Objavljeno u Nacionalu br. 864, 2012-06-05

Autor: Dean Sinovčić

Dominic Cooper

Odglumiti Saddamova sina bilo je shizofreno

Britanska zvijezda govori o snimanju film 'Đavolji dvojnik', gdje ima dvostruku ulogu: glumi psihopata Udaya Husseina i njegova dvojnika Latifa Yahiju

'Bio sam izgubljen jer nisam znao što ću raditi u životu pa sam upisao glumu''Bio sam izgubljen jer nisam znao što ću raditi u životu pa sam upisao glumu'Uday Hussein, sin iračkog diktatora Saddama Husseina, bio je po mnogim svjedočenjima nasilnik i psihopat kakav se rijetko viđa. Ako netko zna kakav je doista bio Uday Hussein, onda je to Latif Yahia koji je zbog svoje sličnosti bio određen da bude njegov dvojnik. Bio je irački vojnik kojeg su jednog dana 1987. godine odveli u Bagdad, gdje mu je Uday Hussein rekao: "Želim da budeš ja. Imati ćeš sve što imam i ja". Latif je isprva odbio da bi nakon sedam dana mučenja prihvatio ponudu i postao vjerni svjedok diktature Saddama Husseina i ludila njegovog sina Udaya koji je tada imao 23 godine. Yahia je kasnije objavio tri knjige, od čega je druga, "Đavolji dvojnik", objavljena 2003. godine, postala predložak za istoimeni film koji se od četvrtka, 14. lipnja, počinje prikazivati u hrvatskim kinima.

Dvostruku glavnu ulogu u filmu, ulogu Udaya Husseina i Latifa Yahie, igra Dominic Cooper, 34-godišnja britanska zvijezda s kojim smo razgovarali za Nacional u povodu premijere filma. Cooper je postao zapažen prije četiri godine ulogom u hit filmu "Mamma Mia!", zatim je pametnim odabirom uloga poput one u filmu "Sve o jednom dječaku" pokazao da može glumiti u ozbiljnim dramama, da bi se pokazao i glumcem dovoljno dobrim za hit filmove kao što su "Kapetan Amerika: Prvi osvetnik", a ovog ljeta vidjet ćemo ga u filmu "Abraham Lincoln: Lovac na vampire". Dječački vragolastog izgleda, ali s vrlo pametnim promišljanjima o razvoju karijere, Cooper se posljednjih godina prometnuo u najzanimljivije mlade britanske glumce.


Koji je bio najveći izazov pri glumljenju Udaya Husseina?

- Na snimanju tog filma bilo je vrlo mnogo različitih izazova, ne mogu se ni sjetiti koji je bio najveći. Već samo dobivanje uloge bio je ogroman izazov jer sam išao na audiciju i razgovarao s redateljem Leejem Tamahorijem. Najveći izazov ipak je bila činjenica da nisam mogao naći ništa o Udayu Husseinu, osobi koju sam glumio, kako bih mogao shvatiti njegovo ponašanje. Za mene je to iznimno važno, svaki put kada dobijem ulogu želim se stopiti s tim likom, karakterom i tjelesnom sličnošću. Što sam mogao zaključiti o tom čovjeku? Ništa, nigdje nisam mogao naći razloge za njegove postupke, on je bio nekontrolirani luđak. Zato sam mora shvatiti zašto je taj čovjek razmišljao na taj način, a to sam mogao jedino tako što sam našao pojedinosti iz Udayevog djetinjstva i svemu čemu je bio izložen kao dječak. Kada proučavate djecu diktatora, vidjet će te da među njima ima jako puno sličnosti. Kada sam shvatio razloge njegovog ponašanja, onda sam mogao ući u glavu tog manijaka. Tehnički, bilo je jako teško snimati ovaj film. Većinu vremena morao sam se ponašati kao luđak, ali istovremeno sam morao glumiti i Latifa Yahiu, sasvim normalnu osobu. Dakle morao sam nakon niza nasilnih ispada uvečer leći u krevet kao Latif Yahia.

Izgleda kao šizofreno iskustvo.

- Da, potpuno šizofreno. Zato smo svi na snimanju bili pod stresom. Često sam se pitao pretjerujem li glumeći manijakalno ponašanje Udaya Husseina jer sam izgubio osjećaj za stvarnost. Međutim, kako su ljudi uvijek zaintrigirani ponašanjem manijaka, šokirani su njime i zato ga žele gledati, tako su i ljudi na snimanju filma bili zaintrigirani mojom glumom manijaka. Meni je bilo najvažnije da gledatelji mogu razlikovati mene kao Udaya Husseina i mene kao Latifa Yahiu.

