Nakon manjih uloga u filmovima "Nemoralna ponuda" i "Tombstone", definitivno ga je proslavio film "Oštrica zločina" za čiji scenarij 1997. dobiva Oscara.Za sve ljubitelje filma Billy Bob Thornton (49) je jedan od najboljih filmskih glumaca koji je 1997. dobio Oscara za film “Oštrica zločina”, ali ne zbog fenomenalne uloge, već kao autor scenarija. Za ljubitelje svijeta zabave i tračeva, Thornton je poznat zbog trogodišnjeg braka s Angelinom Jolie, koji je prošle godine okončan razvodom, te zbog javno objavljenih pikantnih detalja iz njihovog privatnog života. Thornton je doista zanimljiva osoba s koje god strane ga proučavali, što je dokazao i u ekskluzivnom intervjuu za Nacional u povodu njegovog posljednjeg filma, komedije “Bad Santa” gdje glumi lopova koji se u krađama prerušava u Djeda Božičnjaka.

Thornton se u mladosti više zanimao za glazbu nego za glumu i svirao je bubnjeve i pjevao u grupi Tres Hombres. Iz Arkansasa 1991. odlazi u Los Angeles kao bi započeo glumačku i scenarističku karijeru. Prvih deset godina nije imao nikakvog uspjeha, sve do 1992. kada je po njegovom scenariju snimljen sjajan triler “Jedan krivi korak” u kojem je Thornton i glumio. Nakon manjih uloga u filmovima “Nemoralna ponuda” i “Tombstone”, definitivno ga je proslavio film “Oštrica zločina” za čiji scenarij 1997. dobiva Oscara. Tada je postao poznat i po svom privatnom životu jer je na dodjelu Oscara došao sa četvrtom suprugom Pietrom Dawn Cherniak, koja ga je mjesec dana kasnije napustila, opisujući ga kao nasilnika koji ju je tukao. Možda nije imao sreće u ljubavi, ali poslovno je počeo nizati uloge u visokobudžetnim filmovima kao što su “Krivo skretanje” Olivera Stonea, “Armageddon” i “Jednostavan plan”, za koji je 1998. nominiran za Oscara za najbolju mušku ulogu. Godinu dana kasnije na snimanju filma “Kontrolori leta” upoznaje Angelinu Jolie i nastavlja s odličnim ulogama u filmovima “Čovjek kojeg nije bilo”, “Monster’s Ball” i “Razvedi me, zavedi me”.

NACIONAL: Snimili ste neobičan božićni film i mnogi su brinuli kako će čelnici kompanije Walt Disney, koja je producirala film, reagirati. – Tko ih jebe. To je gomila šupčina. Reći ću vam o čemu je riječ. Ako ja i vi danas odlučimo snimiti film, već sutra će se isplesti neka medijska kontroverza oko toga. Naime, to prodaje film. Iskreno, nekada se smatralo da je hollywoodski sistem negativac u ovom poslu a danas su ljudi negativci jer vole njihova sranja. Sistem ih hrani sranjima, oni ga jedu i na kraju vole to sranje. Nekada glumci nisu brinuli o medijima jer nisu bili utjecajni. James Stewart je mogao biti peder, mogao je živjeti s kozom i to uopće nije bilo bitno. Ako danas ne dođem na premijeru filma i ako ne pristanem na intervjue, mediji će objaviti kako ne volim film u kojem sam glumio. To je istina, složili se vi s time ili ne.

NACIONAL: Znači li to da ne volite medije? – Obožavam ih. Dapače, većina ljudi koje sam upoznao iz vašeg posla su jako dobri ljudi. Na nesreću, osobe koje određuju krajnji izgled filma koriste medije tako što novinari tekstovima prodaju filmove da bi ih ljudi gledali. Shvaćate li što vam želim reći? Vi prodajete filmove. Ako me stavite na naslovnicu vašeg magazina, novinari će reći “Billy Bob je nevjerojatan glumac”. Mogu im odgovoriti da sam pravi pušioničar, ali što se može kad sam na naslovnici.

NACIONAL: Što zapravo želite – pojavljivati se na naslovnicama ili biti pušioničar? – Ne zanimaju me naslovnice, ali ne želim biti šupčina prema novinarima. Jednog dana ću umirati, ležati na krevetu s onom čudnom stvari zabitom u nos, i pitanje je što ću željeti. Hoću li željeti reći “moji su filmovi zaradili 85 milijardi dolara” ili “znaš što, uspio sam, uspio sam u onome što sam namjeravao raditi”. To je ono što bih želio reći. Ne želim biti šupčina koja se stalno pojavljuje na crvenom tepihu s bivšom djevojkom nekog glumca, mediji nas prikazuju sretnima a nakon tri mjeseca se rastanemo, no imam novu i opet sam zbog toga na naslovnicama. Za tako me nešto nije briga.

NACIONAL: Nisu ni glumci mnogo bolji. U svakom intervjuu pričaju kako je film u kojem glume divan, kako je cijela ekipa divna, sve je divno. Na taj način definitivno gube kredibilitet. – To je istina. No činjenica je da ne mogu sjediti ispred vas i pričati gluposti. Reći ću vam nešto što sam davno naučio. Vidim da ste dobra osoba i mogu sjesti ispred vas te pričati o tome kako volim djecu, životinje i predstaviti se kao najdivnija osoba na svijetu. No ako ne volite moj film, to neće ništa promijeniti. Međutim, mogu biti šupčina poput nekih mojih kolega i reći da vam neću dati intervju. Nisam takav, i ako želite doći večeras kod mene u goste, ja ću vas pozvati. U Los Angelesu imam mnogo prijatelja među novinarima. Oni su dobri ljudi i doista se družimo u mojoj kući. Međutim, uvijek ću im dopustiti da pišu što hoće u kritikama, bez obzira koliko se ne slagao s njihovim stajalištima. Na taj način se međusobno respektiramo.

NACIONAL: Jeste li se ikada na snimanju filma ponašali kao šupčina? Jeste li težak za suradnju? – Nisam šupčina i vi to znate, a nisam težak ni za suradnju. Samo sam dva puta na snimanju izgubio živce. Jednom se to dogodilo na snimanju filma “Jednostavan plan” a drugi put na snimanju “Bad Sante”. Na “Bad Santi” jedan od članova filmske ekipe se loše ponašao prema ostalim i rekao sam mu da s tim treba prekinuti. Svi su se složili da ga se treba riješiti, ali jedino sam ja imao snage reći mu to u lice. Nakon toga je otišao. Na filmu “Jednostavan plan” jedan je član ekipe urlao na šminkerice a i za vrijeme proba, pa sam mu rekao da to ne može raditi.

NACIONAL: Dok ste bili u braku s Angelinom Jolie, često ste otvoreno govorili o neobičnim detaljima iz te veze. Žalite li danas zbog toga? – Ne, nimalo. Posljednjih desetak godina nastojim biti iskren i otvoren. Možda iskrenost nije uvijek lijepa, ali je iskrenost. Volio bih i da ljudi prema meni budu takvi. Volio bih da mi iskreno kažete sviđaju li vam se li moji filmovi ili ne. Znao sam davati intervjue novinarima koji su mi tijekom razgovora ljubili guzicu, a nakon toga su pisali grozne stvari o meni. Pitao sam se “kako to mogu činiti?”. Još sam ih ugostio u kući. Riječ je o novinaru iz Playboya. Novinara iz Rolling Stonea nisam ni pustio kad mi je rekao za koga radi. Rekao sam mu da mu je novina čisto sranje. Kakav je to magazin u kojem Britney Spears može biti na naslovnici kad god se sjeti, a Johnny Cash je objavljen tek nakon smrti. Ja nikada nisam bio na naslovnici, ali su više puta pisali o meni.

NACIONAL: Čitate li novinske članke koji govore o vama? – Ponekad. Više čitam inozemne tekstove nego američke. U 90 posto slučajeva inozemni tisak piše s mnogo više razumijevanja. U Americi postoje ljudi koji ne znaju tko je Hank Williams. Ako u inozemstvu pitam ljude tko je Williams, dobit ću pozitivan odgovor, a ako pitam tinejdžera u Americi, slegnut će ramenima i upitati “je li to neki igrač baseballa?”.

NACIONAL: Je li teško živjeti bez laži? – Ne smatram da je to teško, a meni to nije problem čak ni u Hollywoodu. Mogu govoriti iskrenu o svemu i samo je pitanje hoću li se odlučiti na tako nešto. Ne govorim otvoreno o onim stvarima koje bi mogle povrijediti druge ljude. One mogu mene povrijediti, ali me nije briga jer sam na to već navikao.

NACIONAL: Zar nije normalno da ste u Hollywoodu, da biste uspjeli, morali poljubiti nečiju guzicu? – Ne, nikada. Ako mi ne vjerujete, pitajte mog glasnogovornika. Primjerice, ako neki magazin objavi listu 25 najboljih glumaca u Hollywoodu, na njoj neće biti glumaca koji ne ljube guzice. U nju neće biti uvršteni dobri glumci, već oni zgodni i popularni. Ta lista neće uključivati Johna Malkovicha, Garyja Sinisea i Stevea Buscemija. Mene neće biti, ali ćete u istom magazinu naći pet tekstova u kojima će me opisivati kao najboljeg glumca na svijetu koji uvijek glumi drukčije likove. Dat ću vam primjer. Magazin People objavio je listu najgore odjevenih osoba i uvrstili su me na listu. U sljedećem broju objavili su listu najseksepilnijih i također sam bio na njoj. Uopće ne kužim kako se mogu odijevati grozno i biti seksipilan.

NACIONAL: Kako se u sve to uklapa ispijanje ogromnih količina piva? I dok razgovaramo, vi pijete pivo. – Obožavam pivo. Volim europska piva, ali smatram da je Budweiser najbolje. Nisam to rekao jer ću dobiti novac od reklame. Cijelu karijeru mi nude da snimam reklame, ali nikada nisam prihvatio ni jednu ponudu. Tražili su me da reklamiram pivo, baterije, različite vrste automobila. Kako mogu stalno govoriti da ne volim komercijalnost, a onda snimati reklame? Ne mogu. Nudili su mi jako puno novaca i sve sam odbio.

NACIONAL: Da ste filmski kritičar, kako biste opisali vaš posljednji film “Bad Santa”? – O.K., na trenutak ću biti novinar. Ako tijekom vikenda odlučite pogledati film “Bad Santa”, ne vodite djecu sa sobom, pogotovo ne malu. Ako želite povesti sina koji je tinejdžer – samo dajte – on je to sve već vidio. Ovaj film nije božićni i nije film o Djedu Božićnjaku već o lopovu koji glumi da je Djed Božićnjak. Dakle, onima koji namjeravaju reći ”što to radite s institucijom kao što je Djed Božićnjak?” odmah kažem da ni Billy Bob Thornton ni film ne prikazuju ništa slično. Thornton glumi lopova a film ima predikat R, što znači da ga mlađi od 17 godina ne mogu gledati bez pratnje roditelja. Ako ste slijepi ili mentalno retardirani, to možda nećete primijetiti, ali je doista riječ o filmu s R predikatom. Ako namjeravate reći “kako ste mogli snimiti ovakav film?” onda to isto pitanje postavite i za film “Kill Bill”. Na kraju bih mu dao ocjenu četiri od mogućih pet.

NACIONAL: Koliko su braća Coen sudjelovala u nastanku tog filma? – Bili su izvršni producenti i radili su na jednoj verziji scenarija, odnosno malo su ga polirali. U to vrijeme snimali su film “Razvedi me, zavedi me” u kojem sam i ja glumio. Bilo je zabavno jer sam snimao dva filma istovremeno, i to u Los Angelesu. Ustao bih ujutro i došao na snimanje filma “Razvedi me, zavedi me” u sedam ujutro. Glumio sam naftnog milijunaša iz Teksasa koji je zapravo glumac iz sapunica. U dva poslijepodne otišao bih na drugi kraj grada gdje se snimao “Bad Santa”. Zanimljivo, ali prvo je uloga u filmu “Bad Santa” ponuđena Billu Murrayu, ali ni tada Terry Zwigoff nije bio odabran za redatelja. Čim su ga odabrali, ponuđena mi je uloga.

NACIONAL: Koji je vaš omiljeni božićni film? – Ne razlikujem se od većine – “Divan život”. Volim i crtić “Charlie Brown’s Christmas”.

NACIONAL: Koji je vaš omiljeni božićni poklon? – Baseball rukavica koju mi je poklonila bivša djevojka. Rukavicu je potpisao Brooks Robinson koji je igrao za Baltimore i on je jedan od mojih heroja.