Objavljeno u Nacionalu br. 444, 2004-05-18

Autor: Nina Ožegović

EKSKLUZIVNO IZ WOLFSBURGA

Plesna elita na festivalu u Volkswagenovu gradu

Autostadt kraj Volkswagenove tvornice u Wolfsburgu na sjeveru Njemačke velika je turistička atrakcija koju svaki dan posjeti šest tisuća posjetitelja, s Kraftwerkom za predstave i hi-tech instalacijama osvijetljenih globusa što rotiraju

"Predstavu 'Blind Date 1' posvetio sam Wolfsburgu, nevjerojatnom gradu, u kojem su automobili poput dragulja smješteni u staklenom tornju visokom 20-ak katova""Predstavu 'Blind Date 1' posvetio sam Wolfsburgu, nevjerojatnom gradu, u kojem su automobili poput dragulja smješteni u staklenom tornju visokom 20-ak katova"“Predstavu ‘Blind Date 1’ posvetio sam Wolfsburgu, nevjerojatnom gradu, u kojem su automobili poput dragulja smješteni u staklenom tornju visokom 20-ak katova. Mislim da ovaj grad može svijet naučiti mnogo o budućnosti. Od svih Volkswagenovih tipova, najviše bih volio imati Bentley. Rođen sam u New Yorku u siromašnoj obitelji i mogu reći da su siromašnim ljudima automobili uvijek previše značili. No sada znam da automobili ne određuju status.”

DISNEYLAND ZA AUTOMOBILE Volkswagen je Autostadt otvorio 2000., prostire se na 25 hektara, a stajao je 430 milijuna euraTako govori Bill T. Jones (52), jedan od najpoznatijih koreografa svijeta, koji je prošlog tjedna u Autostadtu u sklopu festivalu “Movimentos 2004” imao svjetsku premijeru svog najnovijeg komada “Blind Date 1”. Baletna predstava odigrana je u Kraftwerku, neobičnom ali vrlo atraktivnom prostoru stare električne centrale, koja je dio Autostadta, specijalno izgrađenog grada automobila tik pokraj tvornice Volkswagen u Wolfsburgu na sjeveru Njemačke. Kraftwerk je na kraju jezera i do zgrade vodi dugačak drveni most koji nadsvođuje jezero. Premijernoj atmosferi pridonijele su zapaljene baklje na mostu, ali i kompletni ugođaj Autostadta, jedinstvenog umjetnog grada u kojem se susreću hi-tech tehnologija, vrhunski dizajn, umjetnost i priroda.

Predstava je inspirirana glazbom poznatog estonskog skladatelja Arva Pärta i njegovih skladbi “Spiegel im Spiegel” i “Für Alina”, te tekstovima njemačkog filozofa Petera Arneta. Jones je u njoj ispitivao odnos jezika, muzike i plesa. Uz premijernu izvedbu, Jonesova grupa izvela je još nekoliko koreografija i oduševila njemačku publiku i kritičare, koji su sutradan objavili vrlo pozitivne kritike. Uz newyoršku grupu nastupili su još Tokijski balet, zatim grupe i solisti s Tajvana i iz Brazila, a među koreografima najviše su se isticali slavni Maurice Béjart, Sandro Borelli i Gagik Ismalion.

“Kad sam čuo tekst Petera Arneta, bio sam duboko dirnut, mada ne govorim jako dobro njemački”, objasnio je Jones nastanak koreografije. “Kad su mi preveli tekst, još sam se više oduševio jer se taj 80-godišnjak tako iskreno zalagao za kulturu i prosvjetljenje. Morao sam koreografijom iskazati osjećaj čistoće koji me preplavio, osobito zato što živimo u svijetu koji postaje sve gluplji i gluplji. Kad vidite predstavu, mislim da će vam se mozak raspuknuti napola, ali ne znam što će se dogoditi s vašim srcem.”

