, Duracellom, Johnson & Johnsonom, Nestleom i nizom drugih. Od Plive je prije dvije godine kupio Cedevitu, a lani za 4 milijuna eura i Nevu i već u prvoj godini zaustavio gubitke koje je stvarala Plivi.Za nekoliko dana navršit će se deset godina od odluke ključne za poslovni put Emila Tedeschija, vlasnika Atlantic grupe, jednog od najuspješnijih privatnih poduzetnika u Hrvatskoj. Odluka da veletrgovinu papirom zamijeni distribucijom robe široke potrošnje, koju je donio na Božić 1993., bila je presudna: “Znanac me zamolio da s njegovim šefom iz Nizozemske razgovaram o mogućnosti distribucije žvakaćih guma u Hrvatskoj. Odgovorio sam: ‘Ajmo probat.’ Počelo je s nekoliko paleta žvakaćih guma Wrigley, što je čak i za mene tada bila mala količina.”.

Danas je moguće udruživanje kompanija kao što su Agrokor, Franck, Podravka, Vindija i Atlantic grupa, što bi rezultiralo stvaranjem regionalno respektabilne kompanije Ako je kompanija koju vodim meta velikih korporacija, shvaćam to kao kompliment. Što se toga tiče nemam nikakve bojazni U Atlantic grupi tržišta bivše Jugoslavije tretiramo kao domaće tržište, u čemu, naravno, ne treba tražiti političke konotacije Nisam rođeni trgovac, od zarađivanja novca veće mi zadovoljstvo predstavlja umijeće stvaranja, pri čemu je moj talent organizatorski Bio sam reprezentativac Hrvatske u odbojci dok nisam skinut s popisa igrača kao konfliktna osoba uoči susreta s Bavarskom: nisam podnosio da klub ima 20 najskupljih igrača u državi, a da kadeti moraju sami kupovati dresoveDeset godina poslije Tedeschijeva poslovna karijera izgleda blistavo i u svjetskim razmjerima: obiteljsku trgovačku tvrtku pretvorio je u poslovno carstvo od pet kompanija od kojih svaka ima barem jedan vodeći brand na hrvatskom tržištu. Ima ekskluzivne ugovore s Wirgleyjem, Mannerom, Ferreroom, Durexom, Duyvisom, Duracellom, Johnson & Johnsonom, Nestleom i nizom drugih. Od Plive je prije dvije godine kupio Cedevitu, a lani za 4 milijuna eura i Nevu i već u prvoj godini zaustavio gubitke koje je stvarala Plivi.

Tedeschi je jedan od prvih hrvatskih biznismena koji su shvatili nužnost gospodarskog povezivanja sa zemljama s područja bivše Jugoslavije pa je osnovao i tvrtke u Beogradu i Sarajevu. Danas Atlantic grupa zapošljava više od tisuću ljudi uz godišnji promet od oko 140 milijuna eura. Uspio je izbjeći epitet tranzicijskog tajkuna, za razliku od gotovo svih novopečenih bogataša. Vjerojatno zato što put do uspjeha nije prevalio u kratkom vremenu zahvaljujući snalažljivosti u postsocijalističkoj privatizaciji društvenih poduzeća. Potomak je trgovaca, sin iz dobrostojeće obitelji, koja se prije 30-ak godina u Zagreb doselila s Korčule. Odrastao je u vili na Pantovčaku a već nakon mature vozio je Porsche.

Deset godina nakon što je počeo distribuirati žvakaće gume bio je jedan od začetnika tijesne suradnje vodećih hrvatskih kompanija čiji se čelnici donedavno nisu mogli vidjeti za istim stolom. Prošlotjedni sastanak u Jastrebarskom Ivice Todorića, Ante Perkovića, Zvjezdane Blažić, Milana Artukovića i Tedeschija, vodećih ljudi Agrokora, Badela 1862, Francka, Kraša i Atlantic tradea pobudio je iznimnu reakciju, a susret biznismena u Todorićevu vinskom podrumu Mladina mediji su protumačili kao početak okrupnjavanja hrvatske prehrambene industrije pred naletom multinacionalnih kompanija.

