Aleksej Kallima (35), jedan od najprovokativnijih mlađih ruskih umjetnika koji je prošlog tjedna u Paviljonu 19 Zagrebačkog velesajma crvenom kredom na crnom zidu izradio ogroman mural "Odmorište".“Čečeni su moji heroji, oni me inspiriraju svojim životom, pjesmama i islamskom mitologijom na stvaralaštvo i smatram se pozvanim da čečensko pitanje pretočim u umjetnički oblik. Jedini sam ruski umjetnik koji se sustavno bavi Čečenijom. Ne obazirem se na to što Islam u umjetnosti negira prikaze likova; slikam Čečene kao borce s kalašnjikovim, obične ljude u raznim situacijama. U moskovskim medijima uvijek ističem čečensko pitanje: zalažem se za suradnju i prihvaćanje drugih ideja, a protivnik sam rata.”

Tako govori Aleksej Kallima (35), jedan od najprovokativnijih mlađih ruskih umjetnika koji je prošlog tjedna u Paviljonu 19 Zagrebačkog velesajma crvenom kredom na crnom zidu izradio ogroman mural “Odmorište”. Mural je napravio specijalno za zagrebačku izložbu “Sustav koordinata”, koja se otvara u utorak u 20 sati, a moći će se pogledati tri tjedna. Na izložbi će se predstaviti desetak vrhunskih suvremenih ruskih umjetnika s čak stotinjak djela nastalih u različitim medijima, od fotografija, printova i videoradova do klasičnih slika i komičnih skulptura, primjerice, “Mustafa”, rad grupe “AES+F”, nalik na Osamu bin Ladena. Na otvorenju će lucidna grupa “Plavi nosovi” izvesti performance o kojem unaprijed nisu željeli reći ni riječ. Inače, oni u posprdnom i duhovitom kontekstu tematiziraju Osamu bin Ladena, Vladimira Putina i Georga W. Busha. U njihovoj verziji Putin i Bush pomažu hodati bin Ladenu koji ima štake, no to ne smeta prpošnom Bushu da ga štipa za stražnjicu. Ovom se izložbom želi pokazati ono ”što trenutno vrije u ruskom loncu”, a to su ironični komentari na temu politike i političara, seksa i spolnog života, nogometa, umjetnosti, globalizacije, besprizornih i slično. Istodobno, želi se objasniti status suvremene likovne umjetnosti na svjetskoj sceni. Izložbu su omogućili Galerija suvremene umjetnosti, grad Zagreb i moskovska galerija Gelman.

“Mislim da su Čečeni praodraz neke stare civilizacije koja je bila drukčija od ruske, vjerojatno starih Grka”, nastavlja Kallima. “To sam shvatio kada jednom nisam mogao nacrtati grbu na nosu Čečena. Onda sam uzeo starogrčku masku satira kao uzor. Ostao sam zapanjen: to lice na maski bilo je nevjerojatno slično licima Čečena. Mislim da su Čečeni genotipski nalik starim Grcima, a Grci su njihovi pralikovi.”

Alekseja Kallimu nazivaju vođom čečenske underground scene. Rođen je u Groznom gdje je i odrastao, a od 1994. godine živi u Moskvi. Izražava se performanceima, akcijama i instalacijama. Kada je prije nekoliko godina radio prvi performance o Čečenima u Moskvi, bojao se reakcija publike i vlasti. Naime, zatražio je svoje prijatelje da se “preobraze” u Čečene, da puste brade i stave kape na glave, odjenu adidas trenirke i čučnu na cestu. No nitko nije reagirao. Kaže da se zbog apsurdne situacije u Čečeniji htio prestati baviti čečenskim pitanjem i preorijentirati se na cvjetiće i pejzaže, no na kraju je ipak ostao vjeran svojim herojima.

“Na muralu sam uz Čečene nacrtao svakodnevne predmete, primjerice, cigarete Marlboro i adidas tenisice, jer sam htio Čečene izjednačiti sa svim ostalim ljudima u svijetu. U prvom planu nalaze se ratna zbivanja, likovi Čečena funkcioniraju kao dio krajolika, a iskre od plamena asociraju na komunizam i plamen revolucije”, objasnio je Kallima, koji i sam nosi bradu po čečenskoj modi, kao znak žalosti zbog stanja u umjetnosti.”