Ne trebate brinuti, to je jasno u svakom trenutku.

- Upravo ste mi dali ogroman kompliment jer je to ono što sam želio postići. Želio sam Latifa i Udaya pokazati potpuno različitim osobama, ne samo psihički već i tjelesno, želio sam pokazati da je Latifu neugodno u tijelu Udaya, da mu je neugodno ponašati se onako ludo te da je on čovjek vojničkog ponašanja koji je bio u ratu. Želio sam to pokazati kroz tjelesne geste.

Jeste li znali u kom će smjeru ići film jer na početku neke scene Udayevog ponašanja čak izgledaju komično.

- To je ono što mi je bilo neodoljivo privlačnu u filmu. U početku je Udayevo ponašanje zabavno, sve dok ne vidite stravična mučenja ljudi. Prvo sebe uhvatite kako se smijete tom idiotu, a onda shvatite što je sve taj luđak spreman napraviti. Ono što je bilo najbitnije i oko čega smo se Lee Tamahori i ja odmah složili, jest da nećemo raditi biografski film te da ne mora biti povijesno točan. Priča filma je intrigantna, scenarij je odličan, i odlučili smo snimiti gangsterski film. Kada kažem da film ne mora biti povijesno točan, mislim na to da smo svi gledali na televiziji što se događa u Bagdadu, čuli smo o strašnim zločinima, ali ne znamo detalje tko su zapravo bili ti ljudi i što su govorili jer je režim Sadama Husseina bio gotov. Zato ovo nije film o povijesti Iraka, nego o luđaku kojeg nitko nije mogao kontrolirati, a Latif Yahia je jadnik koji je morao biti Uday, što nikako nije želio, ali nije imao izbora.

Jeste li razgovarali s pravim Latifom Yahiom i jeste li ga pitali kako to da mu se nisu dopale blagodati života u ulozi Udaya Husseina?

- To je bilo prvo pitanje koje sam postavio Latifu jer on je ipak bio čovjek koji je u jednom trenutku bio vojnik na ratištu, a u drugom je nosio skupo odijelo i vozio Ferrari. Mislim da je, u trenutku kada je svjedočio mučenjima, shvatio da taj luksuz ne može utjecati na njega. On nije želio da ga se tretira na neki poseban način, naučio je biti jednak drugim ljudima i svake večeri bi to pred spavanje govorio samom sebi.

Gdje Latif Yahia sada živi?

- Latifa Yahiu je teško naći, ali on živi u Irskoj, oženio je Irkinju, ali nema irsko državljanstvo, nema putovnicu.

Film "Moj tjedan s Marylin" snimili ste odmah nakon filma "Devil's Double". Je li vam nakon tako teškog filma trebala neka ležernija uloga?

- To jest ležernija uloga, ali nisam je odabrao da bi se odmorio od uloge Udaya Husseina, već zato što je scenarij bio odličan i ta povijesna priča je vrlo intrigantna. No, film koji čekam da S Latifom Yahiom na promociji filma 'Đavolji dvojnik'S Latifom Yahiom na promociji filma 'Đavolji dvojnik'pogledate jest "Abraham Lincoln: Lovac na vampire", ludi film o vampiru koji živi vječno i uči Abrahama Lincolna kako da ubije vampire.

Vaš uspjeh započeo je prije četiri godine ulogom u filmu "Mamma Mia!". Što se tada promijenilo u vašoj karijeri?

- Film "Mamma Mia!" mi je otvorio mnoga vrata jer je bio nevjerojatno uspješan. Ne mogu vjerovati koliko ga je mnogo ljudi pogledalo. Koliko znam, kada se pojavio na DVD-u, bio je najprodavaniji u povijesti u Velikoj Britaniji. Nakon tog filma stigle su brojne ponude, različiti redatelji nudili su različite projekte, što je bilo fantastično. U to sam se vrijeme osjećao predivno, što zbog tih ponuda, što zbog čudnog utjecaja koji je film imao na ljude. Razlozi njegovog uspjeha kriju se u eskapizmu jer ljudi, s vremena na vrijeme, trebaju otići u kino pogledati neku sretnu priču, neku dvosatnu bajku gdje se još i pjevaju pjesme grupe ABBA. Očekivali smo uspjeh prvenstveno zbog popularnosti kazališnog mjuzikla diljem svijeta, kojem su u filmskoj verziji pridodani Meryl Streep, Colin Firth i Pierce Brosnan, ali nitko nije očekivao da će film biti toliko uspješan. Ljudi su nam iskreno govorili koliko ih je učinio sretnim nekoliko sati. Zato je privilegija bila glumiti u tom filmu.