NACIONAL: Je li sastanak u Jastrebarskom najava hrvatskog prehrambenog konzorcija ili samorazgovor o zajedničkom nastupu u preostaloj privatizaciji? – Vjerojatno je riječ konzorcij zbunila mnoge. Razne su opcije moguće. Kapitalno povezivanje, odnosno udruživanje Agrokora, Atlantic grupe, Francka, Podravke, Vindije, ali samo uz kvalitetnu identifikaciju strategije, transparentnu vlasničku i upravljačku strukturu, sigurno bi stvorilo i regionalno respektabilnu kompaniju. Ne strahujem od bilo kakve vrste povezivanja i podržavam povezivanje na projektima privatizacije ili udruživanja kapitala radi preuzimanja privatnih tvrtki. Nedavno je nekoliko snažnih domaćih tvrtki zajednički preuzelo Dionu u stečaju.

Sastanak u Jastrebarskom predložio je Ivica Todorić, predsjednik Agrokora, s kojim Atlantic grupa ima partnerske odnose i s kojim smo već realizirali zajednički projekt konzorcija RTL Hrvatska, koji je nositelj nacionalne televizijske koncesije. Ovo nije prvi put da se razgovara o povezivanju i budućem razvoju biznisa, ali sam prvi put sudjelovao u razgovoru na tu temu u većoj skupini gospodarstvenika. Smatram da treba uljuđeno razgovarati odnose čak i kad postoje suprotni interesi.

NACIONAL: Koji je zajednički interes konkurenata? – Normalno je dogovarati se o okrupnjavanju, modusima buduće suradnje. To što smo u nekim segmentima konkurenti nije razlog da ne razgovaramo. Na tržištu čaja Franck, Podravka i Cedevita kao dio Atlantic grupe konkurenti su u borbi za bolje mjesto na polici i primat kod potrošača. Neovisno o tome treba pokušati pronaći zajedničke interese.

NACIONAL: Nije li jedan od razloga to što su, iako jake u hrvatskim okvirima, sve te tvrtke lak plijen velikih stranih korporacija? – Ako je kompanija koju vodim meta velikih korporacija, shvaćam to kao kompliment. Sve je na prodaju osim odnosa među ljudima. Atlantic grupa je velika u Hrvatskoj, ali mala u Europi i zanimljiva multinacionalnim kompanijama. Atlantic grupa razvila se i zbog toga što smo u posljednjih desetak godina prihvaćali metode koje su odavno poznate u modernom biznisu, poput akvizicije kompanija, robnih marki, zajedničke proizvodnje, outsourcinga, ali i ugovora o licencnoj proizvodnji i distribuciji.

NACIONAL: Na sastanku u Jastrebarskom nije bio nitko iz Lure. Je li razlog stari antagonizam između Ivice Todorića i Luke Rajića? – Lura nije bila u Jastrebarskom, ali nije to bio ekskluzivni klub s fiksnom kvotom. Preko osobnih antagonizama treba prijeći ako postoji zajednički interes. Dan poslije sreo sam Željka Perića, predsjednika Uprave Lure, i razgovarali smo i o sastanku u Jastrebarskom.

NACIONAL: Nakon dva neuspješna izleta u posao s medijima, doživljavate li ulazak u televizijski biznis kao osobni trijumf? – Dva sam se puta okušao kao izdavač tikanih medija; prvi put još 1990., kao izdavač prvog gradskog vodiča Servus, dobri duh Zagreba, po uzoru na londonski Time Out i pariški Pariscope, a drugi put 1992. kao izdavač Novog Danasa. Danas, zbog kompanije koju vodim, medijima se ne mogu baviti samostalno nego samo u suradnji sa strateškim partnerom kakav je RTL grupa, vodeća europska televizija. U sljedeća nas četiri mjeseca očekuje znatno investiranje u novu opremu, studije, prostore za redakciju, kao i zapošljavanje ljudi. To je velika greenfield investicija: zajedno s partnerima u RTL Hrvatska uložit ćemo više od 30 milijuna eura, zaposliti više od 150 ljudi i potaknuti intelektualne potencijale neovisnih produkcijskih kuća, studente novinarstva, dramskih umjetnosti i srodnih fakulteta. Ako ostvarimo planirano, možemo govoriti o uspjehu, ali ne i o osjećaju trijumfa.

NACIONAL: Kako komentirate sudske tužbe zbog navodne neregularnosti natječaja za nacionalnu koncesiju? – Tko gubi, ima se pravo ljutiti. Ali predmet njihove žalbe je neutemeljen i stvara psihozu koja na nas ne utječe.

NACIONAL: Optuživali su vas da s Todorićem, čiji je Agrokor također dio RTL-a Hrvatska, u slučaju pobjede na tom natječaju namjeravate uzdrmati konkurentski HTV prestankom oglašavanja i usmjeravanjem reklamnog budžeta na televiziju čiji ste suvlasnici. – To proturječi zakonitostima biznisa. Radili bismo protiv vlastitih interesa kad bismo se prestali oglašavati u gledanim programima. Ne mogu zamisliti da s reklamnog programa HTV-a povučemo Cedevitu, Plidentu ili bilo koji drugi proizvod, ili da partnerima sugeriramo da prestanu na HTV-u oglašavati Orbit ili Nutellu samo zato što smo mi suvlasnici konkurentske televizije. To bi bio poslovni amaterizam.

NACIONAL: Kakve ste poslovne rezultate ostvarili ove godine? – Atlantic grupa ove je godine organski rasla 14 posto u odnosu na 2002. u svim segmentima poslovanja. Pribroji li se i Neva, koju smo kupili ove godine, rast je još veći. Posebno sam zadovoljan izvoznim tržištima. Cedevita je povećala promet u Sloveniji, BiH, Rusiji i Makedoniji. Slabije od očekivanog poslovali smo jedino u Srbiji i Crnoj Gori, zbog izvanrednih okolnosti nakon ubojstva premijera Đinđića. Ali stanje se stabilizira, u Beogradu smo otvorili distributivno poduzeće za brandove koje proizvode komapnije iz naše Grupe. Postoji i znatan interes proizvođača, čiji je Atlantic jedini distibuter u Hrvatskoj, da barem dio tog asoritmana ponudimo i srbijanskom tržištu.

NACIONAL: Koliko su vam važna tržišta na području bivše Jugoslavije? U SiCG-u ste mjesečno prodavali 60 tona Cedevite, u Sloveniji triput više. – U Atlantic grupi tržišta s područja bivše Jugoslavije, zbog njihove važnosti za ukupni poslovni rezultat, tretiramo kao “domaće tržište”, u čemu, naravno, ne treba tražiti političke konotacije. Na tim su tržištima naši proizvodi prepoznatljivi. U Sloveniji i BiH držimo više od 90 posto tržišta instant napitaka, u Makedoniji, unatoč bitno jeftinijoj domaćoj proizvodnji, imamo 70-postotni tržišni udjel, u Srbiji 20 posto. Pravi će uspjeh doći tek kad nam tržište EU bude “domaće tržište”.

NACIONAL: Kako danas gledate na kupnju Cedevite i Neve? – Vrlo smo zadovoljni, no naše su ambicije znatno veće. U Cedeviti ćemo jako proširiti asortiman, osobito zdrave hrane, odnosno proizvoda s dodanom vrijednošću. Vjerujem da ćemo se probiti i na nova tržišta. Neva je relativno nova akvizicija i nakon desetak mjeseci od preuzimanja promijenili smo negativan trend. Kompanija koja je u Plivi stvarala gubitak tri godine već posluje pozitivno. Plidenta je nakon nekoliko godina ponovno najprodavanija pasta za zube u Hrvatskoj. Rosal lip balm postao je tržišni lider, a Hrvatska je jedino europsko tržište gdje je neki od konkurenata prestigao svjetskog lidera Labello. Neva nam je bila zanimljiva radi iznimnog izvoznog potencijala. Nevini proizvodi prodaju se u Poljskoj, Češkoj i Mađarskoj, zemljama koje 1. svibnja ulaze u EU. Sljedeće godine širimo poslovanje i na Rumunjsku i Bugarsku, gdje imamo dobar potencijal s proizvodima Rosal za njegu lica, usana i tijela. Nevi je značajno tržište i Njemačka u segmentu private label biznisa gdje smo ove godine imali 40-postotni rast. Siguran sam da ćemo u tom segmentu u sljedećih šest mjeseci imati prve isporuke na skandinavsko i talijansko tržište. Upravo završavamo pregovore s najvećim maloprodajnim lancem u Skandinaviji, švedskim Coopom.

NACIONAL: Što ste u Bruxellesu, gdje ste bili s vodećim biznismenima iz Hrvatske, postigli govorom pred čelnicima Europske komisije? – Prema ocjenama Europske komisije predstavnici hrvatskog gospodarstva imali su vrlo kvalitetnu prezentaciju. Kao i u Jastrebarskom, drago mi je sudjelovati u akcijama koje nadilaze važnost pojedine tvrtke, posebice ako se pridonosi ulasku Hrvatske u EU. Vlastitim primjerima pokazali smo da je Hrvatska puna sposobnih ljudi koji se umiju nositi s izazovima globalizacije. Prezentacija gospodarskih aspekata Hrvatske i regionalna suradnja za neke iz Europske komisije bile su ugodno iznenađenje. Što bolja i učestalija komunikacija jednako je važna i u biznisu i u politici. Atlantic će uvijek biti spreman pridonijeti inicijativama za poboljšanje položaja Hrvatske u Europi i svijetu.

NACIONAL: Na glasu ste kao čovjek s odličnim poslovnim vezama u inozemstvu? – Važan dio svog privatnog i poslovnog sazrijevanja proveo sam izvan Hrvatske. U inozemstvo sam otišao kao srednjoškolac i do 1991. sam živio u Njemačkoj, Engleskoj i Italiji. Biznis koji od povratka u Zagreb razvijam u Hrvatskoj povezan je s multinacionalnim kompanijama. Shvatio sam da se moram mjeriti s boljima od sebe. Svjetski gigant Ferrero nakon 25 godina suradnje u Hrvatskoj prekinuo odnos s dotadašnjim partnerom kako bi surađivao s Atlantic Grupom. U prvoj godini distribucije rast prodaje iznosio je 40 posto u odnosu na prethodnu. Za Wrigley je poslovna suradnja s nama model uspješnog partnerstva pa šalje svoje managere i distributere iz drugih zemalja u Hrvatsku na usavršavanje.

NACIONAL: Koliko je važno za posao da ste s čelnim ljudima tih kompanija i privatno u dobrim odnosima? – Bilo bi pretenciozno da kažem kako sa svakim predsjednikom uprave svakodnevno razgovaram telefonom. Ali s nekima imam vrlo dobar privatni odnos, poput obitelji Klausa Hippa, posebno s njegovim sinom Stefanom. Ove sam se godine sastajao s Williamom Wrigleyjem, predsjednikom najvećeg svjetskog proizvođača guma za žvakanje, imao sam čast i biti gost njegova pokojnog oca. Ugostio sam Michaela Ferrera, poduzetničkog genija koji je osmislio Ferrero Rocher, bombone Tic Tac, Nutellu, Rafaelo, čovjeka koji se i danas bavi samo inovacijama. Bliski odnosi s ljudima na vrhu lakše se uspostavljaju u kompanijama sa snažnim obiteljskim pečatom.

NACIONAL: Koje svoje osobine smatrate bitnima za managera? Vaši znanci vele da ste tvrdoglavi i ustrajni. – Mislim da sam otvoren, iako to nije presudno za uspjeh u biznisu. Ima niz introvertiranih, a vrlo uspješnih poduzetnika. Onomu čime se bavim prilazim strasno, ne štedim se i smatram da je to nužno za uspjeh. Mislim da sam više uporan nego tvrdoglav. Svakako nisam nerazborit.

NACIONAL: Ipak vas roditelji nisu uspjeli nagovoriti da završite Pravni fakultet koji ste upisali nakon srednje škole? – Procijenio sam da su druge stvari važnije u tom trenutku, iako i sam smatram da je obrazovanje i ulaganje u znanje prioritet. Stoga se stalno usavršavam i surađujem s eminentnim poslovnim školama poput INSEAD-a iz Francuske ili Fuqua School of Business sa Sveučilišta Duke u SAD-u. Atlantic grupa veliku pozornost posvećuje usavršavanju kadrova i na tome ćemo i ubuduće inzistirati.