Prema riječima kustosa Tihomira Milovca iz Galerije suvremene umjetnosti Zagrebu će se predstaviti najveće ruske zvijezde iz devedesetih godina prošlog stoljeća, koji su stasali u tom tranzicijskom, postperestrojka razdoblju, ali i mlađi autori, koji tek danas stupaju na likovnu scenu. Velike umjetničke zvijezde su Tatjana Arzamasova i Lev Evzovič iz Grupe AES+F, Vjačeslav Mizin i Aleksander Šaburov iz “Plavih nosova”, Oleg Kulik, Dimitrij Gutov, Vadim Fiškin te Vladimir Dubosarski i Aleksander Vinogradov. Svi su izlagali na prestižnim svjetskim izložbama, na venecijanskom Bijenalu, Manifesti, Documenti te u Sydneyu i Sao Paolu, a u Rusiji su iznimno cijenjeni. Mlađu generaciju predstavljat će Olga Černišova, Aleksej Kallima i Vladimir Mamišev – Monre.

Većina umjetnika predstavit će se najnovijim radovima koji su nastali od 2002. do 2004. godine. Uz Kallimu, još su Vinogradov i Dubosarski napravili posebno za zagrebačku izložbu veliku neopop art sliku, koja visi u prvoj prostoriji, prikazuje cvijeće i pršti pozitivnom energijom.

“Ideja o ovoj izložbi rodila se prije nešto više od godine dana, a od ranog proljeća kustosica Leila Topić i ja kontaktiramo s galeristima u Moskvi koje sam otprije poznavao”, rekao je Milovac, objašnjavajući da je s kolegicom Brankom Stipančić i Galerijom suvremene umjetnosti započeo još prije šest godina predstavljanje likovnih scena zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. “Tako smo 1998. predstavili ukrajinsku suvremenu umjetnost, a 2000. baltičke zemlje.”

Ruski partneri bili su moskovski galeristi – Marat i Julija Gelman, vlasnici Galerije Gelman, prve privatne galerije u Rusiji koja je osnovana 1991. godine. Gelman je židovskog podrijetla, nekad je bio televizijski urednik, a njegova supruga je povjesničarka umjetnosti. Gelmanovi su osnovali galeriju s idejom da okupe umjetnike koji su u svojim radikalnim i politiziranim djelima odgovarali na promjene nastale u postsocijalizmu. To je bilo vrijeme kada je umjetnost grunula iz podzemlja i pokazala se javnosti kao zanimljiva i autohtona pojava. U to doba najzanimljiviji su bili Dubosarsky i Vinogradov, koji su slavu stekli na provokaciji i protestu, zatim Gutov, Kulik i grupa “Plavi nosovi”, a danas su to vodeći umjetnici na ruskoj likovnoj sceni. Usto, Gelmanovi puno rade i s najmlađom generacijom umjetnika. Galerije još imaju u Kijevu i St. Petersburgu, a upravo razmišljaju o širenju svoje aktivnost i na Zapad.

Milovac kaže da su u Moskvu poslali popis umjetnika s kojima su se htjeli susresti, a onda su im Gelmanovi vrlo profesionalno organizirali susrete s 30-ak umjetnika, koji su im prezentirali svoje radove. Kaže da su u Moskvi proveli tjedan dana. Tamo su imali vrlo intenzivni dnevni raspored, a nakon toga su zaključili da moraju odbaciti apsolutno sve stereotipe i predrasude o Rusima i njihovom mentalitetu. “Moskva je megalopolis, a Rusi uopće nisu neprofesionalni i neorganizirani”, kaže, “nego imaju odličnu suvremenu tehnologiju kojom mogu pratiti sva najnovija svjetska zbivanja.”

Na pitanje kojim su se kriterijima rukovodili, Milovac je odgovorio sljedeće: “Na ovoj smo izložbi htjeli pokazati aktualnu situaciju na ruskoj umjetničkoj sceni, odnosno, predstaviti umjetnike koji su proizašli iz prakse devedesetih, znači, umjetnosti perestrojke, ali koji najavljuju nove pravce u umjetnosti 21. stoljeća. Namjerno nismo odabrali umjetnike koji predstavljaju ikonografiju sovjetske Rusije i fenomene realsocijalizma jer je to već prošlost.”

Kaže da je u devedesetima bio veliki bum ruske umjetnosti, ali i ostalih zemalja bivšeg Sovjetskog saveza. Radikalna i politizirana umjetnost perestrojke bila je zanimljiva zapadu, jer je demistificirala velike tabu teme poput totalitarizma, marksizma i lenjinizma. To je bila buntovnička i rušilačka, ali istodobno i egzotična umjetnost, koja je željela dekonstruirati postkomunistički milje. Danas je situacija drukčija, događaju se velike promjene, surovi kapitalizam je prodro u Rusiju, a umjetnost je postala spektakularnija.”

Kako je objasnio Milovac, današnji ruski umjetnici bave se globalnim temama, ali im je pristup lokalni. Za to postoji poseban termin ‘glokal’, kojim se pokazuje da oni tematski povezuju globalno i lokalno. Njihova umjetnost nije primarno politizirana, no ipak se bavi raznim političkim pitanjima. Oni detektiraju stanje u društvu koje je danas pod utjecajem globalnih, merkantilnih i konzumerskih filozofija i to rade na spektakularan način. No, osim tog tzv. spektakularnog pravca, u Rusiji postoji i nespektakularna umjetnost, čiji predstavnici koriste neke od avangardnih postupaka iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, primjerice, minimalizam. Taj pravac je u svemu suprotan glavnoj struji u suvremenoj ruskoj umjetnosti – oni izmiču stvarnosti i politici i traže odgovor na pitanje što je to umjetnost.

“Suvremeni ruski umjetnici bave se, primjerice, napadom na osobnost i privatnost kroz sustav konzumerizma i reklamnu industriju što ljudi na Zapadu više ne primjećuju”, nastavlja Milovac. “Preuzimaju reklamu kao strategiju i onda ju koriste kao umjetnički izričaj. Primjerice, Grupa “AES+F” tretira adolescente i djecu s odmakom: sve nalikuje na komercijalne oglase, međutim ta djeca drže bazuke u rukama i nalaze se u postkataklizmičkom pejzažu, znači, nešto ne štima. Zapravo, žele nam poručiti da je sve ovo što svakodnevno konzumiramo na televiziji i na ulici velika laž.”

Objašnjavajući skulpturu “Mustafa”, rad grupe “AES+F”, umjetnica Tatjana Arzamasova je rekla s nevinim osmijehom: “To nije Osama bin Laden, To je Mustafa, moj dečko. On je iz Austrije i ima sasvim drukčiji pedigre nego taj Saudijac” Ciklus s djecom je objasnila kao videoigru: “Ne, ne, djeca ne nose kalašnjikove ni ne pucaju, to je sve igra ”

Grupu “Plavi nosovi” čine četvorica umjetnika iz Novosibirska, a u Zagreb su stigli Vjačeslav Mizin i Aleksandar Šaburov. “Oni su totalno opaljeni i rade bez zadrške, oličenje su ironije, sarkazma, glupiranja, idiotizma i humora, znači, svega onoga što je protivno dobrom građanskom ukusu”, objašnjava Milovac. “Oni demontiraju društvene norme, a bave se prodorom kapitalizma u postkomunističko društvo stavljajući sebe u poziciju žrtava novog ruskog kapitalizma. Po njima to rezultira velikim kaosom, totalnim bastardom, srazom između glamuroznog života u kojem caruju mercedesi i jako bogati i moćni ljudi, te čitave vojske siromaha. No, to nije zapadnjačka kritika siromaštva i kapitalizma, nego ironična u kojoj oni bogataše jednostavno definiraju kao skorojeviće. Nazvali su se ‘Plavi nosovi’ po svom prvom video radu, prezentiranom u tipičnom socijalističkom vojnom skloništu, u kojem su na nosove stavili plave čepove od boca i onda se glupirali.”

Izložba je dobila ime po recentnom video radu Olega Kulika, jednog od najvećih ruskih umjetnika današnjice, koji se zove “Sustav koordinata”. “Kulik nam je taj svoj rad predstavio u svom stanu u Moskvi, a njime je želio upisati vlastito poimanje svijeta, zapravo, odnosa između različitih umjetnika, publike i tržišta u sustav koordinata suvremenog društva”, rekao je Milovac. “U to je uključio umjetnike, prijatelje, znance i slučajne prolaznike. Dobio je novi začudni sustav, koji djeluje neuređeno i samoironično, ali i vrlo humano”. Osim videom, Kulik će se predstaviti serijom sjajnih i provokativnih, gotovo nadrealnih fotografija na kojima tematizira spolnost i seks u kontekstu životinjskog carstva.