Bill T. Jones je visok i snažan plesač afroameričkog podrijetla, a poznat je po inovativnim koreografijama u kojima se suprotstavlja klišeima i konvencionalnoj estetici. Studirao je klasični i moderni balet u New Yorku a ukupno je napravio 75 koreografija s kojima je gostovao u 30 zemalja svijeta. Smatraju ga politički angažiranim umjetnikom, što se odražava u njegovu radu: rasizam i homofobija njegove su omiljene teme. U New Yorku je 1994. izazvao velik skandal predstavom “Still/Here”, u kojoj je progovorio o utjecaju AIDS-a na pojedinca i društvo. Naime, pokojni suosnivač grupe Arnie Zane umro je prije 16 godina kao žrtva AIDS-a.

“Nismo vjerovali u budućnost ? htjeli smo napraviti jednu koreografiju i razići se, no nešto se dogodilo i nastavili smo zajedno”, kaže Jones o suradnji s Arniejem Zaneom. “Arnie je umro, a ja vjerujem u budućnost. U ovoj družini ima plesača koji se nisu ni rodili kad smo Arnie i ja plesali, a sada zajedno prikazujemo Arniejev rad.”

Svoju multinacionalnu plesnu grupu Bill T. Jones/Arnie Zane Dance Company osnovao je prije 22 godine. U grupi su plesači iz Južne i Sjeverne Amerike te s drugih kontinenata, a zajednička im je snažna individualnost, što se vidjelo i u Wolfsburgu. U svojim je predstavama često objedinjavao književnost, video, slikarstvo i autobiografske elemente, poznati američki pop umjetnik Keith Haring radio mu je scenografije, a kreator Willi Smith kostime. Surađivao je s brojnim velikim kazališnim kućama i festivalima, primjerice, s Boston Balletom, New York City Operom, Berlinskim baletom i Münchenskim biennalom. Dobitnik je brojnih nagrada, a primio je čak četiri počasna doktorata, među ostalim i od Julliard School.

Na pitanje da objasni svoj odnos prema tijelu i plesu, Jones je odgovorio da su mnoge plesače i koreografe iz njegove generacije nadahnjivali Merce Cunningham i Tricia Brown, koji su bili vrhunski formalisti. “No ja nastojim shvatiti jezik stanica u tijelu, otkriti kako radi gravitacija i kako vi kao publika vidite pokret”, kaže. “Vi vidite pokret drukčije nego što slušate govor, čitate knjigu ili gledate sliku. Vi gledate spolnost plesača, njegove proporcije i način na koji vas plesači puštaju u svoja srca. Zato moram napraviti zanimljivu frazu, koju ćete gledati mnogo puta, a vaš će mozak stvoriti narativno.”

Na pitanje počela suradnja s Billom T. Jonesom, direktor festivala Bernd Kauffmann, koji je bio direktor Umjetničkog festivala u Weimaru i izložbe “Expo 2000” u Hannoveru, rekao je da je, vidjevši njegove radove na videu, zaključio da bi festival mnogo dobio njegovim nastupom: “Jones je velik svjetski koreograf, vrlo je obrazovan i izrazito intelektualan, čak razmišljam da ga pozovem kao predavača.”

Na pitanje zašto je u Autostadtu, gradu automobila, pokrenuo plesni festival, a ne kazališni ili glazbeni, direktor Bernd Kauffmann odgovorio je da je to duga priča: “Pozvali su me iz Autostadta još 2002. i zapitali imam li ideju kako bi se prekrasan prostor stare električne elektrane mogao najbolje iskoristiti. Došao sam i oduševio se prostorom; na tom je mjestu Hitler sagradio prvu verziju još 1938., a industrijski arhitekt Emil Rudolf Mewes iz Kölna napravio je 1961. poslijeratno zdanje s velikim dimnjacima visokim 125 metara. Odmah sam im rekao da je ta scena s gledalištem od 700 mjesta najprikladnija za plesni festival. Mogli smo tu organizirati muzički festival, ali to uopće ne bi bilo originalno jer svi veći gradovi imaju slične festivale. Ni kazalište ne bi odgovaralo tom prostoru. Prostor je odredio izbor umjetnosti. Osim toga, u Wolfsburgu je korporacija Volkswagen; tu je i Autostadt, grad automobila, kretanja i pokreta, pa je logično da se u njemu održava festival koji slavi pokret i ples.”

Festival u cijelosti financira Autostadt i time zaokružuje vlastiti brand. Kauffmann smatra da Njemačka zbog recesije više nije raj za državno financiranje umjetničkih projekta: “Veliki koncerni sve više postaju mecene umjetnosti, pa bi takav model financiranja umjetnosti mogao postati zanimljiv i za vas u Hrvatskoj.”