NACIONAL: Prilično rano počeli ste se baviti biznisom. Malo je poznato da ste maturirali već nakon 3. razreda. – Istina je. Odabrao sam mogućnost da završim srednju školu već nakon trećeg razreda tadašnjeg Upravno-pravnog obrazovnog centra. Mmože se učiniti da mi se žurilo zarađivati novac, premda moji glavrni interesi tada nisu bili povezani s velikom zaradom. Iako potječem iz obitelji sa stoljetnom trgovačkom tradicijom, od zarađivanja novca veće mi je zadovoljstvo umijeće stvaranja. Moj je talent organizatorski.

NACIONAL: Zašto ste kao čovjek kojem je egzistencija bila osigurana odlučili riskirati i baviti se biznisom? – U mom poslu rizik je relativan pojam. Možete bankrotirati, ali čovjek ne ulazi u biznis a da nije svjestan takvih rizika. Tko je spreman na pobjede, spreman je i na poraze.

NACIONAL: Bili ste kadetski reprezentativac Hrvatske u odbojci. Kako to da se niste nastavili baviti sportom? – Kao kadet igrao sam za Mladost i reprezentaciju Hrvatske, dok nisam skinut s popisa igrača kao konfliktna osoba, i to uoči prvog međunarodnog nastupa protiv reprezentacije Bavarske. Nisam podnosio da Mladost ima 20 najboljih i najskupljih seniora u državi, od kojih na utakmicu izlazi samo njih 12, a da kadeti moraju sami kupovati dresove. Klub je na jednog seniora trošio više nego na cijeli kadetski pogon. O tome sam javno progovorio, a vodstvu kluba to se nije svidjelo. No, nije bilo nikakve štete jer sam bio svjestan svojih odbojkaških ograničenja i toga da sam, s obzirom na svoje tjelesne predispozicije, bio u pogrešnom sportu.

NACIONAL: Koja vam je bila najteža odluka u karijeri? – Na to pitanje nemam odgovor. Bilo je situacija koje su mi se u određenom trenutku činile sudbonosnima, a opet, nakon vremenskog odmaka, ti se problemi doimaju banalnima. Ne kaže se slučajno ? da mi je ono vrijeme i ova pamet. Ipak, mislim da sam se najmučnije osjećao kad sam prvi put morao otpustiti suradnika.

NACIONAL: Kako to da ste na omotima albuma skupine Pips Chips & Videoclips označeni kao član benda? – Zašto vam je to čudno? Nakon Dubravka i Marija, koji su u bendu od samog početka, član sam s najdužim stažem. Sudjelujem u svim aktivnostima benda i ponosan sam na sve što je dosad postigao. Angažman Davea Fridmanna na našem zadnjem albumu pripisuju meni, smatrajući da sam ga platio. To govore oni koji svaki uspjeh žele omalovažiti. Samo sam bio dovoljno drzak da pišem Fridmannu, a jedini faktor odluke da radi s Pipsima bile su demo snimke budućeg albuma. Čovjeka koji radi s bendovima poput Flaming Lips, Mercury Rev, Mogwai, koji sam bira desetak projekata godišnje, ne možete privući novcem.

NACIONAL: Jeste li se ikad aktivno bavili glazbom? – Kao dijete tri sam godine učio svirati klavir u glazbenoj školi kod časnih sestara na Korčuli. U teoriji sam bio dobar, ali u praksi loš, jer se pokazalo da nemam sluha.

NACIONAL: Kakvu glazbu volite? – Slušam različitu glazbu. Uživati u glazbi može se i bez poznavanja biografskih i fenomenoloških podataka o autorima i izvođačima. Moji su korijeni povezani s Beatlesima, nakon toga s novim valom, pa s velikanima zadnjeg desetljeća Radioheadom. Moj omiljeni bend, škotski Mogwai, u sječnju gostuje u Močvari i veseli me da sve češće dobri bendovi ne zaobilaze Hrvatsku.

NACIONAL: Je li istina da su Pipsi na vašoj platnoj listi? – Nije. Možda je to netko pobrkao s komercijalnim odnosom koji je bend ima s Duyvisom , vodećim europskim proizvođačem kikirikija, dugogodišnjim sponzorom benda, ili pokroviteljstvom Durexa za koncertne aktivnosti benda. Baš će Duyvis obnoviti ugovor s bendom i biti njihov glavni pokrovitelj na turneji i promociji albuma “Drveće i rijeke”.