Nakon filma "Mamma Mia!" glumili ste playboya u filmu o odrastanju "Sve o jednoj djevojci" koji je otkrio Carey Mulligan.

- Postoje određene sličnosti između mene i lika Dannyja iz tog filma jer sam u mlađim danima uvijek tražio neko uzbuđenje, sviđao mi se rasipnički život. To je logično jer u tim ste godinama spremni na sve, vođeni ste instinktima, upadate u situacije u koje u pravilu ne biste smjeli. A ja sam to radio i ponekad bio ozlijeđen. Ali, sve vas to izgrađuje, vaš karakter, tijekom odrastanja. Iskreno, ne znam što sam tada naučio, čini mi se da još uvijek učim. Uglavnom učim na greškama, to je moja životna škola.

Kako ste se odlučili na glumu?

- Pohađao sam školu i nisam znao što da radim, bio sam izgubljen, nisam znao u kojem smjeru krenuti. Sigurno nisam bio kapacitet za Oxford ili Cambridge. Zapravo, to su bile teška vremena za mene. Sjećam se da su u to vrijeme ljudi donosili ključne odluke o tome u kojem će smjeru krenuti njihov život, natjerani ste u tinejdžerskim godinama da donesete tu odluku, a ja nisam imao pojma. Moji prijatelji govorili su kako će studirati ovo ili ono, a mene je spasilo to što sam glumio u predstavama u srednjoj školi. Netko mi je tada rekao "pa zašto ne upišeš glumu na akademiji?" i to je bio spas u zadnji čas. Doslovno, jer sam se prijavio posljednjeg dana upisa. Nisam bio uopće pripremljen, ali su me primili. Od tada sam imao jako puno sreće, naročito kada su me nakon tri godine školovanja primili u National Theatre u Londonu.

Spominjalo se kako ste željeli postati nogometaš.

- Volim nogomet, ali nisam se zanosio idejom kako bih mogao postati profesionalni nogometaš. Donedavno sam igrao nogomet u ligi u južnom Londonu, s vremenom sam shvatio da igram sve lošije i lošije. Igrao sam na poziciji napadača, a nikada nisam postigao zgoditak. Moja momčad zvala se Livorno, dali smo to ime prema istoimenom talijanskom klubu. Inače sam navijač Arsenala.

Jednako tako, prije tri godine spominjalo se da će te glumiti Briana Epsteina, menadžera grupe The Beatles, u filmu "The Fifth Beatle".

- Da, postojala je ta mogućnost, tema filma me intrigirala, ali se snimanje neprestano odgađa i više ne znam što će biti s tim projektom. Epstein je bio zanimljiva osoba, bio je homoseksualac što je u to vrijeme, u šezdesetim godinama prošlog stoljeća u Londonu bilo problematično, zbog čega nije želio govoriti o svom seksualnom opredjeljenju. Koliko znam, privlačio ga je John Lennon, zbog čega je strašno patio i bio, zapravo, nesretan. Bio je iznimno uspješan u poslu i iznimno usamljen privatno.

Trebali ste glumiti glazbenog menadžera, pjevali ste u filmu "Mamma Mia!", a prije dvije godine u filmu "Tamara Drewe" ste glumili rockera koji bubnja. Jeste li i prije bubnjali?

- Zapravo nisam. Družio sam se nekada s bubnjarima, pomalo vježbao, vrlo lako sam naučio osnovne ritmove, ali kada sam počeo bubnjati kod kuće moji susjedi su se opasno naljutili i nazvali policiju. Zbog toga sam prestao bubnjati. Možda su zvali policiju jer sam bubnjao u pet sati ujutro. Nikada sebe nisam zamišljao kao bubnjara, ali svirati pred publikom je cool. Moj brat Nathan ima bend i autor je glazbe za film "Tamara Drewe".

Nakon filma "An Education" vratili ste se glumi u kazalištu, glumili ste Hipolita u "Fedri" s Helen Mirren. Je li to znak da želite održavati balans između filma i kazališta?

- Upravo tako. "Fedra" je bila nevjerojatna predstava igrana pred 14 tisuća ljudi i direktno je prenošena u kino dvorane diljem svijeta. Sada sam koncentriran na snimanje filmova, ali jedva čekam da se vratim u kazalište. Rad u kazalištu znači da će tvoja karijera trajati dugo, kazalište je kralježnica glumačke karijere. Nevjerojatno je kolikom naučiš sa svakom predstavom, a nastup pred publikom je nešto nenadmašno.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika