KOD PREDSJEDNIKA Stipe Mesića kao predstavnik Roma i predsjednik Centra kulture Roma, kad mu je poklonio svoju sliku i pokazao ciklus erotskih fotografija s EnomKasum Cana, najpoznatiji romski umjetnik iz Hrvatske, predsjednik zagrebačke Stranke Roma i Centra kulture Roma, član zagrebačkog gradskog Vijeća za nacionalne manjine i najagilniji borac za romska prava, već neko vrijeme ima tajnu umjetničku strast. To je otkriveno ovih dana, nakon tučnjave koja je izbila u kafiću Metro, u zagrebačkom naselju Utrine, a u kojoj je sudjelovao i Cana. U pijanoj ljetnoj noći, ispred Metroa okupilo se društvo i nakon serije uvreda na račun fotomodela, poznatog pod umjetničkim imenom Ena, inače Canine bliske prijateljice, koja je bila s njima u društvu, poletjele su boce, stolice, sve što se našlo pod rukom. Braneći djevojku, Cana se sukobio sa svojim dugogodišnjim prijateljem, uramljivačem slika Nedjeljkom Meštrovićem, ali je na koncu najkraći kraj u tučnjavi izvukao Slavko Zajmović Rus, producent ZKM-a. Slomljena je jedna stolica, ne zna se na čijim leđima, a Zajmović Rus završio je na šivanju uha.

Uvrede i tučnjava nisu bili samo proizvod alkohola. Kavanski spor vodio se zapravo oko toga kome od njih Canina prijateljica Ena daje prednost. Naizgled obična kavanska podbadanja, no u Caninu slučaju nije bila riječ samo o muškom prestižu – Ena je bila njegov fotomodel za seriju fotografija snimanih u jednoj nedovršenoj građevini. Tako se, dakle, zahvaljujući jednoj tuči koja je naposljetku završila sveopćim mirenjem otkrilo da je Cana, osim što piše, slika i pravi dokumentarne snimke romskih naselja širom Hrvatske, snimio, za “privatne potrebe” – kako kaže, i nekoliko serija erotskih fotografija te kratki erotski film.

U međuvremenu su svi sporovi izglađeni, Cana je vlasniku Metroa platio odštetu za stolicu, pomirio se s Meštrovićem, pa sad njih dvojica i društvo ponovo za vrijeme utrinske sieste provode sate u Metrou ili susjednoj Galeriji Meštrović, planirajući slikarsku koloniju u nekom od romskih naselja u Međimurju. Cilj kolonije je, kaže Cana, skupiti 30-ak djela, koja bi prodali na aukciji a prihod donirali djeci Roma.

Cana prehranjuje obitelj kao ličilački majstor. Otac je troje djece. Trinaest je godina u braku s Bernardom, za koju upozorava da “nije Zagorka”, kako je najprije mislio, “nego Prigorka”, te dodaje da Ena, model za aktove koje sljedeće godine namjerava izložiti u Mimari ili Muzeju za umjetnost i obrt, nije poremetila njegove dobre odnose sa suprugom.

“Moj model Ena moja je umjetnica, tako volim reći, osoba koja prva nakon moje mame i moje žene zauzima mjesto u mom srcu”, kaže Cana. “Dakle, ja nisam išao za tim da je iskoristim, kao što je slučaj s modelima, nego sam htio iskoristiti, da tako kažem, njene godine, njenu ljepotu, da bih je mogao ponuditi ljudima na izložbi. Ena, s tako dugačkim nogama, s takvim stasom, s takvim tijelom, vrijedna je da dobije ugovore nekih poznatih firmi, za reklame za grudnjake, čarape ili gaćice: i to mi je bio cilj. Ona je umjetnica, jer ima umjetničku dušu, u slobodno vrijeme isto kao i ja slika. U mojoj zbirci pjesama “O Roma” može se pročitati pjesma koju sam napisao o njoj: jedno vrijeme sam čak bio u nju zaljubljen do ušiju.

NACIONAL: Zna li vaša supruga za sve to? – Za sve moje ljubavnice supruga zna. Mada, ne bih ja rekao ljubavnice, nego: “prijateljice koje mi pružaju seksualne usluge”. Dobro, sa suprugom bude malo svađe oko toga, pa sam malo kriv, ali na kraju sve bude dobro. Kažem za sebe: Ja sam gospodar svih boja na svijetu, volim raditi sa svim bojama, pa volim mijenjati i žene. I s njima nikad nema svađe, uvijek se rastajemo prijateljski. Moja ponuda na rastanku je uvijek da im ofarbam spavaću sobu ili da ih počastim na najelitnijem mjestu, vodim na ručak, večeru gdje one hoće.

NACIONAL: Fotosession s Enom rađen je u jednoj nedovršenoj građevini. – Kad sam dobio međunarodnu nagradu za fotografiju Roma u Italiji, shvatio sam da imam oko za fotografiju. Tako sam počeo i s Enom raditi fotografije, i mislim da sam uspio napraviti jedan dokument ženske ljepote, upravo to. Prijatelji mi kažu da je model prekrasan, da imam dobro oko, da sam dobro izabrao kutove. Kao građevinac, mislio sam da te fotografije poklanjam prigodno mojim prijateljima građevincima. Znate, svaka građevinska firma ima skladište ili kancelariju šefa gradilišta koji na zidovima imaju gole žene, ali nikad nisu naše, domaće, žene na tim slikama, nego su Amerikanke, Ruskinje itd., pa sam odlučio napraviti izložbu “Erotika i građevina”. Da se vidi lijepa žena, tu, naša, Hrvatica, lijepo žensko tijelo u nekoj građevini da se vidi, u nekoj ruševini, ispred neobojanog zida, ili negdje gdje trunu vrata. Enine duge noge, i ti zidovi i lopate i krampovi, idealna su kombinacija za građevinske kancelarije.

NACIONAL: Gdje biste željeli prirediti izložbu? – Napravio sam pedesetak fotografija, od njih ću 30 izabrati i napraviti izložbu fotografija formata 70×50. Volio bih da izložba bude u Mimari ili Muzeju za umjetnost i obrt, ali to još nismo dogovorili. Izložbu bih najradije otvorio za Đurđevdan, tako bismo obilježili i taj romski praznik, s velikim slavljem, pečenim janjetom itd.

NACIONAL: Snimali ste i film s Enom. O čemu se radi? – Film smo čak snimili prije nego što smo išli raditi fotografije. To je bio film za našu dušu, za uspomenu. To znači da neće biti u distribuciji, ali nikad se ne zna. Ako Ena dozvoli? ona može od tog filma raditi što hoće, jer to je zapravo moj poklon njoj. Meni je mnogo značilo da ja kao obiteljski čovjek od 35 godina imam prilike biti s tako lijepom ženom od 25. Ali nije sve u tome. Na taj film isto gledam kao na dokument. Često mi kažu: “Cana, sve što radiš sve je dobro, i sve što radiš to je dokument, čuvaj to, daj ljudima, nemoj sakriti”, tako da ja sve što radim rado dajem u javnost. Pa tako i ove fotografije. Tako izlazi sve, ljudi vide i moje uspjehe i moje neuspjehe, i pozitivno i negativno, ali nemam što skrivati.

NACIONAL: Je li u filmu samo Ena u raznim pozama ili? – Film nije samo poziranje, u filmu ima i “akcije”! I zato kažem da je film akcijski. U to vrijeme Ena je bila jako zaljubljena u mene, i ja sam zbog nje često izostajao s posla, ali je sa mnom uvijek bila zadovoljna. Film nije dug, ali ako postoji interes da se vidi seks između neromkinje i Roma, lako mi možemo snimiti i cjelovečernji film. Nema problema, pa znali smo imati seks i po četiri sata! I za mene to nije ništa loše, sve je to umjetnost; za mene je loše ukrasti i prevariti nekoga, a ovo ? voditi ljubav s nekim, slikati se gol? to je sve dobro. A ja volim sve što je dobro – glazbu, seks, nije mi teško ni raditi.

NACIONAL: Bojite li se da će vijesti o tučnjavi ili vašem erotskom fotosessionu utjecati na rejting vas kao javne osobe koja se brine o pravima manjina? – Ma ne. Sve je to normalno, prirodno, ja od toga ne bježim.

NACIONAL: Vi ste najaktivniji predstavnik Roma u Hrvatskoj. – Izabran sam na nekoliko funkcija da jedva imam vremena i za svoju obitelj. Ja sam predsjednik Centra kulture Roma Hrvatske, i predsjednik zagrebačke organizacije Stranke Roma. Surađujem sa svim udrugama, i sad su me izabrali, kao člana vijeća romskih udruga, za člana Vijeća nacionalnih manjina Grada Zagreba. Od svih tih funkcija nemam nikakve materijalne koristi. Iduće godine imat ću deset godina volonterskog rada s Romima: počeo sam se deklarirati kao Rom i biti volonterski aktivist s Romima od 1994. Do tada sam se sramio. Ali kad sam vidio da moju pomoć treba moj narod, drage volje sam se priključio, a oni su mene nagrađivali funkcijama, što znači da su me nagrađivali povjerenjem.

NACIONAL: Javno ste nekoliko puta najavili da ćete izaći na sljedeće izbore. – Zadnja dva puta nismo izašli na parlamentarne izbore kao Stranka Roma. Sad kad imamo širu podršku, kad imamo novaca za kampanju, spreman sam izaći i osvojiti mjesto u Gradskoj skupštini koje pripada predstavniku Roma. Imam glasova od pet do 10 tisuća u gradu Zagrebu. Mi smo spremni, i isto kao umirovljenička stranka čekamo partnere da nam se jave. Jedan partner koji bi koalirao s nama – i eto predstavnika Roma u gradu Zagrebu. To što se tiče izbora za gradsku skupštinu. Brigu za opće parlamentarne izbori brigu vodi Stevo Đurđević iz Bjelovara. Ali čini mi se da će biti isto kao i prošle godine. Gospođa Vesna Škare Ožbolt demantirala je da nije istina da ne žele koalirati s Romima, ali ne: većina stranaka u Hrvatskoj se srame uzeti za koalicijskog partnera stranku Roma.

NACIONAL: Unatoč tome što su zahtjevi Roma u Hrvatskoj prilično skromni i jednostavni. – Da, pa se svejedno srame. Kad ideš s Romima, vidiš da nemaju nešto što oni žele, ali to nije puno. Nama samo treba dati onu slobodu što smo je imali i prije. Meni ne smije nijedna granica biti zatvorena, naljuti me kad me netko traži osobnu kartu ili putovnicu. Jasno, ako napravim nešto loše, neka me kazne, ali… U policiju nemam povjerenja niti ne volim policiju, i samo je molim da radi korektno i pošteno svoj posao. Ne želim nikako da imamo privilegiju, želim samo da se zakonske mjere koje su donesene jednako primjenjuju i na Rome i na nerome. Ako griješimo, kazniti, ako ne griješimo, naći pravicu.

NACIONAL: Koliko vam pomažu državne institucije: vladin Ured za nacionalne manjine, saborski Odbor za nacionalne manjine?? – Odbor predlaže neke zakone, donosi neke odluke, ali da su nešto napravili za Rome ? baš i ne. Vladin Ured za nacionalne manjine tu i tamo pomaže, ako prepozna neki kvalitetan program. Evo, nama su ove godine pomogli financirati Dane kulture Roma koje smo organizirali s Multikulturom. Rijetki su u Hrvatskoj oni koji ne vole romsku glazbu ? Lisinski je bio pun kad su nastupali Taraf de Haidouks. Pa Dane romske kulture i radim da bismo podigli prag tolerancije između Roma i neroma, da se zaborave neke predrasude. Mi Romi nismo ratoborni, nikad nismo vodili rat, nemamo ratničke pjesme nego samo pjesme tuge, alkohola i ljubavi.

NACIONAL: Vi, osim novog erotskog fotociklusa, imate i seriju fotografija romskih naselja, koja je objavljena u vašoj knjizi “O Roma”/”Ljudi”. – Pored moje poezije u knjigu sam stavio i fotografije koje sam snimao kad sam kao član Saveza Roma Hrvatske obišao Rome u cijeloj zemlji. Taj ciklus, ”Život Roma”, stavio sam kao dokument da danas-sutra političarima koji Romima obećaju brda i doline pokažem: Romi su u istim barakama, u istim šikarama, u istim kućama bez struje i vode. Da im dokažem da su njihova obećanja prazne priče. Kad je izložba tih fotografija otvorena 1998. godine, Vladimir Stojsavljević, na otvorenju, proglasio ju je jednom od najboljih izložbi u gradu Zagrebu te godine. Izložba je bila u i Karlovcu, Križevcima, Rovinju?
NACIONAL: Koja su romska naselja na tim fotografijama? – Ta romska naselja su pretežno u Međimurju, ali i u okolini Zagreba, Slavonskom Brodu, Bjelovaru? Nisam htio naznačiti mjesta jer Romi su svugdje u istom položaju.
NACIONAL: Je li vaša zbirka pjesama prva romska knjiga u Hrvatskoj? – Prva na romskom. Prije mene pisao je Bajro Bajrić “Tamo je sunce”, ali njegova je knjiga pisana na hrvatskom, a na romski su je preveli drugi. Moja poezija je od mog srca, ne sramim se reći da ju je moja ciganska duša pisala, zato i jest na romskom a ne na hrvatskom. Nisam nikoga kopirao. Često mi kažu: Cana, išao si na Lorcinu stranu. Lorca je bio nerom koji je pisao o Romima, a ja sam Rom koji piše o Romima. To vidite i kad pišem o nemiru prema svom ocu, gdje se ne bojim njegove kletve, samo što ga nisam još i opsovao? Pa o alkoholu. Prije sam živio u Tkalčićevoj, tamo je birtija do birtije, ne sramim se reći da sam i pio.
NACIONAL: Poznati ste i kao slikar. – Boje su moja krv. U Prizrenu bih rado otvorio galeriju, ako riješim povrat imovine mog djeda. Ne volim slikati portrete, najradije slikam enformel, cikluse kao što je onaj za koji Branislav Glumac kaže da je “ciganski Murtić”. Uz pomoć prijatelja uspijem nešto i prodati, nešto zaradim i od toga, za zadnje što sam prodao uspio sam dobiti 500 eura.