Autostadt je otvoren u lipnju 2000., kad i Svjetska izložba EXPO u Hannoveru, koji je udaljen pola sata vožnje vlakom. Korporacija Volkswagen investirala je 430 milijuna eura da bi na prostoru od 25 hektara izgradila svojevrsni Disneyland za automobile. Tu se nalaze paviljoni za sve Volkswagenove brandove: za VW Lupo, sportske Lamborghinije, Seat, Škodu, Audi A 8 Quattro, najprodavaniji VW Golf i luksuzni Bentley, ali i jezera, rječice, mostovi, dječji parkovi, otoci i poluotoci, brežuljci i brojne umjetničke skulpture. Tu je Konzern Forum, golema staklena građevina koja je glavni ulaz u Autostadt. U njoj su turbomoderna kina s kružnim platnom, smještena u žarko obojene kocke, restorani i kafići, te fantastične umjetničke instalacije. Tu su i dva staklena tornja, visoka 20 katova, u koje stane po 400 vozila; zatim Muzej automobila koji kroz društveni i kulturni kontekst prikazuje razvoj automobila od kočije do naših dana. No posebno mjesto zauzima superluksuzni hotel s pet zvjezdica Ritz-Carlton, dizajniran kao poluprsten, čime se i arhitekturom željela izraziti dobrodošlica. U hotelu se kao kuriozitet nalazi 600 originalnih umjetničkih djela, od Roberta Mapplethorpea preko Michaela van Ofena do Klausa Kumrowa.

“Autostadt je jedinstveno mjesto na svijetu, u kojemu se umjetnička remek-djela prožimaju s prirodom i tehnologijom”, objasnila je dr. Maria Schneider, kreativna direktorica Autostadta, koja se studirajući u Parizu bavila manekenstvom. “Prije negoli smo se odlučili za ovakvu koncepciju, naša mala ekipa obišla je najpoznatije zabavne parkove svijeta, primjerice, Disneyland, te brojne nove muzeje. Arhitekt paviljona bio je Gunter Henn, a park je dizajnirao Hinnerk Wehberg; obojica su se već dokazali u sličnim projektima. Konzultirali smo se i sa stručnjacima za feng shui, a rezultat je harmoničan park s jezerima, mostićima, stablima i cvijećem, koji kupcima i turistima pruža mir, užitak i zadovoljstvo.”

Paviljoni nisu formirani poput tradicionalnog velesajma, nego kao multimedijski prikaz automobila i zemlje iz koje dolazi, kao umjetnosti i arhitekture. Primjerice, Škoda je predstavljena na bajkovit način s brojnim skulpturama koje prikazuju češku povijest, a u Audijevu paviljonu je i hi-tech stan koji “ide” uz takav auto. Zapravo, Autostadt odražava duh 21. stoljeća.

No možda od svega najviše plijene pažnju dvije instalacije: prva, “Exosphere” Inga Gunthera, ogromna konstrukcija globusa koja visi sa stropa, te podna “World Processor”, koja se sastoji od 60 rotirajućih i osvijetljenih globusa sa stiliziranim prikazom svijeta ispod staklene površine. Tu su i radovi Amerikanca Matta Mullicana te Nicolasa Anatola Baginskog, zatim Mirisni cvjetni tunel, instalacija straha i drugo.

”Što se tiče umjetničke koncepcije, nismo željeli stvoriti klasičan muzej s djelima suvremenih umjetnika, kakav, uostalom, postoji u Wolfsburgu”, objašnjava Maria Schneider. “Nismo htjeli ni provocirati. Htjeli smo stvoriti muzej u kojem će umjetnost odražavati političke i društvene promjene, dakle, duh 21. stoljeća. Čak je i glazba, koja je meditativna, pisana specijalno za nas. Da se posjetitelji osjećaju što opuštenije, postavili smo na pod iznad skulpture s globusima jastuke na koje mogu sjesti ili čak prileći da se opuste. Želimo da naši posjetitelji uživaju u Autostadtu, koji je danas velika turistička atrakcija: svaki dan ga posjeti oko 6000 posjetitelja.”

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika