budućim natječajima za arhitekte Juraj Dalmatinac daleko iza sebe ostavljati neuke graditelje", ironično je komentirao skandal na Marulićevim danima. "Između redaka ovako izvrnute interpretacije nagrade za dramski tekst ispada da je Krleža i dalje živahan pa da nam je bolje da se i ne javljamo s kakvim novim dramama dok je on pri snazi. Okej, idemo gledati iz tog njihovog novokomponiranog rakursa 'najbolje glumačke interpretacije teksta', kako onda nije najbolje interpretirana drama 'Moj sin malo sporije hoda' Ivora Martinića u izvedbi ZKM-a, jer ta je produkcija upravo nagrađena s četiri Marula – dobili su ga Janusz Kica za režiju, glumice Doris Šarić Kukuljica i Ksenija Marinković te Slavica Radović Nadarević za scenografiju". Po mišljenju Ivora Martinića, ta odluka žirija samo se nadovezala na prošlogodišnju nebuloznu odluku, kad je autor romana dobio nagradu za dramski tekst. "Dramski pisci stalno su izloženi glupostima u hrvatskom kazalištu pa je postalo sramotno biti dramski pisac u ovakvoj zemlji", poručuje Martinić, dodajući da ga je sram zvati se dramskim piscem u zemlji koja ne zna što dramski pisac jest. "Sve gluposti kojima smo izloženi rezultirale su pobunom dramskih pisaca protiv takvog odnosa prema našoj profesiji u kontekstu hrvatske kulture." Kad smo Martinića pitali smatra li da bi prošlogodišnji laureat Ante Tomić ili HNK trebali vratiti nagrade jer su ih dobili za dramski tekst, što ne odgovara istini, odgovorio je da bi svatko trebao postupiti po vlastitoj savjesti. "Mislim da je najveća odgovornost na festivalu Marulićevi dani koji su dopustili da se nagrade za dramski tekst dodjele autoru romana i kazališnom ansamblu. Vjerujem da su time i nagrađeni dovedeni u neugodnu situaciju. Činjenica da jedan nacionalni festival hrvatske drame ne razumije što je to drama jest poraz sveukupne hrvatske kulture. Nelogično je da Ante Tomić, koji nikad nije napisao dramu, ima u svom vlasništvu Nagradu za najbolji dramski tekst."

'Žiri i organizator Marulićevih dana moraju dati ostavku', kaže dramatičar Ivor Martinić'Žiri i organizator Marulićevih dana moraju dati ostavku', kaže dramatičar Ivor MartinićZANIMALO NAS JE da li je moguće da je žiri samovoljno, iz neznanja, donio tako nebuloznu odluku, ili je riječ o političkim ili nekim drugim pritiscima, primjerice, od v.d. intendanta Mucala. Boko smatra da su u svakom festivalskom žiriju uvijek iskusni kazališni ljudi i takve se stvari ne događaju "iz neznanja". "Iskreno, jako sumnjam da je odluka bila jednoglasna, ali nisam još čuo da se netko iz žirija ogradio. Žiri je tako odlučio sasvim svjesno i promišljeno, a što su time htjeli poručiti, osim da dramatičar u hrvatskom kazalištu apsolutno nije bitan, morat ćete pitati njih. Budući da se to dogodilo na festivalu na kojem je, između ostalih kvalitetnih drama, prikazan i ‘Moj sin malo sporije hoda’ Ivora Martinića, koji sigurno spada u vrh hrvatske drame, ne mogu reći da nisu imali kome dati nagradu. Glasan šamar dramatičarima odvaljen je s namjerom, a kakvom, neka oni kažu", rezolutan je bio Boko, dodajući da taj slučaj nije ništa novo, jer su na prethodnih 20-ak Marulićevih dana više nagrada dobili dizajneri svjetla i kostimografi nego dramatičari. "Nikako ne podcjenjujem ta kazališna zanimanja, ali podsjećam da su Marulićevi dani osnovani i egzistiraju kao ‘festival hrvatske drame’!" Boko je siguran da nije bilo nikakvih političkih pritisaka, a Mucalo, krivi čovjek na krivom mjestu, nastavlja, ima već dovoljno "grijeha" i potpuno je siguran da ga za takvo što ne treba kriviti. "On je lik iz nekog drugog filma i nema nikakvog utjecaja na kazališna zbivanja", zaključio je Boko.

NA PITANJE ŠTO zapravo očekuju od nadležnih institucija, od Ministarstva kulture pa do HNK Split, te što bi oni uopće mogli promijeniti u maloj zemlji koja ima velik broj nepismenih, Boko je izjavio da bi se svi, za početak, mogli pridržavati Pravilnika Marulićevih dana, koji jasno govori o kategorijama nagrada, a prekršen je, što bi trebalo imati neke posljedice. "Ono što je najbitnije jest da deklarirana briga za suvremenu hrvatsku dramu postane i realna, umjesto da se nagradama Držić i Marulić poručuje dramskom piscu da je polupismen, netalentiran i da ide brati gljive umjesto da piše te tako nebitne i loše drame. A sve se to događa kad imamo pravu eksploziju hrvatske drame i kad se javlja novi val dramatičara koje ovakva situacija sigurno neće motivirati", smatra Boko, te se pita: "Ali kako će se kazališta brinuti o dramskom piscu i tražiti nove drame kad u jako malom broju teatara postoji netko tko će čitati tekst, a dramaturzi gotovo i ne postoje. Pitajte dramske pisce na koliko su kazališnih adresa slali svoje drame, a koliko su odgovora dobili! Taj će podatak otkriti kaos u domaćim kazalištima i potpuno ignoriranje pisaca. Primjerice, Martinić je svoju ‘Mirjanu’ slao velikom broju hrvatskih kazališta, nije dobio ni jedan odgovor, čak ni onaj osnovni, koji je stvar kućnog odgoja da su dramu uopće primili. Nakon što je tekst s puno uspjeha praizveden u Ljubljani i Beogradu, gdje očito postoje dramaturzi koji čitaju pristigle tekstove, netko je u Hrvatskoj primijetio da postoji mladi domaći autor kojega u inozemstvu hvale pa se drama napokon našla na repertoaru i jednog našeg kazališta."

ŠPIŠIĆ APELIRA DA SE moraju uspostaviti jasni kriteriji, jer su zato svoj apel i uputili institucijama koje se po definiciji brinu "o uzgoju domaće dramaturgije". "Kad se kriteriji uspostave, najmanje što očekujemo jest da se i poštuju, bez muljaža, ako može", kaže, dodajući da je nepojmljivo da se miješaju kruške i jabuke, pa da u istoj kategoriji konkuriraju originalni dramski tekst, bez obzira je li napisan prije ili je ispisan tokom istraživačkog rada na predstavi, dramatizacija proze ili dramaturška obrada. "Kao da pobrkate maraton, bacanje koplja i sprint na 100 metara pa svi 'briju' za istu medalju. Nisam još čuo da su Blanka Vlašić i Usain Bolt kod istog suca. Ili sam nešto propustio? Što se tiče nepismenosti, krajnje je uvredljiva bila izjava spisateljice Daše Drndić, članice ovogodišnjeg žirija za Nagradu Marin Držić, da im je u ruke došla sva sila 'nepismenih i uvredljivih' tekstova! Čujte ovo: netko vas vrijeđa jer je sjeo i napisao nešto, onako kako najbolje umije?! U državi gdje je podugačak spisak poniženja, ovo je, dopustit ćete, krajnje benigno. Znate, radije bih živio u zemlji gdje su 'nepismeni' amateri u stanju sročiti nešto nalik dramskom tekstu, nego u zemlji gdje profesionalci ubijaju i pljačkaju. Ne bih rekao da je zadaća bilo kojeg žirija da snobovski, s visoka pljuje sudionike, nego da po svojoj stručnoj savjesti, koja je uvijek i subjektivna, revalorizira rad najboljih, ne blateći ostale", rezimirao je Špišić. Ivor Martinić pak smatra da bi žiri nagrade Marin Držić trebao podnijeti neopozivu ostavku na tu funkciju "zbog niske pismenosti i nerazumijevanja što to suvremena drama jest, a koju su nemušto pokušali definirati u obrazloženju svoje odluke".

"Organizatori Marulićevih dana također bi trebali podnijeti ostavke na svoje funkcije jer su pokazali da ne poštuju pravilnik vlastitog festivala, znači, kriminalno obnašaju svoju dužnost", oštar je Martinić. "A povrh svega bi trebalo tražiti odgovor Ministarstva kulture koje kukavički šuti na ovakav porazan odnos prema hrvatskom dramskom tekstu. Svojom šutnjom i nezainteresiranošću potpisuju smrt dramskog pisma. Odnos prema dramskom tekstu je nakon mnogo godina ponižavanja napokon doživio ultimativni pad. Mislim da je vrijeme za malo odgovornosti, ako su kulturi ove države dramski pisci uopće potrebni", poručuje Martinić.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika